KAKO se kampanja za predsjedničke izbore bliži samom kraju, u javnosti su se počele provlačiti teze prema kojima je glas za bilo koga osim za tri vodeća kandidata zapravo bačen glas.

U tome, naravno, prednjače oni kojima možemo "zahvaliti" za disfunkcionalno društvo u kojem živimo, a to su HDZ i SDP.

Tako se iz krugova Zorana Milanovića ovih dana mogu čuti poruke prema kojima je glas za, primjerice, Darija Juričana, Daliju Orešković ili Katarinu Peović, koje se može svrstati u lijevu ili liberalnu opciju, zapravo bačen glas, odnosno glas za Kolindu Grabar-Kitarović 

Gotovo identične poruke mogu se čuti iz HDZ-a, odnosno iz krugova Kolinde Grabar-Kitarović - svaki glas za Miroslava Škoru ili Antu Đapića je bačen glas, odnosno glas za Zorana Milanovića.

Postoji niz razloga zbog kojih su takve poruke ne samo faktički netočne, nego i pogubne po samu ideju demokratskih izbora.

Ponovimo osnove: Na predsjedničkim izborima se pravo ima kandidirati svatko tko prikupi 10.000 potpisa. Svaki punoljetni građanin Hrvatske ima pravo glasati na izborima za koga god da poželi. Zvuči banalno, ali partijskim sektašima koji se svađaju s elementarnim činjenicama očito se moraju ponavljati i najbanalnije stvari.

Zašto bi se uopće glasalo za bilo kakvo zlo?

Milanovićevi sektaši tako kao glavni argument za tezu o "bačenim glasovima" navode izlizani pseudoargument prema kojem je Milanović, uz sve svoje mane, manje zlo od Kolinde Grabar-Kitarović, odnosno Miroslava Škore. Ako i zanemarimo činjenicu da nema nikakvih dokaza za tvrdnju da je Milanović, čovjek koji je na funkciji premijera povećao javni dug Hrvatske za 70 milijardi kuna, nekakvo "manje zlo" od dvoje vodećih protukandidata, zašto bi s(a)vjesna osoba uopće glasala za bilo kakvo zlo? 

Koliko je snažan argument kojima se birače uvjerava da je najbolje glasati za (manje) zlo i to u situaciji kad definitivno postoje kandidati koji, ako ništa drugo, nisu dokazane štetočine poput Kolinde Grabar-Kitarović ili Zorana Milanovića, nije teško pogoditi.

Zamislite koliko su jadni kad im je jedini argument "ali drugi su gori"

U krajnju ruku, glasanje na predsjedničkim izborima, baš kao i bilo kojim drugim izborima u Hrvatskoj, nije obavezno. Pravo glasa je, nevjerojatno je da se i to mora tumačiti stranačkim sektašima, pravo, a ne obaveza. 

Nadalje, zamislite koliko su dvoje vodećih kandidata jadni i lišeni ikakvog suvislog sadržaja kad je glavni argument za njihov izbor "drugi kandidati su još gori". Nema tu isticanja pozitivnih kvaliteta, dobrih ideja koje žele pretočiti u stvarnost. Možete li navesti jednu konkretnu i pozitivnu stvar koju su biračima ponudili Kolinda i Milanović? Naravno da ne možete. Kolinda ima knjižicu s popisom lijepih želja koje nemaju baš nikakve veze s ovlastima predsjednika (i to predstavlja kao svoj program), a Milanović nema čak ni to - ima slogan "normalno" (ne postoji baš ništa normalno u vezi Milanovića) i povijest koja govori sve što morate znati o kandidatu SDP-a.

"Normalni" kandidat odgovoran je za pljačku stoljeća, Opačićku, Vargu i Sauchu

Milanović je, podsjetimo, političar direktno odgovoran za pljačku stoljeća, odnosno predstečajne nagodbe, za politički uzlet Bandićevih žetončića Milanke Opačić i Siniše Varge, političar kojem je desna ruka bio USKOK-ov optuženik Tomislav Saucha. Normalno? Kako da ne.

Kolinda je, podsjetimo, žena koja prijateljuje sa Zdravkom Mamićem i Milanom Bandićem, sinonimima za lopovluk i korupciju u Hrvatskoj. 

To je ono što nam nude dvije najjače stranke u Hrvatskoj.

Izađite na izbore i glasajte za koga želite. Ili ne glasajte uopće

Ukratko, u nedjelju izađite na izbore i mirne savjesti zaokružite koga god želite. Ili nemojte izaći na izbore, imate potpuno pravo na to. Samo ne padajte na jeftine fore partijskih sektaša koji na vas pokušavaju prebaciti odgovornost za izborne rezultate koji će, barem u to nema nikakve sumnje, biti katastrofalni, neovisno o tome hoće li predsjednik biti Kolinda, Milanović ili Škoro. Ne zaboravite, ako je itko odgovoran za izborne rezultate, to su oni koji glasaju za loše kandidate, a ne oni koji taj dan provedu na bilo koji drugi način.

Sloboda izbora odnosno ignoriranja izbora je jedna od sloboda koje imamo u demokraciji, pa i defektnoj demokraciji kakva je hrvatska. Ne dozvolite partijskim sektama koje sanjaju o sinekurama na Pantovčaku da vas uvjere u suprotno.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala