Ekonomistica Vedrana Pribičević za Index je napisala kratki priručnik za preživljavanje pretilih osoba u 21. stoljeću. Njegov cilj je nasmijati i opustiti ljude, neovisno o njihovoj težini. 

RANIJE ovoga tjedna javno sam istupila i pisala o svojim negativnim iskustvima kao pretila osoba koja je pojavljuje u javnosti.

Sada kada cijela država zna da sam debela, napisala sam tekst namijenjen prije svega pretilim ljudima i onima koji se osjećaju tako. Napisan je da vas nasmije, oraspoloži, satirizira našu svakodnevicu. Uvijek mu se možete vratiti kada vam bude teško.

Kratki priručnik za preživljavanje u 21. stoljeću

"Umiranje od gladi" i dobronamjerni savjeti

Na raznoraznim dijetama provela sam manje više cijeli život, no velika se većina dijeta sastoji od toga da ograničite unos jedne vrste hrane. Postoji bezbrojna manje ili više stručna literatura o tome i pojedinci koji se time bave manje ili više stručno. Međutim, na svim sam dijetama osjećala glad i nekad je ta glad bila nepodnošljiva. Bilo je trenutaka prije spavanja kada mi je toliko krulio želudac da sam imala osjećaj kao da Metallica ima tonsku probu u mom želudcu. I s tim osjećajem bih trebala živjeti mjesecima, možda godinama? Ako ne posjetim frižider te mrknem kakav sendvič, mislila sam da ću do jutra "umrijeti od gladi." 

No jeste li se kad ikada pitali što bi se dogodilo da ne pojedete taj kasnonoćni sendvič, ne zato što imate čeličnu volju, nego zato što je sva hrana na svijetu nestala? Koliko biste mogli doista izdržati bez hrane? Postoji jedan zanimljiv zabilježen medicinski slučaj iz 1970-ih, opisan u ovom članku, gdje je zdrav mladić od 27 godina starosti, uz strogi medicinski nadzor, postio čak 382 dana. Izgubio je 133 kilograma, spustivši se s inicijalnih 214 kg na 81 kg. Osim vode te napitaka s nula kalorija kao što su kava i čaj i povremenih suplemenata elektrolita koje su odredili doktori, nije ništa pojeo više od godine dana. 

Dakle, u slučaju zombi apokalipse mi debeli ljudi smo sigurni, barem neko vrijeme, stoga neću "umrijeti" ako ne pojedem taj sendvič. Naravno, dok drugi ljudi ne primijete da ste počeli preskakati te kasnonoćne sendviče, morat ćete slušati raznorazne dobronamjerne, a ničime tražene savjete iz doslovce cijelog svijeta, često puta od ljudi koje uopće ne poznajete. Predlažem sljedeće odgovore: "Da, znam.", "Jasno mi je.", "Aha", "Slažem se.", "Radim na tome".

Obavezno pazite da te odgovore rotirate nasumično kako bi druga osoba imala dojam da njihove riječi dopiru do vas i rade neku razliku. Možete i vježbati pred ogledalom razne izraze lica kojima biste pokazali interes - vježbajte kimanje, kombinirano s tihim "hmmmm", podizanjem obrva u znak čuđenja jer niste baš znali da prekomjerna konzumacija hrane vodi problemu pretilosti. Na kraju im se zahvalite na brizi i nasmiješite jer prije će Elon Musk osnovati koloniju na Marsu nego što će se često nepoznati ljudi naučiti da ne zabadaju nos tamo gdje mu nije mjesto.

Promocija debljine kao poželjne

Ako ste javna osoba i imate višak kilograma, jasno je da promovirate debljinu. Sasvim je nebitno jeste li političar, pjevač, glumac, menadžer, znanstvenik, ekonomist, slikar ili nešto deseto, samo vaše pojavljivanje u javnosti je promocija debljine kao nečega poželjnog. Glavni je argument tih koji bi htjeli da debeli ljude ispare iz javnog života - kakvu to sliku šaljemo našoj djeci, da je OK biti pretio, da će se to tolerirati? 

Kolike su samo naslovnice bile posvećene ljudima koji se drogiraju ili su se drogirali, također vlastitim izborom? Ili kakvu to poruku šaljemo našoj djeci ako im u lektiru stavimo Byrona: pa najveća literarna djela romanticizma nastala dok su autori bili solidno ušlagirani opijumom. George R. R. Martin koji je napisao Igru prijestolja toliko je debeo da se fanovi boje da će umrijeti od srčanog udara prije nego završi knjige koje su mu preostale. Pjevačica Adele je neke od svojih najboljih pjesama napisala i otpjevala upravo kada je imala višak kilograma. Sada je drastično smršavila jer se nije dobro osjećala u svom tijelu, i oni koji se bore za prihvaćanje debljine (tzv. fat acceptance movement) sada joj spočitavaju da je tim činom gubitka kilograma sama sebe posramila zbog kilograma (tzv. fat shaming). U 45 kilograma manje od ikone do neprijatelja! 

Da biste posve izbjegli taj rovovski rat između onih koji osuđuju debljinu i onih koji žele da ona bude općeprihvaćena (ili poželjna?), najbolje je da se slikom uopće ne pojavljujete u medijima ako ste javna osoba, tako da nitko ne zna kako izgledate. Primjer najbolje prakse u tom smjeru je bend Daft Punk koji od početka svoje karijere nose kacige.

U ovom slučaju smo prisiljeni slušati njihovu glazbu bez da znamo kako izgledaju. Ostaju nam mnoga pitanja - kako ćemo sada znati što s njima ne valja? Što točno da komentiramo? Ne valjda glazbu?!? Na nama ostalima je naravno da nađemo najbolji način kako ovaj problem riješiti i pritom možete eksperimentirati; razmišljam da ubuduće umjesto mene u studiju na mom mjestu sjedi omanji Marshallov zvučnik iz kojeg ću pričati, preko kojeg je nonšalantno zabačen šal tako da se zna da se ipak radi o meni. No ima i jeftinijih opcija, a to je da jednostavno samo postojite na internetu.

Lijenost i sport

Uvriježeno je mišljenje da su ljudi koji imaju višak kilograma lijeni. Pa tko ne bi bio lijen da recimo živi s utezima od 50+ kilograma dvadeset i četiri sata dnevno. Ma kakva teretana, kakvo dizanje 100 kilograma na benchu 10 ili 20 puta, probajte se ustajati sa 100 kg viška, odlaziti na posao i u kupovinu, nekad i šetati s tolikim viškom kilograma, brinuti se čak i za druge ljude, i tako godinama. Bivanje debelim jest teretana, teretana iz koje ne možete pobjeći! 

Nerijetko je da mi debeli ljudi, posebice ako smo vježbali i konzumirali više proteina, ispod naslaga sala imamo ogromne mišiće koji pokreću naše predimenzionirano tijelo. Sportovi u kojima često dominiraju pretili sportaši: olimpijsko muško i žensko bacanje kugle, diska, dizanje utega, vaterpolo, judo - sve su to serijske lijenčine. Da biste se uspješno obranili od optužbi da ste fizički lijeni, predlažem da apsolutno svaki svoj trening, posebice ako je bio ubitačan, dokumentirate slikom. Ako ste na traci trčali 25 kilometara, slikajte to! 

No nikako to ne stavljajte na vašu Facebook stranicu ili Instagram, ljudi bi mogli pomisliti da se trudite skinuti kilograme. Ključno je da perpetuirate iluziju da želite ostati debeli. Slike iskoristite u krajnjoj nuždi kako ne biste povrijedili osobe koja vam spočitava da ste lijeni. Evo jednog primjera iz moje osobne kolekcije, 5 dana, 15 preplivanih kilometara. Sliku je dobro iskoristiti ako želite da komunikacija završi bez da suprotna strana ima što reći.

Hranjenje trolova

Trolovi su svuda oko nas, iako se manifestiraju samo na internetu. Najlakše ćete ih prepoznati jer često nose Štit Anonimnosti koji je prilično moćan magični item. Štit je relativno jeftin i dostupan svakome, primjerice možete ga nabaviti na stranici www.nemam-zivot.hr. Na stranici se nudi i dodatna oprema, poput galerije nasumičnih slika s Googlea koje mogu poslužiti kao avatari kako bi neupućeni mislili da ste stvarna osoba. U svakom slučaju, direktna komunikacija s trolovima je besmislena jer njih komunikacija ne zanima. Oni nam samo žele napraviti štetu. Koga briga zašto to rade?

Delete, block, report. Nema nikakve koristi od razmišljanja zašto su to napravili. Možda su frustrirani. Možda su ljubomorni. Možda su u šumi.

Ali, ali... moja sloboda govora!

U mnogim zemljama vrijeđanje i šale na tuđi račun ulaze u domenu slobode govora. Pravo pojedine osobe da vas uvrijedi je isto pravo koje je primjerice Martin Luther King Jr. iskoristio u svom kultnom govoru ili Galileo Galilei da javno objavi svoje znanstvene spoznaje. Naravno, to pravo je univerzalno (ali nije neograničeno!) i ima ga svaka osoba, bez obzira na to je li riječ o potpunom moronu ili misliocima koji su zadužili ljudski rod. Mnogi koji upućuju uvrede debelim ljudima (ne samo njima!), ali i beskonačno se šale na njihov račun skrivaju se iza slobode govora, posebice kada izgube Štit Anonimnosti. I to im treba dopustiti, pogotovo zato što se boje preuzeti odgovornost za izgovoreno ili ispričati se nekome koga su možda povrijedili. Neka se skriju, i maleni i veliki, ispod štita slobodnog govora koja leži u samom fundamentu civilizacije u kojoj živimo. Bez brige, stanemo svi.