PRIJE šest dana kineski mediji objavili su kako se Tianjin Tianhai, donedavni kineski prvoligaš koji su u 13 godina postojanja trenirala i dva hrvatska trenera, Goran Tomić i Dražen Besek, ugasio zbog financijskih problema.

Financijske probleme uzrokovala je činjenica da su kineske vlasti nekoliko godina provodile istragu protiv vlasnika kluba Shu Yuhuija.

Shu Yuhui nakon što je osuđen na devet godina zatvora

Dok se borio da ostane na slobodi zapostavio je klub i dozvolio njegovu propast. Ranije ove godine Shu Yuhui osuđen je na devet godina zatvora jer je piramidalna shema koju je vodio preko grupacije Quanjian Natural Medicine Group označena odgovornom za smrt četverogodišnje djevojčice koja je bolovala od raka.

Roditelji djevojčice su umjesto liječničke pomoći odabrali opciju alternativne medicine koju je nudila grupacija, a djevojčica je vrlo brzo umrla zbog neuspješnog liječenja. 

Jedan od najambicioznijih projekata u Kini

Osim dvojice hrvatskih stručnjaka, Tianjin je trenirao i Fabio Cannavaro, legendarni talijanski stoper i svjetski prvak iz 2006., koji je u momčad dovodio igrače poput Alexandrea Pata i Axela Witsela. 

Dugo godina je Tianjin bio jedan od najambicioznijih klubova u kineskom nogometu. Vlasnici su upumpavali stotine milijuna eura, a s Witselom i Patom u momčadi te s Cannavarom na klupi završili su treći u ligi te su se tako bili kvalificirali u Azijsku ligu prvaka. 

Najbitniji trener u povijesti kluba

Ranije spomenuti Goran Tomić u kineskim je medijima prozvan najvažnijim trenerom u povijesti kluba, a kada se sagledaju činjenice, jasno je da nije riječ o pretjeranoj tvrdnji. Tomić je klub od Beseka preuzeo u svibnju 2015., kada je Tianjin bio na dnu druge lige s četiri osvojena boda u osam utakmica.

Trener Goran Tomić i vlasnik kluba Shu Yuhui

Klub se vrlo brzo oporavio, napravljena je serija od pet utakmica bez poraza i poklopilo se da grupacija Quanjian Natural Medicine, koja je u tom trenutku izašla iz sponzorske uloge u prvoligašu Tinjan TEDA-i, zbog naglog rasta rezultata i bijega iz zone ispadanja kao klub koji će kupiti odabere upravo tadašnji Tianjin Songjiang. 

Yuhui je imao četiri plana

Kineski novinari su složni kako zasluge za to najviše idu Goranu Tomiću kao treneru, ali i njegovim pomoćnicima Ivici Matasu i Antoniju Cinottiju. Nazvali smo Tomića, danas trenera Lokomotive, da bismo razjasnili kako je došlo do propasti toliko velikog i ambicioznog kluba.

"U klub sam došao na valu ranijeg uspjeha. Sezonu prije sam imao puno uspjeha s Beijing Baxyjem, a oni su imali niz od pet poraza. Počeli smo se oporavljati, rasli smo na tablici i nakon mjesec dana smo čuli da se nešto događa po pitanju vlasničke strukture. Vrlo brzo je ušla druga kompanija u klub, Quanjian Group kojoj je vlasnik bio Shu Yuhui. Svi smo znali da je čovjek jako bogat, očekivali smo puno, a ja sam očekivao da bi oni mogli odmah dovesti novog trenera. Međutim, dali su mi povjerenje nakon što sam im na sastanku rekao da sam uvjeren da mogu klub ostaviti u ligi", rekao nam je Tomić pa detaljnije pojasnio kako je izgledao njegov mandat u Tianjinu:

"Oni su imali četiri plana za klub. Prvi je bio da te godine ostanu u ligi, drugi da sljedeće sezone odmah uđu iz druge u prvu ligu, treći da odmah osvoje prvu ligu i četvrti cilj im je bilo osvajanje Azijske Lige prvaka. To su nam rekli odmah na sastanku i dali nam povjerenje. Od toga trenutka se vidjelo koliko se situacija promijenila u samom klubu. Iz normalnog hotela smo odmah išli u najluksuznije hotele, premije su se povećale za pet do deset puta, umjesto pet tisuća ljudi na tribinama je bilo 35 tisuća gledatelja."

