Ovako se tračalo na estradi 60-ih: "Tereza pretjeruje, dere se i dvolična je"
U SURADNJI s Yugopapirom donosimo vam tekst iz 1968. i uvid u to kako su izgledali tračevi na tadašnjoj estradi.
Listopad 1968: Festival može izgledati i ovako. Zapravo, ovako izgleda kad se na okupu nađu više od dvojice naših zabavno-muzičkih aktera. Ogovaranja ima posvuda, u svakoj struci i zvanju, ali "tračevi" kakvi se stvaraju u zabavnoj muzici, bili bi prava poslastica čak i za čuvenu... Pssst, ne spominjimo joj ime!
Ovdje sam zapisala sve što sam čula na posljednjih nekoliko naših festivala; ono što su pjevači, kompozitori, aranžeri govorili međusobno - jedni o drugima. Naravno, iz pristojnosti nećemo navesti tko je autor pojedinih izjava, ali naravno, nemoguće je izbjeći i drugu stranu: na koga se spomenute izjave odnose.
Dakle, unaprijed hvala na pažnji, uz molbu da se oni čija su imena navedena ne ljute zbog iskrenosti svojih kolega. Pođimo redom:
Monolozi
- ... naravno, ona može nastupati samo na Splitskom festivalu! Dok je tog festivala, bit će i nje. I uvijek će biti sigurna za jednu od prvih triju nagrada. (Jedna prijateljica po mikrofonu o Maruški Šinković.)
- Lako je njoj pjevati kad joj Stipica piše specijalne aranžmane! To su takvi aranžmani da se uz njih može čuti i muha, a kamoli ne njen glas. Što bi bilo da orkestar odsvira samo jednu jaču dionicu? Uopće je se ne bi čulo... (Jedan kolega o pjevanju Gabi Novak.)
Dalje o istoj pjevačici:
- To je glas bez afekta...
I dalje:
- To je prava dama! Kad ona zapjeva, ja se sav smirim i osjećam se kao na svečanosti. (Jedan muzičar.)
- Volio bih vidjeti muškarca koji može ostati ravnodušan kad se ona pojavi pred mikrofonom! (Jedan muzičar o Zdenki Vučković.)
- On nema veze o solo pjevanju. Ali to ništa ne smeta kad mu je žena najpoznatija jugoslavenska pjevačica! (Jedna Terezina znanica o Miri Ungaru.)
- Molim vas, kakav je to muzičar koji svoj nastup uvjetuje nastupom svoje žene?! (Kolega o Stjepanu Mihaljincu.)
A o njegovoj ženi:
- Možda bi ona bolje pjevala da je toliko ne forsiraju...
O Alfi Kabilju:
- On ima gadne veze s novinarima. Potpuno mu je svejedno kakvu kompoziciju napiše jer zna da će mu je novinarska mašinerija ubaciti u finale... Zna čovjek na koju adresu se treba obratiti. (Kolega kompozitor.)
O Zvonku Špišiću:
- On misli da svakom može soliti pamet. Volio bih vidjeti normalnog čovjeka koji može ponoviti ono što on pjeva! (Kolega pjevač.)
O Stjepanu Staniću:
- Svi se vi možete postaviti na glavu. Ako se njemu hoće, pjevat će bolje od Iveka Robića i od svih nas, pa čak i od Franka Sinatre ako treba... (Jedna mlada pjevačica.)
O istom pjevaču, od jednog renomiranog kolege:
- To je barsko kreveljenje!
O Miši Kovaču:
- Mišo Kovač...? (Grimasa) ... Hajdete, molim vas!
Ili:
- To je pravo, muško pjevanje.
Ili:
- Kad bih ja tako pjevao, nastojao bih da me se što manje čuje... (Sve tri izjave od kolega pjevača.)
O Ani Štefok:
- Da, glas je tu... Samo kad je ona tak' povučena...
Zatim:
- Ona vas sve može poslati po šibice. Ona pjeva glasom, a ne toaletom ili seksom! (Kolega pjevač.)
Ili:
- Kaj joj vredi glas, kad nije ni u Nikičinom ni u Stipičinom klanu! (Jedna kolegica u polupijanom stanju.)
O Višnji Korbar:
- Ona pjeva tako da je valjda i samoj sebi već postala dosadna! (Kolegica.)
Ili:
- Da je radila s poštenim ljudima, na primjer u Italiji, ostavila bi iza sebe tri Milve! (Druga kolegica.)
Još o Zdenki Vučković:
- Ta haljina... pa to je strašno! (Kolegice u Opatiji.)
- Dok je Krešica direktor festivala, nju ne mora biti strah hoće li nastupiti... (Kolegice i kolege.)
- Nije važno kakav ona ima glas. Važno je da je najmuzikalnija među našim pjevačicama... (Jedan muzičar.)
O Ivici Šerfeziju:
- Možete o njegovom pjevanju misliti što god hoćete, ali jedino njega mogu prodati u svako doba... (Jedan menadžer.)
- Samo bih volio znati kakvoj to glupoj publici taj pjevač može prodati milijun ploča... S takvim glasom... (Jedan kolega.)
O Terezi:
- Prekrasna je! Izvrsno izgleda! To je prava pjevačica! (Jedan režiser.)
