I FERAL TRIBUNE odlučio je objaviti članak vezan uz "Slučaj Severina". Feral se sprda i iz Indexa, što nije razlog da komentar ne objavimo:

Onan Barbarin

Moderan medijski urednik – naročito želi li se priključiti svijetu uspješnih, gdje opstaju samo najjači – funkcionira danas kao hodajući spoj beskrupuloznosti, voajerstva i neutažene potrebe za masturbacijom. Budući da se uz to voli predstavljati kao "borac za istinu" odnosno "borac za pravdu", prikladno bi bilo ime iz mitologije kolportažnih heroja. Recimo, Onan Barbarin.

Medijska čokoladica u vidu 11-minutnog porno-filma Severine Vučković, navodno ukradenog iz njezine privatne kolekcije, iz kojeg je internetski portal Index.hr pomno odabrao četiri čedna screenshota i emitirao ih na svojim stranicama, doživjet će različita tumačenja, prizivat će se "zakoni, pravila i načela profesionalnosti" – kao što je to već svetački pompozno učinio predsjednik Hrvatskog novinarskog društva Dragutin Lučić (apelirajući pritom i na hapšenje!), a ministar kulture tome je dodao i vrijednu notu bogobojaznog zgražanja – ali stvar se u svojoj ogoljeloj biti svodi na sljedeću dramsku situaciju:

Nečija privatna video-kaseta, snimljena za osobni račin, čija bi drukčija upotreba mogla kompromitirati vlasnika, dolazi u ruke nekom tko raspolaže dostatnom količinom medijske moći, i ovaj u tom trenutku odlučuje hoće li je pustiti u javni optjecaj ili ne. Odnosno  - hoće li biti pasji sin ili neće.

Pasji sinovi

Lijepi broj modernih medijskih urednika, pripravnih na utrku u svijetu uspješnih, gdje opstaju samo najjači, u osnovi su pasji sinovi. Tu činjenicu nije tako jednostavno podvoditi pod kategorije "zakonitosti" ili "načela profesionalnosti". Jer uvijek se radi o onom delikatnom trenutku odlučivanja: hoćeš ili nećeš, odnosno – jesi ili nisi. Pritom svaki oblik eventualne sankcije – zakonske, profesionalne ili čak "moralne" – ulazi u rizik da potkopa samu narav "sredstva informiranja", čiji je jedan od prešutnih smislova zadovoljavanje voajerskih potreba svojih konzumenata; uvijek bi to dakle mogla biti i kazna "onima koji su samo radili svoj posao". Osim toga, već smo naučili da ne postoji legislativa za efikasno suzbijanje pasjih sinova. Dapače, u vrijeme kada razvoj tehnologije širi prostor njihove samovolje, a time i labavi granice moralnih susprezanja, oni su ti koji kroje kodekse za budućnost.

Radi se, naravno, o svjetskom trendu: hipertrofirana "žuta zona", koja uključuje sve raspoložive tipove zabace, odavno čini pretežni dio onog što se romantično nazivalo novinarstvom, ili pak kategoriziralo pod društveno-korisnom formulom "informiranja javnosti". Na ovome nas mjestu, međutim, zanimaju bastardi – jer o takvom se žanrovskom miksanju ovdje radi – a to je već prilično autohtona vrsta.

Pisac u slini

Jedini realan komad pornografije u "slučaju Severina" – kojoj će ustreptala nacija odsad valjda tepati kao "Našoj Ševi" – sadržan je u činjenici da Index.hr, nakon što je zagrebao po svojim i tuđim niskim strastima, sada gradi mit o vlastitoj etičnosti, jer, eto, momci nisu išli do kraja, a mogli su. Fotografije smo uklonili čim nas je Severina lijepo zamolila, a dotad smo "pazili da joj se ne vide bradavice", veli glavni urednik Matija Babić. U ratničkoj epici, primjerenijoj ovih prostorima, to je otprilike: Gledaj, mama, nisam ga ubio, iako sam imao otkočeni Heckler u ruci; otkinuo sam mu uho i pustio ga sretnog kući!

Tako Index.hr u prvi plan istura soft realizaciju svojih žutih poriva (u odnosu na beskrupuloznost britanskog tipa, recimo), što bi onda imalo rezultirati  nekom vrstom prosvijećenog tabloida, koji bi baš time što je soft  - što se izložio samokastraciji – da ukaže na gigantske dimenzije vlastite moralnosti. Ali moraliziranje nad prizemnim žudnjama je nerješiv nesporazum. Spoj visokih načela i niskih pobuda uvijek se ispostavlja kao kič, a taj kič – u medijskom posredovanju – nepogrešivo razotkriva onaj pornografski sloj karaktera "sredstva informiranja".

(Ne bi bilo dobro u konkretnome slučaju previdjeti ni slatki element ucjene: Severina je, naime, dobra, Severina ne prijeti već moli za pomoć, jer ona dobro zna tko je ilegalni čuvar njezine tajne, tko to dakle – nakon što je iscrpio nasilničke ambicije – simulira zaštitnika njezine ugrožene privatnosti.)

