ZDRAVKO MAMIĆ, nepravomoćno osuđen za pljačku Dinama i bjegunac od hrvatskog pravosuđa, bio je gost emisije Sportlight na srpskom Sportklubu.

Mamić je razgovarao o brojnim temama pa se tako dotaknuo i Lokomotive. Priznao je da je u isto vrijeme vodio Dinamo i Lokomotivu. Treba istaknuti kako je zbog nepravilnosti satelitski Dinamov klub kažnjen jer nije smio igrati u Prvoj ligi, ali kazna nije izvršena jer je HNS tu odluku donio godinama nakon ulaska Lokomotive u HNL.

"Ja sam u osnovi tog velikog djela jer se taj klub prije nekoliko godina ugasio. Inače, to je klub koji je igrao jugoslavensku Prvu ligu, koju su igrale mnoge jugoslovenske veličine. On je stariji od Dinama. Taj klub nitko ništa nije pitao, osim ove budaletine Mamića, koji je rekao: 'Uzimamo taj klub da vratimo njegovu svjetsku tradiciju.' Uzeli smo ga kada je ispao iz četvrte lige i ja sam frajeru, koji je bio predsjednik toga kluba, dao popis ljudi i rekao da održi skupštinu. Bio sam postavljen za predsjednika tog kluba, tada je to bilo moguće. Bio sam prvi predsjednik tog kluba prije par godina, a bio sam izvršni direktor Dinama. Mic po mic sam ga počeo dovoditi u red i svake godine smo išli po rang više. Ja sam se u jednom trenutku maknuo jer to nije bilo normalno ni zakonski, ali ovo sve što mi radimo, to je sve lažno prikazivanje i prijevara. O tome pričam cijelo vrijeme.

Radimo po propisima jer da ne radimo, već bi FIFA, UEFA ili HNS ugasili te klubove. Samo se koristimo propisima takvima kakvi jesu. Ako postoji mogućnost da posudimo igrača, mi to učinimo. Ako postoji mogućnost da od njih kupimo igrača, mi ga kupimo i platimo za to. Prema tome, ne znam što je tu sporno. I sada, mi spasimo jedan ozbiljan klub koji je nestao, a s druge strane imate klub koji je stvoren 1903. – to je NK Zagreb. On je nestao, u četvrtoj je ligi i nitko ne pita za njega. Nitko se ne bavi time. Nitko se ne bavi rezultatima i tradicijom Cibone, što je s tradicijom drugih zagrebačkih veličina, Mladosti, vaterpola... Kažu, nije valjao komunizam, pa kako to? Ljudi su pjevali i gradili mostove, pruge, autoputove, sve za mladost – hrvatsku, jugoslavensku, srpsku mladost. Danas to rade razne privatne firme. Koga vi, s proštenjem, je*ete?”

Četvrti veliki klub nekadašnje Jugoslavije bio je Hajduk, koji je nekad imao bazu navijača u Beogradu i Srbiji. Mamić je u Splitu i Sarajevu prilično omražen.

"Problem je u superdominaciji koju je Dinamo napravio. A tko je za nju zaslužan, rezultatski i kada je u pitanju prodaja igrača u inozemstvo? Pa, ja sa svojim timom. Oni žele eliminirati svoje probleme, frustracije, neznanje i nekompetentnost opravdavajući i stvarajući sukobe s Dinamom, sa mnom i s nogometnim savezom Hrvatske, što je potpuna greška. To je greška koju sada čine Srbi – to je autodestrukcija. Ako ćemo politički, hajdemo biti pragmatični. Ja sam za bezuvjetnu i čistu ljubav i poštenje. Ali, ako toga nema, recimo, a ja tvrdim da ima, ja ću ono dubrovački – sa svakim lijepo, ni s kim iskreno. Nemoj praviti izravni sukob, čovječe Božji, nego idi, plasiraj tamo što više proizvoda iz Srbije u Hrvatsku i otvori tržište. Lakše ćeš ući na tržište u Hrvatskoj i Crnoj Gori nego u Švicarskoj i Njemačkoj. To su ludi ljudi. Sada to radi Hajduk. Oni su se posvađali sa svakom banderom u Hrvatskoj. Posvađali su se sa svojom bazom. Dinamo na dnevnom nivou pomaže seoske klubove – trećeligaše, četvrtoligaše, drugoligaše... Dinamo pomaže i prvoligašima. Da nije bilo Dinama i mene, ne bi bilo hrvatske lige. Mi smo imali uspone i padove, mi i sada imamo problem. Ne znam kako će se uopće većina liga u Europi odigrati do kraja, a kamoli hrvatska ili srpska. Bit će toliko kršenja zakona i nemogućih situacija da bi se opstalo. Naši budžeti su zadani, ne možete samo skočiti s preuzetih obaveza i reći da to više ne vrijedi. Drugo, svi smo pritisnuti rezultatom jer svi hoćemo Zvezdu i Dinamo u Ligi prvaka. Pa kako, ako nemamo prihod u svojim državama?"

