PATULJASTI šnaucer potječe iz Njemačke, s područja Bavarske i Sudeta. Prema nekim tvrdnjama danas poznata pasmina šnaucera spada u jednu od najstarijih pasmina.

Šnaucera možemo prepoznati na slikama poznatog Rembrandta iz 17. stoljeća. U prvim poznatim zapisima s početka 18. stoljeća prepoznat je mali do srednji veliki pas sa seoskih imanja gdje je služio kao čuvar imanja i štala, uništivač štetočina, čak i kao odličan čuvar stada.

Šnauceri su bili anatomski gotovo isti s pinčerima, jedino ih je razlikovala duljina dlake, ali glavna karakteristika, njihov naglašeni karakteristični oblik tijela, ostala je ista do danas. Kao čuvari imanja i štala razvili su sklonost prema lovu na miševe i štakore tako da ih neki još i danas nazivaju štakorašima.

I danas je ta osobnost lova na štakora ostala jako izražena, pogotovo kod patuljastog šnaucera. Kako bi ih zaštitili od ugriza štakora ljudi su im kupirali uši. Šnauceri su ime dobili po svojim brkovima jer Nijemci za brkove kažu "Schnauzer".

Patuljasti šnauceri su poznati po svojoj izdržljivosti, često su kao pratitelji trčali za karavanama i kolima bez obzira na godišnje doba ili vremenske uvjete. Ta izdržljivost je kasnijom selekcijom omogućila da današnji patuljasti šnauceri spadaju u red čvrstih, izdržljivih i nadasve zdravih pasa.

Poznat kao stabilan i pouzdan, šnaucer se koristi kao službeni pas, te kao pas za zaštitu imovine i osobne sigurnosti. Na samim počecima šnauceri su bili nešto niži, patuljasti šnaucer je težio samo 3,5 kilograma. Prema najranijim zapisima, postojale su različite vrste boja od zahrđalo smeđe ili harlekin pa sve do sivkastih poput vuka. Upravo ta sivkasta divlja boja održala se do današnjih dana i taj rudimentarni gen u sebi nose šnaucer papar sol boje.

Riječ je o hrabrom i temperamentnom psu punom energije. Čini ga to dobrim čuvarom, ali i psom savršenim za sve koji traže partnera za natjecanje u nekoj od psećih sportskih disciplina poput primjerice agilityja. Naravno, energiju može potrošiti i u dugim šetnjama, trčanjem za lopticama...

Ne preporučuju se ljudima koji često nisu kod kuće i nemaju vremena za duge i intenzivne šetnje. Veliki plus pasmine je što su otporni na različite vremenske uvjete te što žive 14 i više godina.

Održavanje dlake patuljastih šnaucera je zahtjevno i podrazumijeva redovito trimanje (čupanje/uklanjanje) mrtve dlake kako bi na njezinom mjestu izrasla nova.

Primjerice, šnaucerima koji su poznati kao pasmina koja se skoro pa i ne linja, ako se redovito i pravilno ne trimaju, dlaka može izgubiti na kvaliteti i početi padati.