ANDREJ Plenković je iskoristio ono što je njegovo pravo – parlamentarne izbore kada njemu osobno i HDZ-u najviše odgovaraju. Izborna je godina, tehnički su izbori redovni, pravo HDZ-a je predložiti ih kada mu najviše odgovaraju i to je upravo početak ljeta.

Zašto? Izbori što prije – to bolje za HDZ. Kao prvo, nakon ukidanja većine mjera uvedenih zbog pandemije vlada određeno olakšanje i optimizam. Kao drugo, ne želi čekati jesen kada će se pokazati da država bez turizma ne može održati standard na koji smo navikli – i kada će morati prema dolje ići i državne plaće, a vrlo moguće i dio mirovina. Štoviše, zbog masovnog smanjivanja plaća u realnom sektoru debelo padaju i prihodi poreza na dohodak (ako ste dobili ovih kriznih 4000 kn, lokalna samouprava neće ništa uprihoditi), što znači da plaće u svim onim općinama, gradovima, gradskim firmama, ustanovama i turističkim zajednicama neće moći ostati na ovoj razini. A tamo je stranačka mašinerija. Bolje ju je iskoristiti dok ne shvati kako novca više nema.

Naravno, tu je i Škoro. Što su izbori bliže to se nova desnica neće moći dobro organizirati. Već sada HDZ slavi malu pobjedu – Škoro i Most idu odvojeno, što znači da će biti neposredna konkurencija. Time će najmanje u nekim izbornim jedinicama poklopiti jedni druge ispod 5%. Znate ono – imate sigurnih 6% i jednog zastupnika, pojavi se slična stranka koja uzme samo jedan postotak i već ste ispod 5%. Ovim što je objavljeno jučer, da desnica ide u dva bloka, HDZ je već skupio par mandata više.

Dodatno, svi ti novi, Škoro, ali i neke nove liberalne stranke (kojih ima više nego kada metarsku talijansku mortadelu sitno narežete), nailaze na prepreke hrvatskog izbornog sustava, izborne jedinice koje idu od Velike Gorice do mora, od Utrina i Travnog do cijele Banovine – u takvom sustavu izbornih jedinica koje hvataju potpuno različite krajeve najbolje prolaze stranke s podružnicom u svakom selu i zagovornikom u svakoj birtiji, a to je HDZ i dijelom SDP. Ukratko, Plenković radi posao kako bi njemu odgovaralo. I kako, čini se, odgovara većini ljudi.

Hrvatska čeka da se vrati turistička prošlost

Hrvati, izgleda, ne žele promjene. U Zagrebu obnova od potresa nije realno ni počela, posebnog zakona nema, kako stvari stoje, bit će jednostavnije vratiti glavni grad Hrvatske natrag u Varaždin nego obnoviti ovaj. Prosvjedi se sastoje od sadnje tri grma na javnoj površini. Stranka koja drži ljestve aktualnom gradonačelniku i većinu u Skupštini Zagreba, HDZ, uredno je i dalje popularna.

Na moru čekaju da se vrati sezona – i kada im kažete da će za neke stvari morati pričekati 2023. (najveća udruga avionskih prijevoznika tek tada očekuje normalizaciju prometa), onda se ljute i proglašavaju vas neprijateljem. Ili traže dugotrajnu pomoć od države, makar ni Njemačka nema mogućnosti svoju industriju financirati dvije godine. Budimo realni – mali kruzeri, izleti, ekskurzije – tek će se početi oporavljati naredne sezone. One 2021. Teško da će neki oblici turizma ponovno zaživjeti prije 2022. godine.

Pred izbore opet Drugi svjetski rat, a ne ekonomija

Trebalo je samo malo popuštanja i pred izbore su se Hrvati vratili na svoju omiljenu temu – Drugi svjetski rat i koja je strana više ubijala. Rat koji je završio prije 75 godina i čiji je najmlađi sudionik negdje u 90-t+im godinama. O činjenici da Hrvatska od turizma postotno zarađuje više od Malte, o tome da velik dio hrvatske privrede ovisi o stvarima tipa kada je koji praznik ili kada će dulja kiša – gotovo ni riječi.

