SEDAMDESET sezona Formule 1 je iza nas. Ukupno 774 vozača su sjeli u bolid Formule 1 tijekom povijesti, ali samo 12 očeva i sinova su dijelili istu sudbinu pilota Formule 1. Ovo je priča o njima.

Honorable mention 1 - Manfred i Markus Winkelhock

Otac Manfred je tijekom pet sezona vozio za tri momčadi, uz jedno osvajanje bodova, u Brazilu 1982. godine. Prerano je poginuo vozeći utrku izdržljivosti Budweiser 1000, 1985. godine, ostavljajući petogodišnjeg sina iza sebe.

Markus je imao jednu, ali izrazito sadržajnu utrku. Velika nagrada Europe 2007. bila je jedna od najboljih utrka sezone, a na kraju formacijskog kruga, Markus je ušao u boks po gume za kišu dok su ostali vozači ostali na gumama za suho. Na kraju prvog kruga ostao je jedini na stazi te je vodio do prekida utrke zbog jake kiše. Na koncu je odustao, ali je i dalje jedini vozač koji je startao posljednji i prvi u istoj utrci.

Honorable mention 2 – Jonathan i Jolyon Palmer

Otac Jonathan može se pohvaliti s 88 utrka i 14 osvojenih bodova tijekom šest sezona u Formuli 1.

Jolyon je dobio priliku u dvije sezone s Renaultom, gdje je bio timski kolega još jednom sinu bivšeg F1 vozača, Kevinu Magnussenu, a kasnije Hulkenbergu koji ga je propisno izdominirao tako da je četiri utrke prije kraja sezone dobio otkaz. Jonathan je kasnije pomogao u izradi McLarenovog cestovnog automobila, dok je Jolyon trenutno televizijski analitičar i komentator.

#10 Wilson i Christian Fittipaldi

Prezime prvaka, ali "krivi" brat je u pitanju. Brat/stric Emerson uzeo je dva naslova prvaka, ali i Wilson je važna obiteljska karika, uz bolji nadimak (Tigar i Miš). Kao stariji brat, utabao je put mlađem bratu u čijoj je sjeni ostao do danas, ali kao biznismen je ipak razina više.

Isposlovao je velike sponzore za vlastitu ekipu u koju je smjestio brata, tada dvostrukog svjetskog prvaka i obnašao dužnosti voditelja ekipe. Sin Christian imao je nešto uspješniju karijeru od oca, uz par završenih utrka na 4. mjestu, ostvario je i solidne rezultate u utrkama izdržljivosti. Slabija polovica bogate vozačke obitelji.

#9 Satoru i Kazuki Nakajima

Satoru je vozio krajem osamdesetih i početkom 90-ih godina za Lotus i Tyrrell uz deset pojavljivanja u bodovima. Prvi je Japanac u Formuli 1, a u debitantskoj sezoni ga je dočekao Ayrton Senna.

Zanimljivo, osvojio je isti broj bodova kao i Jonathan Palmer te sezone, sedam. Sin Kazuki je debitirao dvadeset godina kasnije za Williams kao partner Nici Rosbergu koji je konstantno bio brži i uspješniji, ali Kazuki je imao svojih trenutaka, pogotovo 2008. godine. Otac koji je utabao put japanskim vozačima u Formuli 1 i sin koji je 2018. i 2019. uzeo 24 sata Le Mansa u paru s Alonsom i Buemijem. Japanske legende.

#8 Jan i Kevin Magnussen

Otac Jan je odradio svega 25 utrka u karijeri, uz samo jedan bod, u posljednjoj utrci karijere prije nego što ga je zamijenio Jos Verstappen, iako je ostvario zadivljujuće rezultate u utrkama izdržljivosti (tri osvojena Le Mansa). Kevin je možda nisko na ovoj listi, ali u stvarnosti je često na vrhu lista najomraženijih vozača te nosi prestižni naslov "most punchable", što dosta govori o karakteru, ali i o vozačkim karakteristikama.

U debiju za McLaren je završio drugi u Australiji čime je postao prvi debitant na postolju prve utrke od Lewisa Hamiltona 2007. Jedna sezona u McLarenu i Renaultu, uz tri u Haasu, gdje je pokazivao tragove brzine u onim kratkim periodima kada se ne mlati s timskim kolegom i ne živcira šefa Gunthera Steinera, inače zvijezdu Netflixova serijala „Drive to survive“. Uz obitelj Laudrup i Schmeichel, najpoznatija sportska obitelj u Danskoj.

#7 Jos i Max Verstappen

Otac Nizozemac i majka Belgijka, Max je imao mogućnost birati državljanstvo i odlučio je voziti za zemlju svojeg oca, iako je rođen u Belgiji. Usprkos samo 22 godine na leđima, Max je ostvario 31 podij, 8 pobjeda i završio treći prošle godine u poretku. Jedan od najbržih vozača na gridu, ali često mu se predbacuje kako je pretjerano agresivan i pomalo lud, iako mu vozačke kvalitete nitko ne može osporiti.

Otac Jos debitirao je kao kolega Michaela Schumachera 1994. u Benettonu i sinovim uspjesima pridodao dva podija, ali i vjerojatno najupečatljiviju fotografiju, požar u boksu Benettona u Hockenheimu iste godine. Poput mnogih na ovoj listi, osvojio je 24 sata Le Mansa. Obitelj s potencijalom za rast u poretku, donese li sin naslov(e).

