ANDREJ KRAMARIĆ je sjajno igrao ove sezone u Hoffenheimu. Zabio je sedam golova u Bundesligi i tri u kupu. Nakon odlaska Marija Mandžukića u mirovinu trebao je biti prva napadačka opcija Zlatka Dalića za Euro 2020. No u ožujku je nogomet stao. Pandemija koronavirusa je paralizirala sport i upitno je hoće li se do kraja sezone nastaviti.

Kroz nekoliko dana ćemo doznati hoće li se nastaviti Bundesliga, a SK je odradio intervju s hrvatskim reprezentativcem. Prenijeli smo najzanimljivije dijelove razgovora.

Kakva je kod tebe situacija u klubu? Znamo da ovaj virus u cijelom svijetu zadaje probleme; kad će se vratiti ligaška natjecanja jer, kao što znamo, Njemačka je bila prva koja bi krenula s nastavkom sezone, ali očito je i to palo u vodu pa ćemo još morati pričekati na nastavak?

Bili su dosta optimistični, bili su sigurni da će sve početi 9.5., ali vjerojatno vlada nije dala zeleno svjetlo, iako još uvijek treniramo u grupama, najraniji rok bi bio 16.5. Mislim da svi putevi idu u pozitivnom smjeru, možemo očekivati da će se kroz četiri tjedna maksimalno vratiti Bundesliga. I Hoffenheimu se moram zahvaliti jer stvarno su uz mene i velika su podrška iako sam dosta pod ozljedama. Ja sam zadovoljan što mi pružaju, a i oni su što sam sve dao za njih. U klubu sam praktički svakodnevno, tu su treninzi, terapije… Što se tiče treninga, igrači su podijeljeni u šest grupa po četiri igrača, maksimalno smo dva sata u klubu, pričam s drugim igračima, vidim da su zadovoljni, tako da na neki način svi su pozitivni.

Kako si zadovoljan s momčadi, kakvi su ciljevi s Hoffenheimom?

Zadovoljan sam s klubom i odnosom prema meni. Moram reći da nakon te epizode s Leicesterom, da drugačijim očima gledaš Njemačku i Hoffenheim, i prilagodba je bila sjajna, uživam u svemu ovdje. Sve imam što bi svaki sportaš poželio i sanja. Jasno da nisu najbolji rezultati ove sezone, dosta igrača se promijenilo, ali sigurno da imamo kvalitetu da budemo u top šest-sedam klubova u Bundesligi i trebali bi izboriti Europsku ligu, ali svakako ima dosta mjesta za napredak. Jasno da ja kao glavna igla u svemu tome nisam baš najzadovoljniji, ali treba prilagodbe, sazrijevanja i napredovanja. Znam što mogu ponuditi i pružiti ekipi što je Hoffenheim.

Spomenuo si Leicester, izgledalo je to vrlo dobro, ali promjena trenera je utjecala na tebe. Možeš li usporediti Premiership i Bundesligu?

Sigurno da je razlika velika, prvenstveno u fizičkom smislu, gdje su jaki igrači u Engleskoj, ali ovdje je pravi nogomet, što meni paše. Bilo bi zanimljivo kad bi se klubovi spojili u jednu ligu, sigurno da bi obje lige htjele uzeti nešto iz suprotnih liga, ali u svakom slučaju lijepo je bilo iskustvo u Premiershipu i siguran sam da je to bio napredak. Stvarno bi mi bio neki san da je veći klub, ali u ovom trenutku je samo Hoffenheim na pameti jer ovdje je stvarno sve prekrasno. Naravno da kao igrač imam želju napraviti dodatan iskorak, ali ovdje je zaista sjajno.

Ti si zagrebački dečko. Dinamo, Lokomotiva, Rijeka - daj nam ispričaj svoje nogometno odrastanje.

