LUCINDA Riley megapopularna je autorica čiji serijal Sedam sestara hara svjetskim top listama.

Kao što naslov kaže, radi se o sedam mladih žena koje su posvojene i koje ne znaju ništa o svojim korijenima, a proteže se na sedam knjiga.

Kada njihov „otac”, misteriozni bogataš Pa Salt koji je svaku posvojio s razlogom, premine, njima ostavi tragove kojima će pronaći svoju pravu obitelj. I tako, iz knjige u knjigu pratimo priču pojedine sestre, skačući s kontinenta na kontinent, otkrivajući egzotične lokacije i aristokratske obitelji te zanimljive (i ne toliko poznate) dijelove povijesti 20. stoljeća. Svaka od sestara nosi ime čije značenje se krije u mitologiji, što cijeloj priči daje dodatnu dimenziju i dubinu.

Serijal je započeo romanom Sedam sestara, nastavio s Olujnom sestrom, a najnovija knjiga na hrvatskom nosi naziv Sestra iz sjene. Izdavač nam je izašao u susret ponudivši nam intervju s autoricom koji se odnosi upravo na taj treći nastavak.

Kako je Star, treća sestra, povezana sa svojom mitološkom prethodnicom?

U grčkoj mitologiji Steropa je sestra o kojoj najmanje znamo. Njezin sjaj zasjenjuju druge Plejade i, kao što Star otkrije kroz Pa Saltov teleskop, Steropu ustvari čine dvije zvijezde slabašna sjaja koje se nalaze vrlo blizu jedna drugoj. To je podloga njezina lika: mlada, povučena žena u vječnoj sjeni koja ima svoju drugu stranu i potrebno ju je otkriti.

Prema legendi uvijek dolazi u pratnji Kelene, svoje snažnije i glasnije sestre. Njihov blizak odnos silno me intrigira jer su, smještene na sredini svoje šesteročlane obitelji, Star i CeCe primorane na međuovisnost te su tako razvile poseban odnos.
U spletu različitih mitova Steropa postaje ili supruga ili majka Enomaju, koga poslije okrune kraljem Pize. Bilo je izazovno snalaziti se među brojnim proturječnostima grčkoga mita, ali odlučila sam u potpunosti prigrliti te dvije priče. Moj Enomaj (eng. Oenomaus) – Miš – osoran je i složen, ali ima veliko srce. Teško prihvaća očinsku ulogu prema Roryju i onu lorda High Wealda. Star preuzima ulogu njegove romantične partnerice i Roryjeve majke… njihova je sudbina doista zapisana u zvijezdama (odnosno, tako sam je barem ja zapisala, haha!), a trenutak kada Star otkrije Miševo pravo ime možda mi je i najdraži trenutak u knjizi.

Vjerojatno u svakoj sestri vidite dio sebe. Po čemu sličite Star?

Ponajviše po ljubavi prema knjigama – pročitala sam i obožavam sve romane koje ona spominje u Sestri iz sjene. I pomalo sam sramežljiva i nesigurna na velikim društvenim okupljanjima – užasavam se javnoga govora. Budući da je to nešto čime se moram često baviti, morala sam, kao i Star, pokušati svladati taj strah i mislim da se itekako poboljšavam.

Star nema pretjerano izražen vlastiti glas. Je li vam bilo teško pisati njezine dijaloge?

Isprva jest jer obično diktiram prvu verziju svakog romana koji pišem, i pritom mi dijalozi spontano dolaze, ali u ovom mi je slučaju trebalo malo vremena da „uhvatim“ Starin glas. Njezin unutarnji svijet bio mi je vrlo jasan, ali imala sam poteškoća pri pisanju njezinih razgovora s drugima jer se često služi isključivo vrlo kratkim odgovorima! Ipak, kako radnja napreduje, Star se počinje otvarati i snažnije povezivati s drugima, stoga mi je postalo prirodno pisati iz njezine perspektive. Njezini unutarnji monolozi bogati su i živopisni, a sposobnost da sluša njezina je najveća vrlina – zbog toga mi je bio pravi užitak pisati prizore s njom i Roryjem jer se razumiju na puno dubljoj razini koja ne iziskuje govor.

Orlando u knjizi vodi antikvarijat. Očito volite rijetke knjige – koji su vam najdraži u osobnoj zbirci i zašto?

To što je Orlando vlasnik antikvarijata bio mi je izgovor da posredno živim njegov život. Za mene su rijetke knjige vrhunski luksuz. Poput Star, uvijek bih prije odabrala rijetku knjigu, već skupu torbu ili cipele! Svake se godine počastim posebnom „rijetkom knjigom“ ili kompletom takvih knjiga, a kupujem ih i najstarijem sinu za Božić ili rođendan. Omiljeni su mi Penguinovi klasici i posebna izdanja sestara Brontë i Dickensa s kožnim uvezom.

