DEJAN Kovač, hrvatski znanstvenik s Princetona, gostovao je u Točki na tjedan televizije N1 i komentirao manjkavosti hrvatskog izbornog sustava, odnosno objasnio koliko izborne jedinice odstupaju jedna od druge te kako to utječe na transparentnost i poštenje samog izbornog postupka.

Kovač inače sudjeluje u istraživačkom projektu koji se bavi proučavanjem načina na koje različiti dizajni izbornih sustava utječu na demokraciju u pojedinim zemljama.

Prilikom kreiranja političkog sustava nije važno ima li on jednu ili pedeset izbornih jedinica, već kako se mapiraju preferencije glasača, odnosno kako volja naroda utječe na rezultate izbora, pojasnio je Kovač.

"Tu postoje dvije zamke, odnosno dva načela čije nepoštovanje može narušiti demokraciju i demokratičnost procesa'', rekao je Kovač te pojasnio kako prvo načelo koje se mora poštovati glasi: "jedna osoba – jedan glas''. Drugi princip ili načelo jest da svaka izborna jedinica ravnomjerno pokazuje glasačku moć s obzirom na broj glasača koji se u njoj nalazi. 

Izborni sustav trebao bi se revidirati svakih deset godina

Što se tiče problema koji utječu na izborni sustav, oni mogu biti namjerni i nenamjerni. Kao primjer nenamjernih naveo je demografiju ili migracije. Stoga bi se načelno izborni sustav trebao revidirati svakih deset godina. U tom smislu Hrvatska je jedina zemlja na svijetu koja je u deset godina promijenila tri sustava od 1990. do 2000. godine, a sve kako bi tadašnja vladajuća koalicija ostala na vlasti.

"U prvih deset godina naše demokracije postojalo je puno manipulacije i izbornog inženjeringa da bi vladajuća stranka ostala na vlasti'', rekao je Kovač. Potom je 1999. godine donesen novi izborni zakon kada su napravljene granice izbornih jedinica koje vrijede i danas.

Zbog demografije i migracija, treba mijenjati izborne jedinice

No zbog demografije nenamjerno dolazi do problema jer se u različitim regijama različito mijenja dobna struktura te su birači različito raspoređeni. Drugi problem odnosi se na unutrašnje te odnedavno i vanjske migracije. 

Ako se pogledaju izbori 2011. godine, može se zaključiti da je oko 25 posto glasova propalo.

"Ako se dobro sjećam, to je skoro šesto tisuća ljudi koji su glasali za stranku koja nije prošla izborni prag'', rekao je Kovač. Moguće je da je to rezultat raspršivanja glasova ili namjernog izbornog inženjeringa. Kao primjer nenamjernog inženjeringa naveo je Japan, gdje je u 15 godina zbog unutrašnjih migracija došlo do toga da ruralni dijelovi nisu bili dobro zastupljeni. 

Ljudi najviše odlaze iz 4., 5. i 6. izborne jedinice

Što se tiče Hrvatske, ako se pogledaju izbori od 2007. do 2016. godine, u svim izbornim jedinicama zabilježen je pad. Osim toga, mi još ne znamo ima li nas 4 mil. ili 3 i pol, naglasio je Kovač. Još veći je problem što migracije nisu uniformne i ljudi ne odlaze iz svih izbornih jedinica ravnomjerno.

Najviše odlaze iz 4., 5. i 6. izborne jedinice, odnosno ondje gdje je najslabija ekonomska aktivnost.

Prema zakonu koji regulira izbor zastupnika u hrvatski parlament, zadano je načelo da izborne jedinice ne smiju odstupati 5 posto. Prema Kovačevoj analizi, razlika u broju glasača između različitih izbornih jedinica je čak i do 25 posto. To znači da više vrijedi glas u četvrtoj nego u devetoj izbornoj jedinici.

U zadnjih skoro 30 godina postoji duopol HDZ-a i SDP-a

U zadnjih skoro 30 godina postoji duopol SDP-a i HDZ, tvrdi Kovač, pa se postavlja pitanje jesmo li polarizirani na ove dvije stranke zbog preferencija ili zato što su na vlasti.

"Ako gledamo razlike između 2007. (HDZ koalicija) i 2011. (Kukuriku koalicija), postoji balans. Koliko HDZ gubi, toliko SDP dobiva. Po izbornim jedinicama to se jasno vidi'', rekao je Kovač i dodao da je evidentno da ne može nijedna treća stranka doći na vlast. 

"To je povezano s anomalijama u izbornom sustavu. I to je postalo izraženo nakon 2009. godine kada nastupa kriza'', rekao je Kovač

Ljudi koji su se iselili vjerojatno ne bi glasali ni za HDZ, ni za SDP

"Problem je što je glasačka mašinerija SDP-a i HDZ-a ostala zaštićena unutar državnog sektora. S druge strane je privatni sektor, gdje su ljudi izgubili posao i normalno je da će se iseliti'', rekao je Kovač te dodao da su ti ljudi koji se sele vjerojatno opozicija koja ne bi glasala ni za SDP, ni za HDZ.

Ljudi se uglavnom sele iz 4.,5. i 6. izborne jedinice i tamo relativna većina HDZ-a i SDP-a postaje još veća. Svakom novom migracijom treba im manji broj glasova da bi zadržali većinu.

"To se u stručnoj literaturi zove spirala smrti demokracije. Sa svakim migracijama te stranke postaju jače'', rekao je Kovač.

Uz to, Kovač je uzeo službene statistike DIP-a te ih usporedio sa satelitskim snimkama. Došao je do zaključka da su u stvarnosti te razlike još i veće, odnosno da su u 4., 5. i 6. izbornoj jedinici ljudi još i više migrirali nego što to podaci pokazuju.

Dan danas pričamo o polarizaciji na ustaše i partizane umjesto da rješavamo probleme naše djece

Na pitanje novinarke zbog čega se o ovom problemu ne govori dovoljno, Kovač je rekao da krivnja tu leži na medijima. 

"Veliki je problem medija jer neki prikazuju stanje kao da je med i mlijeko, a drugi pokazuju stvarno stanje pa ih prikazuju kao žutilo'', rekao je Kovač. Objasnio je i kako radi na istraživanju koje se bavi zastupljenošću tema u medijskom prostoru te je iznio podatak da se kod nas najviše priča o ustašama i partizanima. 

"Dan danas pričamo o polarizaciji na ustaše i partizane umjesto da rješavamo probleme naše djece'', rekao je Kovač i dodao kako se šest puta više priča o ustašama nego o demografiji, što je problem. O migracijama se još manje priča, a to malo odnosi se na vanjske migracije, ne na unutarnje.

"Nemam ja ništa protiv ustaša i partizana, to je dio naše povijesti, ali to ne može biti naša središnja tema. Do toga su nas doveli HDZ i SDP'', rekao je Kovač.

Dodao je i da se o korupciji jako malo priča, a o izbornom sustavu ništa.

"To je jako važna tema koja omogućuje duopol SDP-a i HDZ-a i za to su krivi mediji'', zaključio je Kovač.