Dinamo je ipak jedna bolna tema. Jasno da sam ja dijete Dinama, sa šest godina sam prvi put kročio na trening u Maksimir. Kao dijete sam sanjao Dinamo, što se na kraju i ispunilo, ali ne onako kako sam očekivao. Prvi put bio sam nezadovoljan što nisam imao minutažu. Ono što sam napravio u Lokomotivi i Rijeci, vjerujem da bih isto napravio u Dinamu, ali ne žalim za ničim. Naravno da bih volio možda mijenjati neke stvari, naravno da se to ne može promijeniti, ali motiviran sam za sve daljnje nastupe. Dolazim u najzrelije godine, sad je trenutak da se pokažem. Bio sam fokusiran u momentu, naporno sam radio, jasno da su došle sumnje kad sam bio u Dinamu, ali ta stabilnost same glave je najvažnija u profesionalnom nogometu. Svega se tu puno odigralo, ali sve me to dodatno motiviralo, i ja se nadam da sam to pokazao. Velika mi je čast što su me u Rijeci primili tako kako jesu, stvarno sam im zahvalan na tome, oni su me lansirali u inozemni svijet.

Idemo sad na reprezentaciju, Euro je odgođen, Hrvatska će očito sljedeće godine poslati onaj sastav koji je bio u Rusiji. Kako ti vidiš stanje u hrvatskom nogometu kada je reprezentacija u pitanju, hoće li okosnica momčadi ostati ista?

Moram reći da će biti zanimljivo i neće biti lako, vidjeli smo sve što smo napravili u Rusiji. Opet ova situacija, sigurno će iduće godine biti zanimljivo. Jasno je da Modrića i Rakitića polako hvataju godine, bit će zanimljivo ispratiti cijelu sezonu, kako će sve događati i u kakvom stanju će doći na Euro. Ipak, godinu dana je dosta u svijetu, stvari se brzo mijenjaju. Ako bude sve dobro kod mene, daj Bože zdravlja, i dobrim igrama ću zaslužiti mjesto u reprezentaciji, bit će testova u klubovima i te igre te stavljaju u prvu postavu. Za očekivati je da ovi dečki koji igraju u klubu, da će se svi pokušati izboriti mjesto među najboljih 11.

Kako ti vidiš trenutačno situaciju u svjetskom nogometu kad je riječ o napadačima, tko je najbolji napadač i kako bi izgledao taj tvoj idealni tip?

Lewandowski! Njegove kretnje i ta suradnja s drugim igračima, taj osjećaj za prostor i za druge, tehnika, održavanje lopte, za mene je on napadač broj jedan na svijetu. Ako ne računamo Messija i Ronalda, on je top napadač. Opet i tu dajem prednost Messiju, najbolji nogometaš u povijesti čovječanstva, ta njegova genetika i on je daleko najbolji igrač za mene. Kad pričamo o Ronaldu, on je specifična priča, posebna glava. Ronaldo je primjer kako napraviti nešto od sebe, on je stroj, mašina, čovjek je bez mana, tjera se svaki dan i ulaže zadnji atom snage u te treninge. Kad je riječ o braničima, to je teško pričati o tome, ja sam igrač koji švrlja po terenu, volim bježati po terenu i pronalaziti taj prostor. Ne mogu reći protiv koga mi je bilo najteže igrati, možda bih mogao reći Niklas Sule. Njega vidim kao jednog potencijalnog Van Dijka, mogu reći u Leipzigu Upamecano i Konate koji stvarno imaju fizičke predispozicije i iznimno su talentirani.

Moramo te pitati, što se tiče europskih liga, gdje je atmosfera najbolja, gdje se igra atraktivan nogomet?

Najbolja liga prema svemu viđenom, od organizacije pa sve do navijača, je Premiership, rekao bih da je Bundesliga tu već negdje, čak bih rekao da su Nijemci bolji po navijačima. Velike su sličnosti, Premier liga je bolja po količini fizičke moći i klubovima i zbog tog natjecateljskog duha, Španjolska je liga gdje se igra lijep nogomet i po najboljim igračima svijeta, Italija je drugačija na svoj način, iako nisam fan njihovog nogometa, dosta su sporiji. Ali čar je igrati i tamo. Svaka liga ima svoju zabavnu stranu, Premier liga je ipak najbolja na svijetu. Nogomet se mijenja kroz godine, svi drugačije na svoj način su počeli igrati, svi se prilagođuju igri i svi pokušavaju kopirati najbolje momčadi svijeta.

Cijeli intervju pročitajte ovdje.