ZAMISLITE da putem do škole morate plivati i gaziti kroz vodu i mangrove dok iza sebe vučete vrećicu s knjigama. Cijelo se vrijeme borite protiv struje kako biste održali glavu iznad vode. Ovo je svakodnevica za neku filipinsku djecu, pa im dobrotvorne organizacije pokušavaju olakšati školovanje nabavkom čamaca i brodova, piše BBC.

Fondacija "Žuti brod nade" pokrenuta je kao ideja na društvenim mrežama, da bi s godinama izrasla u nacionalnu dobrotvornu organizaciju koja pomaže potrebitoj školskoj djeci. Prva lokalna zajednica kojoj je ”Žuti brod nade” pomogao selo je ribara i poljoprivrednika nedaleko od grada Zamboange u siromašnom području na samom jugu otoka Mindanaoa.

Plivaju do škole

Da bi došla do škole, tamošnja djeca moraju gaziti kroz vodu otprilike jedan kilometar. Za vrijeme plime, djeca su prisiljena plivati. ”Čak i za dobre plivače, a mnoga djeca to nisu, ovo je opasna dionica”, kaže osnivač organizacije Jay Jaboneta.

No, budući da se seoski čamci koriste za ribolov, djeca nemaju drugog izbora nego hodati kroz vodu. Pritom knjige i školske uniforme pakiraju u plastične vrećice kako se ne bi smočile tijekom napornog puta do škole. "Nisam bio svjestan ove situacije. Šokirao sam se kad sam čuo za ovaj slučaj i odmah ga podijelio na Facebooku", kaže Jaboneta, koji je odrastao u ovom kraju.

Stvari su se zakotrljale i mnogi su se njegovi prijatelji javili. Neki od njih obećali su novac kako bi se problem riješio. Danas je ova fondacija aktivna širom Filipina i uglavnom financira školske čamce, obojene u žuto, kako bi što više sličili filipinskim školskim autobusima. Manji čamac stoji oko 200 dolara i može ponijeti šestero do osmero djece, koja moraju sama veslati. Većim čamcima, od kojih neki imaju i motor, upravljaju stariji učenici, roditelji ili učitelji.

Ploveća učionica

Fondacija je s godinama rasla, pa se posvetila i drugim projektima koji siromašnim i izoliranim zajednicama olakšavaju pristup obrazovanju. Financirala se čak i izgradnja spavaonica pri školama do kojih neki učenici moraju hodati satima. Jedan od posljednjih projekata bio je nabava većeg broda opremljenog edukacijskih sredstvima i materijalom, tako da može poslužiti kao ploveća učionica.

Ukupno je fondacija od 2010. godine pomagala u 200 lokalnih zajednica. ”Obično surađujemo s lokalnim čelnicima ili školama. Kad skupimo novac za čamac, onda lokalna zajednica preuzima projekt i dalje ga vodi sama”, kaže Jaboneta. Donacije stižu uglavnom iz Filipina. Jedina iznimka dogodila se 2013. godine, kad je zemlja bila teško pogođena razornim tajfunom Haiyanom, pa su neke donacije stigle i iz inozemstva.

S obzirom na to da je fondacija pokrenuta na Facebooku, često je ističu kao primjer kako društvene mreže mogu pomoći u humanitarnim i dobrotvornim nastojanjima. Jaboneta se slaže da je sve počelo na Facebooku, ali ukazuje i da se najveći dio posla treba odraditi i offline. Jaboneta i suosnivač Anton Lim ugovaraju sastanke s donatorima, pa potom koordiniraju projekte s lokalnim čelnicima. Mnogo toga radi se na volonterskoj bazi.

"Nikad nisam mislio da jedan čamac može biti tako važan"

”Nikad nisam mislio da jedan čamac može biti tako važan, da može napraviti veliku razliku. Filipini su arhipelag sa 7000 otoka, tako da su čamci i brodovi potrebni svugdje. Pretpostavlja se da u cijeloj zemlji ima oko milijun plovila i lako ih je uzeti zdravo za gotovo”, zaključio je Jay Jaboneta za BBC.