S OBZIROM na žanr filmova koji su postali uobičajeni za domaće filmaše, "hrvatski Blade Runner" zvuči gotovo kao pogreška jer teško je povjerovati da bi se domaći redatelji upuštali u tako ambiciozne projekte znajući što to podrazumijeva.

Međutim, ekipa iza kratkog filma Slice of Life učinila je upravo to, snimili su homage SF klasiku Ridleyja Scotta i svi koji su imali prilike pogledati gotov film jako dobro znaju da su Luka Hrgović i Dino Julius učinili nemoguće - s uistinu smiješnim budžetom snimili su film koji izgleda kao američki visokobudžetni film.

Film odnedavno možete pronaći na YouTubeu, a mi smo porazgovarali s redateljima i doznali sve o njihovom kratkom, ali velikom filmu.  

Koliko je  trajalo snimanje filma i koliki je na kraju bio budžet?

DINO: Snimanje filma se odvijalo samo ljeti jer smo tijekom tekuće godine snimali reklame, kojima se profesionalno bavimo i od kojih živimo.

Počeli smo u ljeto 2014., a službeno smo završili u ljeto 2018. Budžet je prve dvije godine bio nula kuna, to jest nije postojao, a nakon uspješne Kickstarter kampanje u kojoj smo uprihodili oko 80 tisuća dolara, na samo snimanje filma smo potrošili oko 30 tisuća dolara. Pola iznosa je otišlo na razne poreze, provizije Kickstarteru i izradu nagrada za donatore (majice, Blue Ray, knjige, Vinyl, posteri itd.)

Dug rad na filmu najčešće ima i svoje posljedice pa neke starije snimke završe "na podu". Što se sve mijenjalo u Slice of Life od početne zamisli do gotovog filma?

LUKA: Kod nas se daleko više toga promijenilo nego što bismo sami htjeli priznati. Od početka do kraja snimanja izmijenile su se tri različite verzije priče s različitim završetcima. Razlog tome je uspješna Kickstarter kampanja, nakon koje smo odlučili donatore nagraditi malo kompleksnijom pričom i bogatijim svijetom.

Zanimljivo je što smo prva dva ljeta snimili drugu polovicu filma i sam kraj priče, a nakon kampanje smo morali osmisliti potpuno novi početak i prvi dio filma, tako da se može reći da smo morali re-engineerati proces.

Gledajući kvalitetu konačnog proizvoda, vidljivo je da je ovo bio zahtjevan pothvat, ali što je bio najveći izazov prilikom snimanja?

DINO: Uz brojne tehničke izazove koje je ovaj film donio za stol, velik izazov bio je ostati fokusiran i motiviran tijekom četiri godine, koliko je trajalo snimanje, jer realan svijet oko nas je nezaustavljivo tekao i nije pitao za naš mali film u garaži. Tako da smo Slice prije svega doživjeli kao maraton.

Tijekom snimanja odlučili ste se za "old school" pristup s praktičnim efektima, a ne CGI-jem. Objavili ste i video koji pokazuje koliko je to zahtjevan proces, ali i da ste na kraju dobili impresivne rezultate. Jeste li u tom pogledu imali pomoć stručnjaka ili je sve bio rezultat vlastitog istraživanja?

LUKA: Oduvijek smo htjeli odati počast starim filmskim tehnikama i filmskoj magiji. CGI je nešto što koristimo u izradi reklama, ali za Slice smo htjeli probati nešto novo i uzbudljivo, ali u filmskom smislu staro, jer se minijature, matte slike i pozadinske projekcije koriste desetljećima u kinematografiji. Rezultat nas je i same ostavio impresioniranima.

Minijatura zgrade ili auta je ipak pravi fizički objekt i kada se ona ili on pravilno rasvijetli, neosporivo nudi veću realnost nego CGI. Osim toga, osjećaj hodanja među minijaturnim zgradama i snimanja malog mini grada je neusporedivo ljepši nego kada istu stvar radite u praznom studiju pa naknadno sve dodajete na kompu.

Najveći izazov je bio naučiti sve te tehnike jer je literature jako malo, na internetu gotovo i nema videa, a o stvarima poput matte slika – pravih slika slikanih na staklu koje su korištene kao pozadine u filmovima, nema gotovo ništa.

