U DRUŠTVENIM znanostima odavno je poznata činjenica da su male ljudske zajednice sa svojim vjerovanjima u duhove i pretke prethodile velikim civilizacijama koje su njegovale štovanje velikih, sveznajućih i svemoćnih, moralizirajućih bogova.

Objekti štovanja takvih drevnih, malih društava, s religijama koje su kasnije kršćanski teolozi i misionari opisali kao poganske, nisu bili pretjerano zainteresirani za etičku ispravnost ili neispravnost u ponašanju svojih štovatelja.

S druge strane, suvremenim svijetom velikih društava, koja broje na milijune pripadnika, dominiraju religije u kojima se štuju bogovi ili se poštuju duhovni mehanizmi poput zakona karme, kojima je jedna od ključnih zadaća da nagrađuju društveno prihvatljivo ponašanje i kažnjavaju neprihvatljivo.

Religija kao temelj za povjerenje

Posljednjih godina stručnjaci različitih znanstvenih disciplina pokušavaju utvrditi zašto su se pojavile moralizirajuće religije i što je bilo prvo – jaje ili kokoš, odnosno veliki bogovi ili složena društva?

Prema jednoj prominentnoj teoriji bogovi-suci prevladali su jer su mogli biti korisni za funkcioniranje složenih društava. U malim zajednicama, poput plemenskih, svatko je poznavao svakoga pa su se zasluge i prijestupi lako prepoznavali i lako rješavali kroz izravno nagrađivanje i kažnjavanje. U takvim zajednicama ogovaranje je moglo imati funkciju sličnu onoj koju danas imaju mediji i internetske društvene mreže, antisocijalno ponašanje nije se moglo sakriti, a prijestupnike je kolektivno izolirala, odbacivala ili nasilno kažnjavala cijela zajednica.

U složenijim društvima s milijunima stanovnika takvi su mehanizmi postali gotovo nemogući. Prijestupnici su mogli lakše skrivati svoje prekršaje; mogli su kršiti pravila i nekažnjeno izbjegavati pravdu. Stoga je takvim društvima mogao dobro poslužiti sveznajući, svemoćan bog od kojeg se nikakav prijestup, čak ni onaj u mislima, nije mogao sakriti. Vjerovanje u takvog boga moglo je poticati ljude da poštuju određena moralna načela koja je religija promovirala čak i u interakcijama koje su se vodile među ljudima koji se nisu poznavali. Primjerice, ljudi su vjerojatno mogli mirnije i s većim povjerenjem sklapati poslove s drugim ljudima ako su po nekim znakovima poput vjerskih simbola i ukrasa znali da pripadaju istoj religiji, odnosno da poštuju isti sustav vrijednosti. Mogli su vjerovati da ih netko neće pokrasti ili prevariti ako štuje boga koji to oštro osuđuje.

U prilog tome govore neka novija istraživanja koja su pokazala da ljudi širom svijeta imaju više povjerenja u pripadnike drugih religija nego u ateiste. To je vrlo zanimljiv nalaz budući da s druge strane brojna nova istraživanja pokazuju da ateisti nisu ništa manje moralni od vjernika kada su u pitanju etička načela suradnje.

Naime, kako smo već pisali na Indexu, jedna studija, objavljena u časopisu Evolution and Human Behavior, provedena na uzorku od gotovo 300.000 ljudi u 90 zemalja, pokazala je da kooperativni moral (ne krasti, ne varati, ne lagati i sl.) uglavnom nije značajan ni konzistentan čimbenik na temelju kojeg bi se mogla predviđati povećana religioznost. S druge strane, reproduktivni moral (biti vjeran partneru, ne mijenjati mnogo partnera, čuvati se prije braka i sl.) značajan je prediktor povećane religioznosti u svim krajevima svijeta, a osobito u bogatim zemljama. Jednostavno rečeno – religioznost će snažnije osigurati moralno ponašanje u sferi reprodukcije, odnosno seksa, nego u sferi suradnje.

Što god bilo, reprodukcija ili suradnja, čini se da pripadnost religijama osigurava više razine povjerenja. U tom smislu sveznajući, moralizirajući bogovi mogli su biti korisniji za funkcioniranje složenih, velikobrojnih društava od manje moćnih i etički manje osuđujućih duhova prirode i predaka.

Što je bilo prvo – veliki bogovi ili civilizacija?

U novom istraživanju znanstvenici su pokušali pronaći odgovor na pitanje: što je bilo prije, kokoš ili jaje, odnosno bog ili civilizacija? Odgovori su u dosadašnjim studijama bili nejasni, a ponekad i kontradiktorni. Razloge tome treba tražiti u nepostojanju velikih baza podataka o religijama kao i u previše grubim znanstvenim oruđima.

Stvari su se nedavno promijenile s pojavom prvih velikih baza kao što je primjerice Seshat (na hrvatskom Sešat), koja je nazvana prema egipatskoj božici znanja, pisanja i mudrosti, zapisničarki bogova. U njoj su pohranjene informacije o društvima koja su postojala kroz posljednjih 10-ak tisuća godina, a koje su prikupile stotine znanstvenika. Ona sadržava na stotine varijabli koje se tiču složenosti društva, oblika vjerovanja, ratovanja, poljoprivrede, trgovine i drugih karakteristika ljudskih društava koje se mijenjaju u vremenu.

Za boga treba milijun stanovnika

Studija, objavljena u časopisu Nature, analizirala je 414 društava iz 30 različitih područja svijeta. U njoj je korišten 51 kriterij mjerenja društvene složenosti te četiri mjere nametanja moralnosti iz nadnaravnih sfera.

Ona je pokazala da su se moralizirajući bogovi pojavili mnogo kasnije nego što se to uobičajeno misli te dugo nakon naglog porasta društvene složenosti u svjetskoj povijesti. Drugim riječima – bogovi koji strogo nadziru ljudsko ponašanje nisu potaknuli razvoj velikih civilizacija, već su se pojavili u njima.

„Suprotno ranijim predviđanjima, moćni, moralizirajući, 'veliki bogovi' i prosocijalno kažnjavanje iz nadnaravnih sfera uglavnom se javljaju nakon uspostave megadruštava s populacijama većim od milijun stanovnika“, pišu autori.

„S druge strane rituali koji pogoduju standardizaciji vjerskih tradicija u velikim populacijama uglavnom prethode pojavi moralizirajućih bogova. To sugerira da su ritualne prakse bile važnije od samog sadržaja religioznih vjerovanja za početni razvoj društvene složenosti“, tumače autori u uvodu svoje studije.

U sklopu svojeg istraživanja, međunarodni tim pod vodstvom Harveyja Whitehousea iz Centra za istraživanje društvene kohezije na Oxfordu sastavio je kartu svijeta koja pokazuje kada su se pojavile religije s moralizirajućim bogovima (pogledajte gore). Na njoj veličina kružića predstavlja veličinu društva u vrijeme kada su se u njima pojavili veliki bogovi – veći kružići predstavljaju veća i složenija društva. Brojke u kružićima govore pak prije koliko tisuća godina su se u tim društvima pojavili veliki bogovi.

Primjerice, car Ašoka prihvatio je budizam prije 2.300 godina, nakon što je na indijskom potkontinentu već uspostavio veliko i složeno Maurijsko carstvo.

Statističke analize tima pokazale su da se vjerovanje u kažnjavanje iz nadnaravnih sfera uglavnom javlja tek kada društva prijeđu u složena, a broj stanovnika prijeđe milijun (grafikon dolje).

Autori najavljuju da će u budućim studijama pokušati istražiti druge čimbenike koji su utjecali na razvoj prvih velikih civilizacija.

Također ističu da ih zanima što bi za suvremeno društvo u kojem sekularizam sve više jača, a utjecaj religija slabi, mogla značiti činjenica da su religije mogle biti korisne kao društveno ljepilo.

„Može li suvremena sekularizacija, primjerice, pridonijeti naporima da se ostvari suradnja u većim regijama kao što je Europska unija? Ako se vjerovanja u velike bogove smanje, što će to značiti za suradnju među etičkim skupinama u kontekstu migracija, ratova ili širenja ksenofobije? Mogu li se funkcije moralizirajućih bogova jednostavno zamijeniti drugim vrstama nadzora?“, pita se tim.