Nijedna od velikih stranaka ne govori da Hrvati idu prerano u mirovinu i da to nije ni prihvatljivo ni financijski moguće (u Hrvatskoj u punu starosnu mirovinu ide ispod 20% ljudi, u bogatim zemljama negdje 60%). Nijedna od velikih stranaka ne govori da u državi od ispod četiri milijuna ljudi uopće ne trebaju dvije razine samouprave – dakle, ne da županije treba pretvoriti u nekakve "regije", već potpuno ukinuti. Nijedna od velikih stranaka ne govori kako onom malom poduzetniku koji čini daleko najveći dio hrvatske privrede olakšati život i poslovanje. Nijedna velika stranka ne govori o tome kako će stvarno zaustaviti odlazak mladih (izbacite iz priče nacionalističke besmislice kako će mladi ostajati radi patriotizma). U konačnici, nijedna velika stranka ne govori o tome kako bi se manje trebao oporezovati rad, a više renta. Ili kako treba privatizirati 1000 državnih firmi. Tko je izričito od relevantnih stranaka rekao da je za ukidanje FINA-e, institucije koja ne postoji nigdje drugdje?

Nikome u našoj "visokoj politici" apsolutno ne pada na pamet reći da moramo mijenjati kompletan odnos prema ekonomiji i da Hrvati, ako žele viši standard moraju puno više, o užasa, raditi. Uključivo i trgovine nedjeljom, bar dok se ne otvore poslovi u drugim djelatnostima.

Doba kada je bilo dovoljno obnoviti didinu vikendicu ili napraviti novi apartman na babinoj zemlji više se neće vratiti. Razdoblje kada je Grčka bila u štrajkovima, Turska u problemima, a cijeli sjever Afrike u krizi, pa je Hrvatska bila idealna turistička destinacija, posebno za one koji nisu mogli planirati unaprijed – prošlo je. Vraćanje turizma narednih godina znači da će destinacija biti puno više, a cijene kojim će privlačiti turiste niže.

Pogledajte velike stranke – tko tu je išta u životu veliko i važno vodio?

Hrvatska treba niz reformi, a prva bi bila da otvoriti kakvu radionicu ili čak industrijski pogon bude, što se papira i poreza tiče, jednako jednostavno ili jednostavnije nego sagraditi apartman i dobiti kategorizaciju. A to nitko ne nudi. Štoviše, u vodstvima velikih stranaka praktično i nema ljudi s ozbiljnom karijerom u gospodarstvu. Moramo primijetiti da je i Tuđman 90-ih pazio da velika ministarstva vode ljudi koji su imali iskustva u vođenju velikih poslovnih i drugih sustava. Koliko takvih potencijalnih ministara nudi HDZ? Koliko SDP? Koliko bilo koja stranka koja ima šanse ući u sabor?

Realno, u demokraciji stranke prodaju robu koja najbolje ide. A to je u Hrvatskoj politički Drugi svjetski rat, a ekonomski nada u vraćanje stvari kakve su nekada bile. To je roba koja kod nas ide. Rat iz kojeg je danas malo tko uopće živ, ekonomija temeljena na tome da turisti dolaze jer nemaju gdje drugdje i politika koja dijeli porezom prikupljene novce. 

Ništa, ali baš ništa ne govori da će se ovim izborima nešto promijeniti. Hrvatima je, naime, dobro. Malo grintaju, ali to će iskazati aktivizmom otvaranja grupe na Fejsu ili sađenja rotkvice u gradskom vrtu. Za vladanje općenito nema boljeg naroda od Hrvata. Što im više nudiš prošlost to ti više daju svoju budućnost. Što im uzmeš više novca – to su sretniji ako im vratiš pola. I što im obećaš manje promjena to vide svjetliju budućnost. Hrvati su narod kojemu kao svjetlo u tunelu uvijek možeš prodati lokomotivu iz suprotnog pravca.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala