NA ADRESU aktivistice Ive Anzulović koja je ostala upamćena po tome što na zgradu vlade bacila govna ovih je dana stigla sudska presuda Prekršajnog odjela Općinskog suda u Virovitici za prekršaj počinjen 25. lipnja ove godine.

Tada je Anzulović pred Gradskom knjižnicom u Virovitici u ruke kipa prvog hrvatskog predsjednika stavila "gumeni predmet, tzv. vibrator", a svoje razloge tom činu objavila, uz fotografije, na svom Facebook profilu. Izrečena joj je i novčana kazna u iznosu od 1300 kuna, javlja Virovitica.net.

"Moralni osjećaji građana"

U presudi stoji kako je Iva "vrijeđala ili omalovažavala moralne osjećaje građana na način da je u ruke kipa, spomenika dr. Franje Tuđmana, stavila gumeni predmet nalik na muško spolovilo tzv. vibrator".

Odvjetnik Boris Kozjak, kako piše Virovitica.net, reagirao je promptno i u žalbi predanoj istom Prekršajnom sudu u petak se pozvao na članak 38. Ustava RH: "Jamči se sloboda mišljenja i izražavanja misli. Sloboda izražavanja misli obuhvaća osobito slobodu tiska i ostalih sredstava priopćavanja, slobodu govora i javnog nastupa, (....)". Također, kao dokaz je Kozjak naveo presudu Suda za ljudska prava Vijeća Europe Narodni list protiv Republike Hrvatske Application no. 2782/12. Presuda je to, podsjetimo, kada je prošle godine Europski sud za ljudska prava nepravomoćno presudio kako je Republika Hrvatska povrijedila pravo izdavača tjednika Narodni list d.d. iz Zadra na slobodu izražavanja zajamčenu člankom 10. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i to zato što je sudskim odlukama morao platiti sucu Borisu Babiću odštetu od 50.000 kuna.

Nakon uložene žalbe slijedi sudski proces na prekršajnom sudu u Virovitici tijekom kojeg će se iznijeti dokazi u prilog obrani kako okrivljenica ni na koji način nije vrijeđala moralne osjećaje građana već izražavala svoje vrijednosne sudove o javnoj ličnosti.

"Moja će obrana neupitno dokazati kako je Franjo Tuđman gušio svjesno i ciljano slobodu novinarstva i bio ratni profiter i izdajnik hrvatskih vojnika kao vrhovni zapovjednik tijekom Domovinskog rata i odgovoran za brojne smrti civila i vojnika i bio suučesnik u ratnim zločinima. Moja obrana su svi objavljeni tekstovi, reportaže, knjige koje svojim istraženim dokazima to što sam navela i dokazuju, a nisu ih pisali povjesničari ni nitko drugi nego - novinari, hrvatski novinari. I dan-danas živi i zdravi svjedoci tih vremena. I sud će morati sve pročitati i poslušati i pogledati i saslušati kako bi se uvjerio da apsolutno ničime nisam niti vrijeđala niti omalovažavala nikakve moralne osjećaje građana - to tek počinjem činiti njihovoj inteligenciji ovim sudskim procesom koji slijedi", rekla je za Virovitica.net Iva Anzulović

Dokazima priložila knjige o Feralu, korupciji i Tuđmanovoj Hrvatskoj

Dokazima je Anzulović priložila knjige Smijeh slobode Borisa Pavelića (kronologija od nastanka do nestanka Ferala s detaljnim opisom Tuđmanovog direktnog pritiska na novinare redakcije do samog gašenja), Korupcija u hrvatskom zdravstvu novinarke Nataše Škaričić, Glavaš, kronika jedne destrukcije Drage Hedla, Urota Blaškić Jasne Babić te sjajan zapis povijesti u knjizi Hrvatska, njenih prvih dvadesetak novinarskog dua Silvije Šeparović i Nataše Magdalenić Bantić iz jednako sjajne sveobuhvatne perspektive tada slobodne redakcije Radija 101. Kao dokaz, predložit će se i gledanje reportaže kuće Channel 4 iz 2004.godine u kojoj je prvi put objavljena dokumentacija kao i tragovi krađe milijarde dolara koju je počinila obitelj Tuđman. Podsjetit će Iva u ovom sudskom procesu, kaže, na emisije Latinice nagrađivanog novinara Denisa Latina, kao i na sve činjenice koje Franju Tuđmana, u konačnici, ne čine dostojnim građaninom ni javnom ličnosti, a svoj čin ni po čemu ne vidi moralnim vrijeđanjem građana.