Likovi u Sestri iz sjene otvoreno govore o depresiji, osobito Miš. Smatrate li da je duševno zdravlje važna tema o kojoj treba razgovarati?

Da, svakako. Prema jednoj dobrotvornoj britanskoj udruzi za duševno zdravlje, gotovo deset posto britanskog stanovništva tijekom života doživi tjeskobu ili depresiju. Naše društvo polako počinje govoriti o depresiji bez straha ili stigme i ponašati se prema njoj kao prema bolesti, umjesto kao prema razlogu za sram. Miš je doživio strašnu emocionalnu traumu, što zna potaknuti depresiju. Naposljetku, uz pomoć obitelji i Star, uspijeva razviti odnos sa sinom i udaljiti se od prošlosti. Nikada nije prekasno zatražiti pomoć, a razgovor o tome prvi je korak i nešto najhrabrije što možete učiniti.

Vaše su knjige poznate po egzotičnim mjestima radnje – kako ste se odlučili za Englesku i je li vam zbog toga bilo lakše napisati je?

Engleska ima vrlo raznolik i fascinantan krajobraz, stoga sam uživala pisati o njoj. U određenim trenucima, primjerice, dok stojite na vrhu brda u Lake Districtu, gledajući divlje i netaknute doline i rijeke, teško je povjerovati da se blizu nalazi toliko urbani London. Bilo mi je istodobno lako i teško pisati o svojoj zemlji – lako u smislu da sam radila iz udobnosti vlastitoga doma, ali teško u smislu da kada dobro poznajete mjesto, morate napraviti odmak da biste čitateljima prenijeli njegovu čaroliju. Za mene „egzotično mjesto“ ne znači uvijek daleke plaže i palme; ono označava nešto uzbudljivo i nepoznato – a toliko je toga u Engleskoj što još nisam otkrila.

U knjizi donosite prekrasan krajolik Lake Districta i vrtove u Kentu. Što vas je najviše nadahnulo dok ste pisali?

Vrtovi Sissinghurst u Kentu čarobni su, a osmislili su spisateljica Vita Sackville-West i njezin suprug, autor i diplomat Harold Nicholson 1930. godine. Dizajnirani su kao niz „soba“ od kojih svaka ima svoju priču, pa sam ih smatrala savršenim model za High Weald. Vjerujem da domovi doista odišu prirodom svojih vlasnika i pružala mi se divna prilika da opišem  High Weald kroz više generacija.

U Lake Districtu pogled sa Scafell Pikea apsolutno je nevjerojatan. Živo se sjećam da me je otac odveo tamo kada mi je bilo sedam ili osam godina, pa smo se držali po strani planine kada nas je zahvatio pljusak, baš kao Floru i Archieja.

U prvim dvjema knjiga serijala uglavnom ste usredotočeni na jednu sestru, ali u ovoj priči CeCe igra važnu ulogu. Je li to naprosto zbog njihova bliskog odnosa ili u sljedećim nastavcima namjeravate uključiti druge sestre?

U Sedam sestara, Olujnoj sestri i na početku Sestre iz sjene, CeCe i Star dolaze u paru. Starina priča govori o odvajanju od CeCe i njezina pretjeranog zaštitničkog instinkta. Ono što CeCe osjeća o tome doznat ćemo tek u njezinoj priči – Bisernoj sestri. Osobito mi je zanimljivo koliko će je čitatelji drugačije doživjeti nakon što dobiju uvid u njezine misli i osjećaje. Veći dio Sestre u sjeni gledamo kako sestre prerastaju zajedničku sponu i uče živjeti za sebe. A s obzirom na bliske obiteljske odnose, to nije uvijek lako.

Možete li nam reći na čemu sada radite i kamo će CeCe povesti čitatelje na svojem putovanju?

„Biserna sestra“ koja donosi priču o CeCe i njezinoj povijesti vodi nas u turbulentnu Australiju prošlog stoljeća te jugoistočnu Aziju. CeCe je lutalica; vječito nemirna i znatiželjna. Starin će joj odlazak isprva slomiti srce, ali i pružiti priliku da otkrije samu sebe i to kakvu je umjetnost sposobna stvarati, a možda čak i da otvori svoje srce nekomu novom…

I na kraju – imate li omiljenog lika u Sestri iz sjene?

Braću, Orlanda i Miša! Voljela bih da mi je Orlando brat, a Miš ljubavnik…!