U BARCELONI je predstavljen dokumentarni film "Nekoga ima u šumi" katalonske novinarke Terese Turiera-Puigbó, koji govori o silovanjima žena tijekom rata na području bivše Jugoslavije od 1991. do 1995. godine.

"Deseci tisuća silovanih žena i njihova djeca rođena kao plod te agresije danas su žrtve mira, 25 godina nakon završetka rata u BiH", rekla je u petak Turiera-Puigbó u razgovoru za španjolsku novinsku agenciju EFE.

"Iako je 25. godišnjica Daytona, rat za neke žene još nije gotov"

Ta je novinarka svojedobno obavještavala suce Međunarodnog kaznenog suda u Haagu o ratnim zločincima koji su se koristili silovanjem kao ratnim oružjem, a sada se vratila na prostor bivše Jugoslavije kako bi razgovarala sa žrtvama, piše EFE.

"Premda se obilježava 25 godina od sporazuma iz Daytona, kojim je završio ratni sukob, za te žene rat još uvijek nije gotov", napomenula je Turiera-Puigbó, direktorica filma "Nekoga ima u šumi" (Hay alguien en el bosque).

Osim tog filma, njen projekt uključuje i kazališnu predstavu te izložbu. 

Projekt uključuje i kazališnu predstavu te izložbu

Predstava se ovaj mjesec održava u Nacionalnom teatru Katalonije u Barceloni, također pod nazivom "Nekoga ima u šumi". Taj naslov je rečenica Nevenke, Hrvatice napadnute u svojoj kući u šumi, iz intervjua za film.

Većina žrtava tih zločina u BiH su porijeklom muslimanke, no žrtve su i Hrvatice, Srpkinje te Romkinje, pa su zato u dokumentarcu navedena svjedočanstva Melihe (Bošnjakinje), Nevenke (Hrvatice) i Milice (Srpkinje), piše EFE.

"Tijekom puno vremena te su se žene osjećale krivima ili napuštenima. Mnoge se nisu usuđivale ni s kim pričati o onome što im se dogodilo, no kada počnu govoriti, često postaju heroinama za ostale žene koje su prošle to isto. Te druge žene bivaju ohrabrene tim primjerom. A pričanje o tome ima ljekovit učinak", rekla je Alba Masić, specijalistica za prijelazni razvoj i pravdu, koja je sudjelovala na kolokviju nakon projekcije filma.

"Naglasak stavljamo na djecu jer je ova trauma međugeneracijska pa ako se ne liječi, nasljeđuje se"

"Dokumentarac govori o borbi tih žena protiv indiferentnosti, tabua i stigmatizacije", dodala je Turiera-Puigbó napomenuvši kako je film također jedno oruđe terapije. "Smatramo da razgovor o ovoj temi liječi rane", izjavila je.

Djeca rođena kao plod te agresije sada imaju oko 25 godina te su također prisutna u dokumentarcu.

"Naglasak stavljamo na djecu jer je ova trauma međugeneracijska pa ako se ne liječi, nasljeđuje se", ističe direktorica filma.

U dokumentarcu je također intervjuiran ratni zločinac kojem se sudilo za seksualna zlostavljanja. Premda ga je međunarodni sud osudio, on nastavlja sve poricati.

Masić ističe kako je bitno da se žene ohrabre pričati o tim događajima.

"Nekoga ima u šumi" je prvi put prikazan ovaj mjesec na platformi Filmin, a dokumentarac će uskoro biti prikazan i na nizozemskom kanalu NPO pod engleskim nazivom "There's Still Someone in the Woods". Zatim će biti prikazan na Festivalu MESS u Sarajevu, kada to dopusti pandemija koronavirusa.