SRPSKI predsjednik Aleksandar Vučić je nedavno mrtav-hladan izjavio da će Srbija za godinu dana preteći Hrvatsku u BDP-u, a za šest godina u plaćama. Radi li se samo o predizbornom spinu, jer će se parlamentarni izbori u Srbiji održati 21. lipnja, ili ipak ima istine u tome?

Hrvatski nominalni BDP u 2018. je iznosio 60,97 milijardi dolara, a srpski 50,59 milijardi dolara, bar prema podacima Svjetske banke. Republički zavod za statistiku Srbije je procijenio rast BDP-a u 2019. na 4%, što je više od Hrvatskih 2,9%, ali nedovoljno za dostizanje Hrvatske u kratkom roku.

Nema puno šanse da nas Srbija pretekne do kraja 2021.

Ipak, 2020. je specifična godina zbog pandemije koronavirusa i ekonomske krize uzrokovane mjerama borbe protiv širenja zaraze pa će i Srbija i Hrvatska imati veliki pad BDP-a. Hrvatska će zbog specifičnosti svoje ekonomije, a to znači zbog velike oslonjenosti na turizam koji je sveden na minimum u 2020., imati jako veliki pad od 9,6%, a Srbija će proći puno bolje s padom od "samo" 4%. 2021. se predviđa oporavak oba gospodarstva, ali će prema procjenama rast BDP-a biti podjednak, oko 6,1%. Kada se, dakle, sve zbroji i oduzme, nema baš puno šanse da Srbija prestigne Hrvatsku po ukupnom BDP-u do kraja 2021., a kako se procjenjuje ujednačavanje stope rasta, onda je pitanje kada će se to uopće dogoditi. 

Sve su to ipak projekcije i predviđanja, a što je duži vremenski rok na koji se odnosi predviđanje, ono je nesigurnije. Dugoročne stope rasta osigurat će institucionalne promjene koje će jedna i druga država implementirati u narednom razdoblju. 

Ako gledamo per capita, Srbija se nema što uspoređivati s Hrvatskom

Treba imati na umu i da je Srbija država sa 7 milijuna stanovnika, dok Hrvatska ima 4 milijuna stanovnika i unatoč tome veće gospodarstvo. Srbija se još i može nekako uspoređivati s Hrvatskom po pitanju ukupne veličine BDP-a, izvoza i drugih pokazatelja zbirnog stanja neke ekonomije. Ali kada se pogledaju podaci mjereni po stanovniku, onda se Srbija još uvijek nema što uspoređivati s Hrvatskom. 

Primjerice, hrvatski BDP po stanovniku je 2018. iznosio 14,915 dolara, dok je BDP po stanovniku Srbije iznosio svega 7,246 dolara. Gledajući taj podatak, Hrvatska je otprilike dvostruko razvijenija od Srbije. Srbija ipak ima veću vrijednost izvoza proizvoda, ali gledajući izvoz proizvoda i usluga (u što spada i turizam), hrvatski izvoz je veći za otprilike 6 milijardi dolara, iako je izvoz proizvoda manji za otprilike 3,5 milijardi dolara.

Kao što smo već konstatirali, Srbija ima 3 milijuna stanovnika više od Hrvatske, iz čega slijedi da je naša zemlja tako izvezla otprilike 4300 dolara vrijednosti proizvoda po stanovniku, a Srbija tek 2800 dolara. Kada bi se gledao izvoz i roba i usluga, a ne samo roba, tj. kada bismo uključili i turizam, razlika bi bila puno gora. Prosječna neto plaća u Hrvatskoj je otprilike 880 eura, a u Srbiji 460 eura, odnosno jedva više od pola. Razlika u bruto plaćama, što je stvarni iznos koji poslodavac plaća radniku, a razliku između bruto i neto uzima država, još je veća jer u Hrvatskoj država uzima puno veći dio plaće nego u Srbiji. 

Na kratki rok je jasno da se radi o Vučićevoj fantaziji, ali što je dugim rokom?

Jasno je da se Srbija trenutno ne može uspoređivati s Hrvatskom i da su Vučićeve fantazije da će Srbija u kratkom roku preteći Hrvatsku fantazija, ali što je s dugim rokom? Postoji li šansa da Srbija za 10, 20 ili više godina sustigne i prestigne Hrvatsku prema svim ekonomskim kriterijima, blagostanju i kvaliteti života?