#6 Mario i Michael Andretti

Američka obitelj koju često prisvajamo kao našu zbog mjesta rođenja oca Maria, prva je na ovoj listi koja ima prvaka. Ocu Mariju to je pošlo od ruke 1978. godine u Lotusu, čime je postao drugi i trenutno posljednji američki prvak u Formuli 1. Rođen u (tada talijanskom) Motovunu, 15 godina živio je u Italiji prije odlaska u Sjedinjene Američke Države, gdje je ostvario brojne uspjehe prije potpunog prebacivanja u Formulu 1 s 35 godina.

Sin Michael je odradio svega jednu sezonu u Formuli 1 uz otkaz poslije "domaće" Velike Nagrade Italije u kojoj  je ostvario jedini podij. Legende američkog CART natjecanja, posljednji američki prvak u Formuli 1 i posljednji Amerikanac na postolju u Formuli 1. Simboli brzine u SAD-u.

#5 Jack i David Brabham

U obitelji Brabham hijerarhija je prilično jasna. Otac pa sinovi. Drugi sin Gary je probao dva puta kvalificirati se za utrku, dok je David ostvario dvije sezone, uključujući jednu za očevu istoimenu ekipu. Jedan od simbola Formule 1, Jack Brabham je jedini čovjek koji je osvojio naslov vozeći vlastiti automobil.

Trostruki svjetski prvak, ekipa Brabham je uzela uz njegov vlastiti još tri naslova (Denny Hulme, Nelson Piquet dvaput) te dijeli s Red Bullom 6. mjesto najuspješnijih konstruktora u povijesti. Tvorac jedne od lijepih priča o marljivom radu i dolasku do uspjeha, Jack je upisao 14 pobjeda uz 35 timskih pobjeda i ergelu prvoklasnih vozača koji su prošli kroz njegovu ekipu, uključujući Piqueta, Grahama i Damona Hilla te Nikija Laudu. Za kraj, dovoljno je reći kako je Australija 2012., dvije godine prije njegove smrti, Jacka proglasila "nacionalnim blagom".

#4 Nelson i Nelsinho Piquet

Jedan je trostruki svjetski prvak. Drugi je optužen za namještanje utrke. Velika je razlika između oca i sina Piquet. Nelson je prvi brazilski trostruki prvak, staza se zvala po njemu u rodnom Rio de Janeiru (bivša Jacarepaguá) te je jedna od karizmatičnijih pojava u povijesti Formule 1.

Sin Nelsinho je debitirao 2008. u Renaultu i upisao jedan podij u Hockenheimu, ali najpoznatiji je i dalje po namjernom zakucavanju u zid u Singapuru iste godine, točno nakon što je timski kolega Alonso odradio prolazak kroz boks i dovoljno da prouzroči sigurnosni automobil. Sredinom 2009. je zamijenjen Grosjeanom i izuzev osvajanja premijerne sezone Formule E, nema zapaženih uspjeha. Nelson, plejboj poznat zbog potrebe za samoisticanjem (tehniciranje nogometnom loptom pet minuta prije početka utrke), mnogobrojnim ljubavnim avanturama i šaketanjem nakon sudara sa Salazarom, danas je uspješni biznismen i vjerojatno jedini prvak koji je morao opet polagati vozački, nakon što je zbog parkirnih kazni i prevelike brzine ostao bez vozačke 2007.

#3 Gilles i Jacques Villeneuve  

Najzanimljivija situacija u obitelji. Gledamo li brojke, dvojbe nema. Jacques ima naslov prvaka i 11 pobjeda, prema Gillesovih 6. Gledamo li utjecaj, Jacques nema šanse. Gilles je bio i ostao jedna od najprepoznatljivijih persona u povijesti, priče o njemu su i danas legendarne (prodao obiteljsku kuću kako bi dobio novac za utrke). Njegova borba s Arnauxom za drugo mjesto u Francuskoj 1979. i dan danas se smatra jednim od najboljih trenutaka u povijesti utrkivanja te je toliko odvukla pažnju da mnogi ljudi i dalje ne znaju tko je pobijedio (Jean-Pierre Jabouille).

Jacques je uz naslov 1997. godine uzeo i Indy 500 te ostao korak prekratak do Trostruke krune (24 sata Le Mansa, Indy 500 i naslov F1) 2008. u Le Mansu. Ipak, Gilles je bio suludo brz, ponekad i preko granice, što je nažalost dovelo do pogibije u Zolderu 1982. Dan kad je i Enzo Ferrari pustio suzu. Prvake pamte, ali legende žive vječno.

#2 Keke i Nico Rosberg

Evo nas i na dvostrukim prvacima. Jedina zanimljivost je što je u povijesti upisano isto prezime, ali pored njih stoji različita zastava. Keke Rosberg je prvi finski prvak, naslov je osvojio te kobne Gillesove 1982. godine pametnom vožnjom kroz cijelu sezonu. Zbog nesreće Didiera Pironija u Njemačkoj imao je prilike prestići Francuza i doći do naslova usprkos samo jednoj pobjedi u sezoni, što je i dalje negativni rekord za svjetskog prvaka.

Nijemac Nico je do svojeg naslova došao 34 godine kasnije, borbom do samog kraja s Lewisom Hamiltonom u Mercedesu te momentalno po završetku sezone otišao u mirovinu, ostvarivši zadani cilj.

Brojke su na strani sina, 26 pobjeda prema pet očevih, 57 podija prema njih 17, ali i vozački dojam je ostao na strani juniora. Keke je bio pravi čovjek na pravom mjestu, usprkos teškoj konkurenciji uspio je ipak isplivati kao pobjednik. Nico je vozio bolji bolid, ali je za glavnom protivnika imao čovjeka koji danas ima šest naslova i 84 pobjede, što njegov uspjeh čini još većim. Prednost ima sin.

#1 Graham i Damon Hill

I upravo zato su tu gdje jesu. Na tronu vozačkih obitelji.