"Građani sami sebe vrijeđaju i omalovažavaju ako dovode u pitanje istražene činjenice. Ne postoje alternativne činjenice. Ono što jest - jest. Stol je stol uvijek, bio kod Štefa ili Marice u kuhinji ili špajzi, stol je stol. Svi moji dokazi istraženo tvrde u prilog tome kako je Franjo Tuđman bio sve što sam prethodno nabrojala. I to je sve što imam za reći, slučaj završen", kaže Anzulović.

Obrana će predložiti i svjedoke. "Drago Hedl je doživio i preživio oružani upad Branimira Glavaša u redakciju Glasa Slavonije. Boris Pavelić i Dežulović su, uz pokojnog Lucića, svjedočili ratnim razaranjima jednako kao i stvaranju i uništenju redakcije Ferala. Silvija Šeparović je od početaka do smrti redakcije bila na Radiju 101 koji je isto hrabro objavljivao sve detaljno istražene slučajeve u vrijeme rata i Tuđmanove politike koja je bila stalna čizma nad medijima. Sve su to živi svjedoci vremena i djela na koje sam se 'oskvrnula' činom dodjele gumenog predmeta u ruke kipu Tuđmana. Tekst je ipak malo vulgaran, uviđam danas, i ispričavam se ovom prilikom djeci i mladima i starijima, tako se ne treba razgovarati i bit ću pristojnija ubuduće u svojim objavama", obvezala se Anzulović, a prenosi Virovitica.net.

"Zakaj sam Tuđmanu stavila k.... u ruke"

Početak suđenja očekuje se uskoro, a tekst datiran 25. lipnja ove godine zbog kojeg joj se sudi, jednako kao i za gumeni predmet, prenosimo u cijelosti: 

"Vezano uz dan državnosti i zakaj sam Tuđmanu stavila k.... u ruke.

Kada smo izašli iz Juge, vrijedili smo preko 750 milijardi dolara sa svim tvornicama, institutima, sveučilištima, prometnicama, intelektualnim kapacitetom, zemljištima.

Stara partijska žgadija je predvidjela raspad te i takve Juge i da ne bi završili kao Nicolae Ceausescu u Rumunjskoj, samo metak u čelendru po zaslugama, pustili su Arkana na tribine Maksimira, lokalne idiote nabrijali da su ugroženi, nas nabrijali da su nam srbi najveći neprijatelj i - krenuli. Pod njegovim vodstvom. Pokrali su milijarde tijekom rata, izdali Vukovar i Petrinju i kostajnicu i gro drugih gradova koji uopće nisu trebali biti okupirani, nametali cenzuru, proganjali novinare, zapošljavali svoje režimske novinare po redakcijama, ubili desetke ljudi koji su svjedočili njihovom kriminalu, zadužili nam praunučad, rasprodali sve što nisu stvarali, nizali afere od nezakonite privatizacije za kunu preko petih ortaka i INA-e i Agrokora, a sve pod jednom, njegovom, parolom - sve za Hrvatsku, Hrvatsku ni za što.

Danas živim u gradu u kojem je bez grča jedan gradonačelnik, dva sata nakon što je nađen mrtav njegov najbliži podređeni suradnik, objavio kako je baš taj pročelnik kriv kaj je iz gradske blagajne nestalo preko 17 milijuna kuna. I mrtav hladan je taj i takav gradonačelnik ostao biti gradonačelnik i rekao da je taj mrtvi pročelnik bil kockar i uopće nema feeling da bi trebao odstupiti uz ponizne isprike i umrijeti od srama pred stanovnicima nakon što im volontiranjem vrati zadnju lipu u proračun.

I taj i takav sustav vrijednosti nabijem na autohtoni trešnjevački novinarski k.... zbog svih života koji su za moju Hrvatsku pali.

Jer ja svoju zemlju volim više nego što je oni mrze.

Čestitke."