KADA je Amanda Guarascio čula za psa lutalicu koji živi nedaleko od njezinog doma, znala je da mu mora pomoći. Iako su joj ljudi rekli da ga neće moći uhvatiti ni na bilo koji način natjerati da pođe s njom, ona nije htjela odustati.

Bilo joj je jasno da je prestrašen i da ima traume od ljudi, no to ju je samo natjeralo da se trudi jače nego ikad. Kako bi zadobila njegovo povjerenje, legla je u blizini njegovog skrovišta i pravila se da je mrtva. Nekoliko sati ležala je na hladnom, a on ju je samo promatrao. No njezin je plan naposljetku uspio. Nakon tih nekoliko sati pas je postao znatiželjan i zabrinut te joj je počeo lagano prilaziti.

Na kraju je skupio hrabrost i potpuno joj se približio. Kada je vidio da je sigurno i da ga Amanda neće ozlijediti, sklupčao se kraj nje kako bi je zagrijao. Uslijedilo je nekoliko sati maženja, a kada se psić potpuno opustio, Amanda i njezina pomoćnica uspjele su ga prevesti do ambulante.

Psa su nazvale Baby Bear, a osim što je bio neuhranjen i slab, imao je infekciju ušnog kanala i dišnih puteva. No Baby Bear se fizički brzo oporavio, a za duševne bolove trebalo je ipak malo više vremena. Ova divna priča dokaz je da ne postoji pas kojem se ne može pomoći. Neki samo zahtijevaju malo više vremena, strpljenja i ogromnu količinu ljubavi.