"Odmah se vidjela velika promjena. Tri kola prije kraja smo osigurali opstanak, ali onda su krenula i nagađanja o tome kojeg će trenera klub dovesti. Onda sam imao još jedan razgovor s vlasnikom na kojem mi je predložio da preuzmem ženski nogometni klub Tianjin Dalian, koji je kupio paralelno kad i Tianjin Songjiang (klub je kasnije mijenjao ime). Htio je od tog ženskog kluba napraviti najbolji klub na svijetu. On je najbolje nogometašice iz Europe dovodio u svoj klub, kojim je htio pokoriti svijet, a isti plan imao je i za mušku momčad. Ja sam mu se u tom trenutku zahvalio jer sam htio ići u jedan drugi klub, ali ostali smo u dobrim odnosima. Nakon toga je u klub došao Vanderlei Luxemburgo."

Željeli su uspjeh preko noći

Tomić kao najveći problem kineskih klubova u vremenu u kojem je ondje radio kao trener ističe prevelike ambicije i želju da se luđačkim ulaganjem u velika imena preskoče stepenice i uspjeh postigne preko noći. 

"U klubu iz kojeg sam otišao ranije sam imao niz od 21 utakmice bez poraza, dobio sam nagradu za trenera godine i na kraju sezone su mi dali otkaz. Isto se dogodilo ovdje, oni su htjeli velikim imenima i pojačanjima privući pozornost svijeta. Zamislite što bi bilo da je kod nas netko to postigao s klubom iz donjeg dijela ljestvice, sigurno je da ne bi dobio otkaz. Luxemburgo je onda doveo Luisa Fabiana, došao je još jedan igrač iz Sao Paula za 11 milijuna eura. Predsjednik kluba mi je na tom sastanku u lice rekao da bi oni doveli Messija i Ronalda, da imaju i novac koji je potreban, ali da oni ne žele doći", rekao je Tomić te dodatno pojasnio kakvi su bili uvjeti za rad u Tianjinu:

"Stari vlasnik je još bio u klubu oko mjesec nakon što sam ja došao za trenera, a onda su vlasnici sjeli, razgovarali i novi vlasnik mi je odlučio dati povjerenje. Tianjin je bio prosječan kineski drugoligaš, a to znači, iz naše perspektive, da stranac u takvom klubu prosječno zarađuje 350-400 tisuća eura. Oni koji su se borili za ulazak u prvu ligu su zarađivali i više. To je najbolje mjerilo, po strancima znate kako se u Kini ulaže u klub. Što se tiče infrastrukture klubova, to je bilo senzacionalno. Uvjeti su bili savršeni za rad, Tianjin je bio baš sređen klub. Ono u čemu Kinezi jako zaostaju za Europom su omladinske kategorije. Kad sam bio u Beijing Baxyju, klubu iz Pekinga, koji ima oko 20 milijuna stanovnika, klub nije mogao okupiti 50 dječaka za ozbiljan trening u omladinskoj kategoriji. U Tianjinu je bilo malo bolje, ali i dalje ni blizu kao u Europi. Dijelom je to zato što klubovi ne znaju animirati djecu, a dijelom zato što su neki drugi sportovi jednostavno popularniji."

Mamac za sponzore

Trenutni trener Lokomotive kroz karijeru je stekao reputaciju čovjeka koji je mamac za sponzore, a za to može zahvaliti samo i isključivo slučajnom razvoju događaja.

Tomić s igračima

"Nakon toga su u Kini krenule priče i tekstovi o meni zbog jedne zgodne slučajnosti. Kad sam bio igrač Austrije Salzburg, u klub je ušao Red Bull. Kad sam trenirao Beijing Baxy, u klub je ušao Beijing Enterprise, a onda je nakon mogao dolaska i u Tianjin ušla velika kompanija. Isto se dogodilo i u Shenzenu, u koji je došla velika kompanija. Naravno, to je sve slučajnost, ali je Kinezima bilo zabavno za istaknuti", opisao nam je Tomić, koji tvrdi da klub nije propao zbog iracionalnog ulaganja u igrače:

"Problem kluba nisu bila ulaganja, oni su imali novca koliko god je trebalo. Klub je pokopala priroda kapitala, još dok sam ja bio u klubu se pričalo o tome kako je veliko pitanje odakle je taj novac. Nakon mog odlaska klub je još tri godine funkcionirao, ali je bio u problemima. Vlasnik je osuđen i klub je jednostavno propao."