"NAJBOLNIJA točka u reprezentaciji za mene bila je utakmica protiv Srbije i Crne Gore, jer ta utakmica bila mi je veliki motiv. Nekoliko dana prije te utakmice kod kuće smo igrali protiv San Marina. Prišao mi je Paša i rekao da me odmaraju za Srbiju i Crnu Goru. Sat vremena prije utakmice na Marakani zovnuli su me na razgovor. Kaže Baka: 'Braco neće da igra desnog beka. Hoće da igra naprijed, a Bola ima rođendan. Zato ti moraš na klupu.' Tada mi se svijet srušio", u podcastu Opsajd prepričao je Zvjezdan Misimović događaj iz listopada 2005. godine kada je s reprezentacijom Bosne i Hercegovine igrao susret za povijesni plasman u baraž za Svjetsko prvenstvo 2006.

Bosni i Hercegovini trebala je pobjeda kako bi izborila minimalno drugo mjesto u skupini. Postojale su teoretske šanse za osvajanje prvog mjesta, ali budući da je Španjolska gostovala u San Marinu, koji je očekivano pobijedila, BiH je mogla maksimalno do drugog mjesta uz tri boda s užarene Marakane. 

Navijači "ginu" na Marakani, Baka poručuje da zbog rođendana Misimović mora na klupu

Na Marakani je navodno bilo tisuću bosanskohercegovačkih navijača koji su uslijed divljanja domaćih navijača jedva izvukli živu glavu. A ljudi koji su vodili reprezentaciju - Misimović ističe tadašnjeg direktora reprezentacije Ahmeda Pašalića (Paša) i tadašnjeg izbornika Blaža Baku Sliškovića - donosili su sramotne odluke i gazili odanost svih onih koji su vjerovali u momčad. Te je noći u Beogradu BiH bila autsajder i izgubila 1:0.

Priča iz Beograda nije jedini tragikomični primjer lošeg stanja u reprezentaciji BiH. Ona je možda najgori oblik kaosa u "bosanskom loncu", ali Zmajevi kroz povijest pamte odluke vođene sitnim interesima i nemarom. 

O svemu tome tijekom dana zahvaćenih pandemijom koronavirusa pričali su Zvjezdan Misimović, Haris Medunjanin i Elvir Bolić. Nisu oni prvi koji su progovorili o bijednim odlukama koje su donosili nogometni glavešine u BiH, ali iznijeli su detalje o kojima se ranije nije pričalo.

Njihove anegdote samo su potvrde onoga što je jednom prilikom, ne znajući da sve snima kamera, prije okršaja Lazija protiv Intera reprezentativcu Slovenije Samiru Handanoviću ispovjedio Senad Lulić kazavši kako je boravak u reprezentaciji BiH bio "kao da dođeš malo na odmor, jedeš kolače, obitelj, pokloni, a onda idu utakmice i tu si mrtav".

Ma kakav rođendan, to je samo opravdanje za čudne pozive drugim igračima

Sudionik okršaja na Marakani bio je i Elvir Bolić, legendarni napadač koji je tijekom svoje karijere, između ostalih, igrao za Čelik, Crvenu zvezdu, Fenerbahče i Rayo Vallecano. On je u razgovoru s poznatim komentatorom Sabahudinom Topalbećirevićem kazao da njegov rođendan nije imao veze s tim treba li on početi susret, već je pojasnio da se iza takvog pojašnjenja vjerojatno krila prava istina.

Naime, Boliću je bilo čudno kako je u tako važnom susretu debi u službenim utakmicama za reprezentaciju ostvario Sergej Jakirović, dojučerašnji trener Gorice koji sada vodi Maribor.

"Ponovno su se događale stvari zbog kojih se puno više pričalo o stvarima izvan nogometa. Meni je to najviše krivo. Odjednom su se pojavljivali neki igrači... Čak je jedan igrač, mislim da mu je to bilo prvo okupljanje, odigrao tu utakmicu i više nije igrao. Jakirović (ime mu nije znao, op.a.). Žao mi je, možda je on bio dobar, ali ga nismo znali, a počeo je utakmicu. Ja i Miske ne igramo istu poziciju. Meni je rođendan bio, ali nema veze s njim. I njega razumijem. Događale su se stvari koje se ne smiju događati reprezentaciji. Sugerirali smo da to nije u redu, ali nije se moglo protiv toga", kazao je Bolić.

U stvari, Jakirović nije bio nepoznat, ali je bilo itekako čudno da on počne okršaj protiv Srbije i Crne Gore. Tada je nastupao za CSKA Sofiju, a prije te povijesne utakmice samo jednom je bio starter u dresu BiH, i to na debiju u prijateljskom ogledu protiv Estonije u kolovozu 2005.

U reprezentaciji nije bilo mjesta za igrača koji je reprezentaciju mogao odvesti na najveća natjecanja

Zatim je odigrao manje od 30 minuta u kvalifikacijskim okršajima protiv Belgije i Litve, da bi u listopadu iste godine na Marakani bio starter. Nakon toga, odigrao je osam minuta u prijateljskom dvoboju protiv Japana početkom 2006. i s ukupno pet nastupa zaključio reprezentativnu karijeru. Ovo doista jesu detalji koji otvaraju sumnje u to kako je moguće da mu je Baka pružio svih 90 minuta protiv Srbije i Crne Gore.

Za razliku od igrača poput Jakirovića, a koji su dobivali šansu u reprezentaciji, dres državne momčadi sve do lipnja 2007. godine nije obukao Elvir Rahimić, koji je u tom razdoblju bio neizostavan član CSKA Moskve i jedan od najboljih igrača ruskog prvenstva. Mnogi smatraju, a to tvrdi i Bolić, da bi BiH s Rahimićem sigurno izborila plasman na veliko natjecanje puno ranije nego 2014. godine kada je igrala na Mundijalu u Brazilu.

"Mi bismo igrali i Euro u Portugalu 2004. i Svjetsko prvenstvo u Njemačkoj 2006. da je Rahimić tada igrao za reprezentaciju. Svi mi to znamo, a nitko ne zna zašto nije igrao. On je tada bio najbolji igrač ruskog prvenstva, a na njegovoj poziciji bili smo najtanji. Žao mi je što nismo iskoristili tog momka", objasnio je Bolić.

Katastrofalno vođenje nogometa u BiH iz tog razdoblja okončano je uhićenjem tadašnjeg generalnog tajnika NS BiH Muniba Ušanovića koji je 2011. osuđen na četiri godine zatvora zbog zloupotrebe položaja i utaje poreza. Prema Bolićevim riječima, Ušanović je bio samo "kolateralna šteta", a pravi krivci su drugi ljudi, među kojima je spomenuti Pašalić, za kojeg su i Bolić i Misimović potvrdili da je bio "alfa i omega" u Savezu i reprezentaciji. 

Ćiro je sve dizao na noge, ali taktika nije postojala

Tako velikih lakrdija kakve su se događale dok je za reprezentaciju od 1996. do 2006. igrao Bolić nije bilo kasnije. Barem ih nitko nije dokazao. Ali nedostatak organizacije i autoriteta ostao je ogroman problem u reprezentaciji BiH.

Haris Medunjanin, nekadašnji igrač AZ Alkmaara i Deportiva iz La Coruñe, igrao je pod vodstvom četiri različita izbornika i kod svakog je primijetio ili nedostatak autoriteta ili nedostatak sustava. Počeo je s legendarnim Ćirom Blaževićem, a onda su ga vodili Safet Sušić, Mehmed Baždarević i Robert Prosinečki.

"Ćiro digne narod na noge. Zna kako motivirati igrače. Nikako ne bi pričao o nogometu. Pričao bi o nekim drugim situacijama. Nema nikakve taktike i ničega. Hajde, idemo da pobijedimo i to je to. To je meni bilo čudno nakon što dođeš iz Nizozemske, gdje su taktike, videoanalize, pripreme... Mi smo s BiH otišli na Svjetsko prvenstvo jer smo vjerovali u sebe i imali dobre igrače, a ne zbog nekih taktičkih priprema i analiza. Ma kakvi. Poklopilo se i Sušić je uvijek puštao da igraju najbolji", rekao je Medunjanin u podcastu Opsajd.