Mamić priželjkuje jači Hajduk i bolje međusobne odnose jer bi to, kako kaže, pozitivno utjecalo na same klubove i na ligu.

"Normalno je da Hajduk u Jugoslaviji ima mnogo navijača jer je bilo mnogo Dalmatinaca po Srbiji i širom Jugoslavije – vojnih lica, političara… Tito je bio čovjek koji je posebno simpatizirao Hajduk. On je imao svoje uporište u tom vojnom establišmentu. Hajduk se sada zatvorio u svoje dvorište i umjesto da se okrene sebi i onome gdje je najjači – svojoj bazi, mladosti, temperamentu, južnjaštvu… Ja da sam predsjednik Hajduka, izravno bih napadao Rim preko mora. Ako se sjećate, Mojsije je zamahnuo rukama i otvorilo mu se more. Tako bih i ja rekao: "Sada napadamo Rim" i isušio bih more na putu do Rima, koji je to južnjački temperament. Ali, oni su sve to pretvorili u svoju destrukciju. Sa svima su se posvađali i to je njihov problem. Šteta je za Dinamo i za hrvatski nogomet, jer da su oni jači, i Dinamo bi bio jači jer nas oni stimuliraju da budemo bolji. Nema meni većeg stimulansa od meča s Hajdukom. Sutra da igram sa Zvezdom ili Partizanom, ja bih se pozdravio i poljubio s njihovim funkcionerima, ne bih se skrivao ni od koga, ali bih sanjao da ih pobijedim."

Pohvalio je i srpske nogometne menadžere, kazavši kako im samo njegov sin Mario može parirati. Podsjetimo, Zdravko je za Index priznao da je lagao da Mario ne radi poslove za Dinamo, a radio je to 10 godina. Inače, Mamićev sin, optuženik u postupku protiv Dinama, zamrznuo je menadžersku licencu nakon višegodišnjeg inzistiranja Indexa pred nadležnim institucijama.

"Srbi imaju najbolje menadžere na svijetu. Možda im samo moj sin može parirati. On surađuje s njima jer je pametan čovjek i rade odlične poslove."

Nakon osvojenog srebra hrvatske reprezentacije Mamić je putem društvenih mreža isticao svoju i Dinamovu zaslugu u tom uspjehu. Sada je isto ponovio

"Notorna činjenica je da je u reprezentaciji, koja je bila druga na svijetu, od 21 igrača bilo 14 igrača Dinama. Kao što je činjenica da je na posljednjoj službenoj utakmici hrvatske reprezentacije 10 igrača završilo na terenu koji su prošli Dinamovu školu. Moram reći da odgovor zašto Hrvatska postiže tako dobre rezultate kao reprezentacija glasi: nismo uspjeli ne znam kojim čudom. Uspjeli smo jer je pobijedilo hrvatsko zajedništvo. Znači – navijači, igrači i mediji su jedno. To je odgovor zašto Hrvatska ima rezultat. Jednim dijelom je to odgovor zašto Srbija nema rezultat, iako sam ja u više navrata rekao da nisam siguran da Srbija pojedinačno nema bolje nogometaše od Hrvatske. Sigurno ih ima više, veća je baza. Siguran sam da je problem Srbije isključivo to što nije stvorila zajedništvo. Sada imamo prilike svaki dan gledati utakmice, pa vidite da je jedna skromna Atalanta, koja prvi put igra Ligu prvaka, držala u šaci jedan moćan PSG do 90. minute. Ili da je Leipzig pobijedio Atletico, koji ima tradiciju da skoro svake godine igra polufinala Lige prvaka. Šahtjor je u polufinalu EL-a. Pokazuje se što je zajedništvo."