- To je ipak malo pretemperamentno. Još malo pa bi bilo histerično... (Kolegica pjevačica.)
- Ne dirajte mi gazdaricu! To je pjevačica bez mane! (Jedan klavirist i aranžer.)
O Žarku Dančuu:
- To je meketanje, a ne pjevanje! (Jedan muzičar.)
- Apsolutno najelegantniji pjevač. (Jedan novinar.)
O Vjekoslavu Juttu:
- Kad ga vidim na sceni, pozli mi... (Kolega pjevač.)
- Taj mali nas je već nekoliko puta "zanitao"... (Pjevačica veteranka.)
- Taj dobro koristi garderobu. Već pet festivala pjeva u istom odijelu... (Dvije kolegice.)
- Da je u Italiji, prešišao bi Morandija! (Jedan menedžer.)
O Ivi Robiću:
- Zakaj se novinari nikad ne usude njega napasti? (Zbor pjevača.)
- Kad bih ja jedanput pjevala tak' falš, mogla bih se pozdraviti sa zabavnom muzikom...
- Možete se svi postaviti na glavu. Kad budete zaradili toliku lovu, moći ćete sebi dopustiti luksus da pjevate kako hoćete ... (Druga pjevačica.)
- Zašto bi on morao pjevati baš na svakoj "Opatiji"? (Jedan od organizatora.)
- Da ne vrijedi, ne bi bio ono što jest. (Dvojica muzičara.)
O Arsenu Dediću:
- Lako njemu kad ima muzičku akademiju... (Kolegica.)
- Kad bi još imao glasa... (Kolega.)
- To je jedini "kit" s kojim se može normalno odsvirati neka stvar... (Trojica muzičara.)
O Vici Vukovu:
- Taj se nikad ne može nadiviti sam sebi! (Kolegice.)
- Kad se pojavi netko s takvim glasom, imat će pravo da diskutira. Ostali mogu šutjeti! (Jedan kompozitor.)
- Nemojte mi samo reći da je to moderan glas! (Drugi kompozitor.)
- Kad bi barem on uvijek mogao pjevati moje stvari! (Treći kompozitor.)
Dijalozi
- I vi mene pokušavate uvjeriti da je Krajač zasluženo pobijedio?!
- Svakako.
- Pa to je "gemišt" od triju stvari. Od "Sutra se ženiš", "Jamais" i "Večeras ćeš čuti jednu pjesmu"!
- Zakaj vi niste napravili takav gemišt?
- Jer bi mi bilo ispod časti!
- A je li vam ispod časti pobijediti na festivalu...? (Razgovor dvojice kompozitora.)
- Ti ne kužiš stvar: Arsen i Stipica su prijatelji. To znači da su prijatelji i Arsen i Gabi. Nikica i Arsen nisu u dobrim odnosima, ali je Nikica dobar sa Šerfom. Normalno onda da nisu dobri Arsen i Šerfa, niti Stipica i Šerfa... (Jedna pjevačica drugoj.)
Dva pjevača o Jimmyju Staniću:
- On je genijalan!
- Ti si lud!
- Zašto? Reci, bi li ti mogao tako otpjevati tu stvar?
- Čekaj...
- Reci: bi li, ili ne bi?
- Tim stilom ne bih, ali...
- Bez: ali. Ako ne bi, znači da si slabiji!
- Čekaj. Zašto onda on nije uspio u inozemstvu ništa više od mene?
- Možda nije imao priliku!
- Vraga nije imao! Nego takvih pjevača su puni europski barovi...
- To gore po nas...
Dva muzičara o Terezi:
- Čuj, ona malo pretjeruje!
- U čemu?
- U tom deranju.
- Ali vidiš da to pali kod publike!
- Zašto se onda tako ne dere i u Francuskoj?
- Zato jer tamo to ne pali.
- Znači, dvolična je.
- Ne, nego žena kuži posao! Zna gdje šta najbolje ide. Svaka joj čast!
Još o Krajaču:
- Vidiš, ti njega napadaš, a ja ti kažem da taj frajer ima najbolji nos za moderno kod nas.
- U to ne sumnjam. Ima najbolji nos za posudbu!
- Ma čekaj! On je napisao najviše festivalskih hitova u Jugoslaviji. I to su sve moderne stvari.
- Dobro, dobro...
- Osim toga, tak se danas kopa! Staviš malo poznatog da rulja lakše kapira... (Dijalog pjevača i kompozitora.)
O Ervini Štelcl:
- Reci mi na što ti nalikuje njeno pjevanje?
- Ni najbolja ni najgora! Čisto dobar, moderan glas.
- Nazdravlje, kad joj prije svake pjesme moraš dati intonaciju! Kod nas zaista svatko može pjevati!
- Zašto onda ti nisi probao?! (Dvojica kompozitora.)
Itd., itd... Ovo je samo isječak iz "bratskih" razgovora koje po festivalima vode naši zabavno-muzički akteri, jedni drugima iza leđa... Kad ovo pročitate, možete zaključiti dvoje: ili nitko od spomenutih ne vrijedi ništa, ili su svi izvrsni.
Istina je, valjda, negdje po sredini.
(Maja, Plavi vjesnik, 1968.)