Posebno mu je smetalo to što su se koplja obično lomila na igračima slabije reputacije.

"Rekao sam Baždareviću: 'Ja ne znam jesi li ti trener ovdje ili što? Svakog se bojiš. Što si onda trener?' To je bilo pred Kirin kup u Japanu. Nitko nije želio ići, onda sam rekao da ne želim ni ja. On me pita zašto ne želim ići, a onda ja njega pitam zašto drugima tako ne govori. Kad oni neće da idu, neću ni ja. Jesmo li momčad ili ne. Tako je bilo i kod Prosinečkog. Zove me na američku turneju, on tamo viče na treninzima. Čim su došli kasnije iskusni igrači, on šuti. Kod Sušića dođemo na okupljanje i on nam odmah kaže da zna početni sastav. I onda se ja pitam pa zašto smo onda dolazili. Dolazimo na okupljanje da se pokažemo. On kaže da zna početnu postavu i da ne idemo prejako na treninzima. To te odmah ubije u pojam", prepričava Medunjanin.

Pripreme za Mundijal bile su cirkus

Navijače reprezentacije BiH najviše pogađa ono što su ispričali Medunjanin i Misimović, kako su pripreme za povijesni nastup na Mundijalu 2014. bile jako loše odrađene, što potvrđuje nedostatak organizacije u reprezentaciji. Država koja je toliko dugo čekala nastup na velikom natjecanju sebi je dopustila da veliki dio priprema odradi u Hrasnici, umjesto u nekom vrhunskom kampu. Novac nije bio razlog odluke da se tada ostane u Sarajevu.

"Pogriješili smo u cijelim pripremama za Svjetsko prvenstvo. Ostali smo u Sarajevu na pripremama gdje je bio cirkus. Ja sam uvijek savjetovao da trebamo ići negdje vani. To je bilo nekako bez plana, bez tempiranja kako i što treba raditi. Mislim da smo tu pogriješili", rekao je Misimović.

Skoro identične riječi ponovio je i Medunjanin, koji je također isticao nedostatak plana i sistema.

"Prvi put ideš na takvo natjecanje. Moraš se dobro pripremiti, ali kod nas je to bilo 'freestyle'. Hajmo malo ševe, malo istrčavanja, nije bilo nekog plana što se treba raditi. I onda kad nešto prigovoriš, kažu ti: 'Što ti znaš?' Nitko nije htio čuti kritiku. Kod nas uvijek priča o tome kakvo je ozračje. Ma boli me briga kakvo je ozračje, kad nemamo sistema, ne znamo ni što igramo", govori Medunjanin.

Evo zašto BiH nema više nastupa na velikim natjecanjima

Sve ove stvari ne znače da niti jedan izbornik nije imao dobre osobine ni da u reprezentaciji ništa ne funkcionira, ali daju odgovor na pitanje zašto je reprezentacija BiH odigrala samo jedno veliko natjecanje. Za bolje rezultate nisu dovoljni veliki igrači kakve je BiH u više generacija imala. Nedostatak organizacije i sustava očito je bio prepreka k boljim rezultatima.

"Puno sitnih detalja čine stvari velikima. Mi to nismo imali. Da bi nešto napravio, nije to samo izaći i igrati 90 minuta. Zašto su veliki klubovi i reprezentacije - velike? Zato što te sama organizacija i priča postave na takav način da i kada najgore igraš, pobijediš 1:0", ispričao je Bolić.

Bez obzira na to što se od reprezentacije oprostio 2006. godine, stvari o kojima je pričao Bolić nedostaju i danas, a o tome svjedoče izjave Misimovića, koji se od reprezentacije oprostio 2014. i Medunjanina koji je otišao 2018. U njihove riječi teško je sumnjati, barem sad nemaju razloga da izmišljaju bilo što. Njihove riječi, zapravo, samo su potvrda onoga što se u BiH ionako s vremena na vrijeme pisalo. Samo što je medijskim stupcima teže vjerovati.