Onan Barbarin hrvatskog novinarstva, uprosječeni urednik voljan da opstaje u svijetu uspješnih, u tome ima bogato iskustvo. Samo na području širenja seksualnih  sloboda suočili smo se s cijelim nizom živopisnih "slučajeva", "Slučaj Goran Bregović", na primjer, kada je porno-snimke glazbenika u Globusu u nastavcima komentirao poznati hrvatski pisac Miljenko Jergović, zanosno miješajući slinu i bijes; ili "Slučaj Sunčica Findak", kada su Nacional i Imperijal objavili lascivne fotografije novinarke tijekom spolnog odnosa, tobože je štiteći od posesivnog i agresivnog mužjaka; ili "Slučaj Ana Kurnikova"; kada je Slobodna Dalmacija ruskoj tenisačici prezime preinačila u Kurcikova, a ime u IstucAna…

"Ševe" kao simbol ljubavi i mira

Vrlo je zanimljivo da su svi ti "slučajevi" bili popraćeno stanovitom tendencijom, da su izvorni onanistički i voajerski motivi uvijek bivali (lažno) osmišljeni nekom višom misijom u opće-društvenom interesu. Bregoviću je, tako, raskrinkana privatnost kao nacionalno izrodu i općenito gadu koji pati od manjka patriotskih čuvstava, što je onaj pisac eksplicitno i naveo (na sličnom je fonu Slaven letica čerečio "vještice iz Rija" i Miru Furlan"; Sunčica Findak "tretirana" je pak, uz dodatnu turu poniženja, kao žrtva bezumnoga muškog nasilja; Ana Kurnikova, opet, predstavljena je kao klasična prostitutka koja, šireći mirise zapadnog razvrata, remeti idilu pitomog dalmatinskog katoličanstva . . . A Severina? Severina, koja se seksa pred kamerom za svoj privatni ćeif, veličanstveni je simbol ljubavi i mira, kakav nam nasušno treba nakon dugogodišnje konzumacije ratnog i ostalog čemera!

Tako se barem tvrdi u retardiranom komentaru Drage Pilsela – inače stalnog kolumnista Indexa.hr – u kojemu se on zalaže za "svijet u kojem se treba slaviti ljubav, a ne smrt". "Hvala Bogu,  rekao sam si, što se i na ovakav način, Severininom vrućom snimkom, skidamo s rata i poraća i što možemo provaljivati senzacije koje govore o ljepoti i ljubavi, a ne o strahotama, patnji i kriminalu". "taj spoj kršćanskoga misionarstva ("Hvala Bogu . . .") i ukrućenog spolovila upravo je savršeni iskaz prosječnoga hrvatskog Onana Barbarina. To je taj bastard koji je najveći pornograf onda kad je moralist.

Drugu stranu ove priče, međutim, čine tipovi poput predsjednika HND-a Dragutina Lučića koji bi otvorio priručne kazamate ("zaista im je prije mjesto iza zatvorskih rešetaka, nego za tastaturom!"=, pa je čak pozvao državnog tužitelja da preuzme stvar u svoje ruke, ili pak predsjednika HHO-a Žarka Puhovskog – doživotne sive eminencije – koji se ovim povodom oglasio krikom kako "građane treba zaštiti od novinara".

Gdje je kondom?

Samo nekoliko dana prije "slučaja Ševe", Slobodna Dalmacija objavila je, uz pregršt pikantnih detalja, najvećim dijelom falsificiranih, zdravstveni karton jednoga novinara, s ambicijom da ga se prikaže kao psihički labilnu i bolesnu osobu. Ni jedan od spomenutih uglednika nije na to reagirao, a kamoli pozvao državnog tužitelja da "postupi po zakonu", kao što su vrijedno njegovali pasivnost i u mnogim drugim slučajevima nasilja nad privatnošću: nedavnog uhićenja novinara os strane tajne policije, na primjer. "Naša Ševe", međutim, nešto je što se ne propušta, jer u mnogim aspektima jamči siguran utržak.

Ova vrsta selektivnosti, kada je riječ o Lučiću ili Puhovskom, ukazuje na pojavu koja se samo naizgled čini marginalnom, naime, na revijalni karakter organizacija koje dotični zastupaju. To dijelom objašnjava mnoge paradokse, između ostaloga i to što je guru nevladinog miljea, osim u prizorima divljeg seksa, medijski eksponiraniji skoro io do Severine. Na takozvanoj javnoj sceni u tom smo smislu dobili uzbudljivu "kohabitaciju": moralizatorske tabloide i tabloidne moralizatore, društvo koje ubrzano radi na međusobnom rasplođivanju.

Tu negdje valja tražiti i onaj detalj koji sve vrijeme tragično nedostaje u aktualnoj porno-epopeji; naime, kondom!

Viktor Ivančić, Feral Tribune