Sve smo morali naučiti po principu "pokušaj-pogreška", ali rezultat se definitivno isplatio. Kako smo prošli cijeli bolno-zabavni proces učenja sami, odlučili smo olakšati budućim entuzijastima pa smo snimili puno popratnih videa koji na zanimljiv i jednostavan način objašnjavaju sve trikove te su naša videa postala omiljena filmska škola za entuzijaste diljem svijeta.

Film nema dijaloga, je li to bio problem ili olakotna okolnost u prenošenju poruke filma?

DINO: Budući da nam glavne uloge u filmu glume frendovi, koji nisu profesionalni glumci, a radnja filma je u Americi, bojali smo se da bi naš "balkanski naglasak" odskakao, tako da nam je film bez dijaloga bio spas i omogućio nam da imamo široku publiku iz svih krajeva svijeta.

Film bez dijaloga, naravno, donosi i svoje izazove jer se verbalizacijom stvari puno lakše objasne i umjesto jedne jednostavno izgovorene informacije morate pokazati jako puno kadrova koji to objašnjavaju. A granica između pretjeranog objašnjavanja i potpunog ne shvaćanja informacije - kada priču prikazujete isključivo uz pomoć kadrova - užasno je mala.

Koja je uopće poruka filma?

LUKA: Poruka je da neke stvari ne bismo trebali željeti pod svaku cijenu jer ljudska sudbina ima velikog smisla za ironiju i stvari, nažalost, često završavaju potpuno drugačije od onoga što smo zamislili.  

Jeste li imali nešto što ste željeli snimiti, a što na kraju niste uspjeli postići?

DINO: Budući da smo imali četiri godine za kontemplaciju i pripremu scena, iskreni odgovor je: ne.

Je li Kickstarter kampanja bila jedini način financiranja ili je bilo više izvora?

LUKA: Iako nam je za pripremu Kickstarter kampanje trebalo nekoliko napornih mjeseci, a u tom periodu ljudi najčešće snime i završe kompletan kratki igrani film, u tome trenutku nismo vjerovali da imamo neke druge opcije jer smo na hrvatskoj filmskoj sceni relativno nepoznati i vjerovali smo kako nam podrška od države ili grada nije realna opcija.

Hollywood je uvijek u potrazi za ljudima koji mogu napraviti puno za malo novca, jeste li već imali ponuda?

DINO: Prošlo ljeto smo bili u Los Angelesu na L.A. Shorts Film Festivalu, na kojem smo osvojili nagradu za najbolji znanstveno-fantastični film. Kako smo bili u gradu, iskoristili smo situaciju i odradili nekoliko sastanaka s raznim producentima iz Hollywooda. Sastančili smo s producentima "A filmova", "B filmova", pa i "C filmova" koje, recimo, uopće ne zanima scenarij i koji bi snimili film doslovno na temelju filmskog postera.

Najpoznatiji je svakako bio Tom De Santo, producent Transformersa i X-Mena. Svi ovi ozbiljniji su manje-više lajkali film i pokazali interes za suradnju na dugometražnom filmu Slice of Life, ali taj interes uvelike ovisi o samoj kvaliteti dugometražnog scenarija.

Ima li reakcija ili ponuda od domaćih filmaša?

LUKA: Reakcije su uglavnom izvrsne, ali nekih konkretnih ponuda nema. Razlog možda leži u tome što se radi o SF-u i što planiramo snimiti užasno kompleksan dugometražni film za jako malo novca na engleskom jeziku?!
 
Jesu li film možda pogledali ljudi koji su radili na filmovima koji su vas inspirirali?

DINO: Neki od nama bitnih ljudi koji su pogledali film i kojima se jako dopao su svakako braća Skotak, koji su cijelu karijeru radili rame uz rame s Jamesom Cameronom na filmovima poput Aliensa, Terminatora 2, Titanica itd.