Naravno da postoji. Ustvari je fascinantno kako se razlika u rastu od samo par postotaka u desetak godina akumulira. Za ilustraciju, odredimo 2020. kao baznu godinu za promatranje kretanja BDP-a i neka iznosi 100. Ako bi rast BDP-a Hrvatske prosjeku godišnje iznosio 3% za narednih 10 godina, onda bi na kraju tog perioda od 2020. porastao za otprilike 34%. Ako bi prosječni godišnji rast BDP-a bio 5%, onda bi on u istom razdoblju narastao za 63%. Znači, razlika od svega nekoliko postotaka u dugom roku može dovesti do drastičnih razlika, tj. do toga da siromašnije zemlje dostignu i preteknu bogatije. To se i događa pa se, primjerice, skoro svaka država tzv. "Nove Europe" približila prosjeku EU prema raznim ekonomskim pokazateljima. Nažalost, Hrvatska je iznimka jer smo stagnirali i danas smo manje-više na istoj razini u odnosu na prosjek EU. 

Inače, Srbija je u vrijeme Jugoslavije gospodarski bila puno bliže razini razvoja Hrvatske nego danas. BDP po stanovniku Hrvatske je za cijelo vrijeme postojanja Jugoslavije bio otprilike na razini od 120-125% prosjeka cijele bivše države, a Srbije na razini od 90% prosjeka cijele Jugoslavije. 

Raspad Jugoslavije relativno je najviše naštetio Srbiji

Očigledno je raspad Jugoslavije relativno najviše naštetio Srbiji jer je danas razlika između Hrvatske i Srbije mjerena BDP-om po stanovniku puno veća. 

Razlozi su ekonomski i politički, iako su ekonomija i politika nužno povezane. Prvi razlog je to što je Srbija imala puno veći pad BDP-a ranih 90-ih od Hrvatske, unatoč Domovinskom ratu, i puno se teže nosila s makroekonomskim neravnotežama naslijeđenima iz Jugoslavije; hiperinflacijom, viškovima zaposlenih, niskom produktivnosti itd. Trebalo joj je i puno više da te probleme koliko-toliko dovede u red i stabilizira svoje gospodarstvo. 

Drugi razlog je politički. Iako se Hrvatska ne može pohvaliti odsustvom korupcije, dobrim ekonomskim politikama, dobrom državnom vlasti, efikasnim pravosuđem i sl., u Srbiji su ti problemi bili puno intenzivniji. Hrvatska i Srbija od kraja Jugoslavije dijele slične probleme, ali ih je Hrvatska brže rješavala (ili ublažavala), a u Srbiji su se samo gomilali i intenzivirali. Međunarodni problemi Srbije s Miloševićevim režimom i ratom na Kosovu su dodatno produbili ekonomsku razliku između dvije zemlje jer dok je Hrvatska rasla, Srbija je stagnirala.

Hrvatska i Srbija danas jednostavno ne spadaju u istu kategoriju

Taj proces divergencije između Hrvatske i Srbije je doveo do toga da se dvije države koje su se prije mogle ekonomski uspoređivati danas jednostavno ne spadaju u istu kategoriju. 

No, dugi rok je uvijek neizvjestan. Kako se razlika produbljivala zadnjih 30 godina zbog puno gorih ekonomskih i drugih politika u Srbiji nego što je to bio slučaj u Hrvatskoj, ma koliko u Hrvatskoj one bile loše, tako se u narednih 30 godina može dogoditi da Srbija sustigne i prestigne Hrvatsku. 

Vučićeve fantazije su preuranjene, ali...

Trenutno Srbija ostvaruje više stope ekonomskog rasta od Hrvatske, poglavito na valu stranih investicija, koje još od zadnje krize zaobilaze Hrvatsku. Razlog za to je što Hrvatska ima nepovoljno investicijsko okruženje, s kompliciranim poreznim sustavom, većim poreznim opterećenjem nego što je slučaj u Srbiji, neefikasnim javnim sektorom, zagušujućom birokratizacijom i politizacijom. S druge strane, Srbija je zadnjih godina napravila nekoliko ključnih reformi i po mnogim svjetskim ljestvicama konkurentnosti gospodarstva stoji bolje od Hrvatske. Također, cijena radne snage je puno manja nego u Hrvatskoj te bruto trošak plaća (trošak plaće poslodavca od kojeg dio ide radniku, a dio državi) je više nego upola manji, a i ostali porezi su niži. 

Iako su Vučićeve fantazije o prestizanju Hrvatske preuranjene, ako se nastave dosadašnje ekonomske politike u Hrvatskoj, srpsko prestizanje Hrvatske bi moglo postati stvarnost. A to će primarno biti krivnja same Hrvatske te političara koji zbog kupnje glasova i socijalnog mira vode Hrvatsku putem gospodarske stagnacije, ali i građana koji očigledno takve destruktivne politike nagrađuju na izborima.