Nadalje, Alec Gillis, koji je zaslužan za specijalne efekte na filmovima poput Aliena, Predatora, IT-a..., te Bill George, čovjek koji je radio minijature na filmovima poput Blade Runnera, Star Warsa i kasnije u karijeri osvojio Oscara za vizualne efekte radeći za ILM. Cool stvar je što oni nisu samo pogledali naš film već su nas ugostili u svoje domove, smiksali koktele i oduševljeno prepričavali iskustva sa snimanja kultnih filmova. Znao se tu čuti i poneki dobar trač o Jamesu Cameronu i Davidu Fincheru.

Jeste li prije ovog radili na filmskim projektima, imate li filmski background ili je ovo djelo filmskih entuzijasta?

LUKA: Tijekom odrastanja smo obojica snimili nekoliko amaterskih filmova s prijateljima, ja sam čak snimio i dugometražni film ETIDA, uvijek se pri tome igrajući i oponašajući svoje idole. Ozbiljno se bavimo produkcijom i režijom reklama već desetak godina, tako da nam filmski jezik definitivno nije stran. Slice of Life je definitivno naš prvi pravi ozbiljni filmski projekt, ali prije svega djelo filmskih entuzijasta.

Film je pokupio nagrade diljem svijeta, koji su planovi s ovim filmom?

DINO: Sretni smo što je film proputovao svijet, od premijere u Tokiju do nagrada u L.A-u, Sydneyju i Berlinu. Iz svega toga smo zaključili da naš posao sa Sliceom još uvijek nije gotov, da želimo snimiti dugometražni film, s originalnim world buildingom, svježim likovima i kompleksnom pričom koja je u svojoj srži crna komedija, inspirirana djelima Quentina Tarantina i braće Coen.

Posveta Blade Runneru je očita, je li postojalo još filmova koji su vas inspirirali na Slice of Life?

LUKA: Uz Blade Runnera koji nam je vizualno bio najveća inspiracija, treba još istaknuti niz filmova nastalih krajem 70-ih i 80-ih godina, poput Aliena, Terminatora, filmova o Indiani Jonesu, Star Warsa i općenito svih filmova toga doba koji su rađeni na "old school način" uz pomoć minijatura i tradicionalnih filmskih tehnika.

Koji su uopće vaši uzori?

DINO: Tarantino, braća Coen, Ridley Scott, Spielberg, David Fincher, Christopher Nolan, Kubrick i još mnogi čijim bismo navođenjem ispunili cijeli prostor predviđen za intervju pa je bolje da stanemo.

Prepoznao sam Katran, koje su još lokacije korištene?

LUKA: Stražnja uličica kod Katrana i "back alley" kod Medike su jedine prave lokacije korištene u filmu, ostalo je sve snimljeno kod nas u garaži uz pomoć pozadinskih projekcija i gradnje setova.

Film je na YouTubeu nešto više od tjedan dana, kako gledatelji reagiraju na njega?

DINO: Film je odlično prihvaćen, ljudi se odnose prema Sliceu s velikim entuzijazmom, mnogi od njih poznaju pozadinu naše "garažne" priče pa su još strastveniji. Također, vlada i veliki interes za "making ofovima", produkcijskim dnevnicima i zanimljivim dokumentarcima s naših putovanja po filmskim festivalima.

Može se reći da je Slice of Life kanal postao omiljena destinacija mnogih nezavisnih filmaša i SF fanova diljem svijeta jer sadržajno nudi bogatu i zabavnu filmsku školu za ljubitelje "starih holivudskih trikova".

Koji je sljedeći plan? Dugometražni projekt?

LUKA: Scenarij za dugometražni Slice of Life je pri kraju i uskoro počinjemo pretprodukciju. Za tako velik i ambiciozan SF to znači da se cijeli svijet mora osmisliti i dizajnirati iz nule, od igle do lokomotive.

Budući da je scenarij na engleskom jeziku, jedna od kompleksnijih stavki će biti proces traženja glumaca koji će vjerojatno trajati nekoliko mjeseci i odvijat će se po cijelom svijetu, ali će isto tako biti uvelike podložan budžetu koji u ovome trenutku nije definiran. Velika želja nam je snimiti cijeli film u Hrvatskoj i na tome ćemo ustrajati, a s obzirom na to da smo ponikli iz garaže, uvjereni smo da će nam ulice Zagreba i malo veći studio biti sasvim dovoljni.