SRPSKA pravoslavna crkva ovih je dana izabrala svog 46. patrijarha i ne vjerujem da je ikada ijedan od njih doživio tolike pohvale u hrvatskoj javnosti. Čestitke koje mu odavde stižu nisu tek puka kurtoazija, a dolaze mu iz vrlo raznolikih krugova - od vrha Katoličke crkve, preko krugova liberalnijih katolika, protestanata pa sve do ljevičara.

Bozanićevi pozdravi sestrinskoj pravoslavnoj crkvi

A te pohvale nisu jednosmjerne, naši mediji bruje da je Porfirije nazvao Hrvatsku svojom drugom otadžbinom te da je u Zagrebu stekao prijatelje. I tu se dakako nalazi pr(a)vi razlog nemalog oduševljenja Hrvata izborom novoga patrijarha. Osjeti se to i u tonu Bozanićeve čestitke novom poglavaru, kako je rekao, sestrinske Srpske pravoslavne crkve. 

O Porfiriju pozitivno piše i Katolička tiskovna agencija (KPA) u Austriji, prenoseći njegove riječi: "Ja sam Srbin, ali sam prije svega kršćanin... Volim svoj narod, ali volim i sve druge nacije, svakog čovjeka, svaku sliku Božju".

U našoj javnosti sve se više nagađa da bi izbor Porfirija mogao otvoriti i vrata posjetu pape Franje Beogradu. Ipak, kamen kušnje za odnose Crkava u Hrvatskoj i Srbiji definitivno će biti proces kanonizacije Stepinca. Ali i tu Porfirije nije na stranom terenu, jer je sudjelovao u radu mješovite katoličko-pravoslavne komisije koja je raspetljavala ovaj nezgodni čvor.

Nitko mu više ne spočitava četništvo

Ako tko možda i nije iznenađen katoličkim pozitivnim reakcijama, svakako više čuđenja izazivaju pozitivne reakcije s ljevice, kako kršćanske, tako i svjetovne. Porfirije se ovim krugovima dopao možda i zbog samog njegovog položaja predstavnika manjine u Hrvatskoj. No znao je on i njima aktivno pružiti ruku. Tako je prije 3 godine sudjelovao na tribini Festivala alternative i ljevice u Šibeniku (FALIŠ), prijateljski razmjenjujući mišljenja sa sinjskim fratrom Ante Vučkovićem i protestantskim teologom Zoranom Grozdanovim.

Foto: FALIŠ

To sudjelovanje nije bilo tek kurtoazni čin jer se odvijalo u atmosferi optužbe Hrvoja Zekanovića da je Porfirije pročetnički nastrojen, zbog čega je tribinu osiguravalo i tridesetak policajaca u civilu. 

Ove optužbe nastale su zbog snimke iz 2010. godine, na kojoj je Porfirije veselo pjevao s pravoslavnim popovima u Chicagu pjesmu o zloglasnom četničkom vojvodi Đujiću.

Afera je izbila tek pet godina kasnije, a indikativno je da su hrvatski mediji dali prigodu Porfiriju da se opravda. On je tada optužio srpsku desnicu za namještaljku i rekao da je zapravo tražio tradicionalnu Tamo daleko.

Na snimci djeluje zbunjeno kad se počne pjevati o Đujiću.

Srbi podjeljeniji od Hrvata

I dok su Hrvati prilično složni u čestitanju novom patrijarhu, u njemu matičnoj Srbiji čuju se i drugačiji glasovi. Najglasnije optužbe protiv Porfirija dolaze zasad iz svjetovnih krugova: beogradski pravnik i bivši skupštinski zastupnik Šešeljevih radikala Dejan Mirović ne krije svoje ogorčenje što, kako on smatra, Porfirije brani Vučića namjesto Kosova te ljubi ruku Papi. Osim namjere da prizna Kosovo, Mirović tereti Vučića (a time i Porfirija) zbog homoseksualno orijentirane premijerke Ane Brnabić.

Očito je da srpska desnica ne voli Porfirija, a njih podupiru "zeloti" - neformalna grupa vjernika i svećenika koji sebe smatraju pravim pravoslavcima. Zato nikoga ne treba čuditi što je Porfirije na svom ustoličenju naglasak stavio upravo na Kosovo kao na duhovni Jeruzalem i zavjet vezan za Novi zavjet. 

Prema tumačenju koje je za Index dao pravoslavni teolog iz Beograda Jovan Blagojević, najveću podršku novoizabrani patrijarh zapravo ima u narodu. 

"Usprkos izvjesnim kritikama koje se tiču po meni isforsirane tvrdnje da je on 'Vučićev kandidat', kao i njegove ekumenske otvorenosti, najveći dio onih koji su ne samo nominalno pripadnici SPC-a je izbor Porfirija pozdravio s oduševljenjem".

Očekivanja i izazovi

Pozitivna očekivanja dijeli i osebujni pravoslavni svećenik iz Rima (i talentirani slikar) Zoran Đurović. On u Porfiriju vidi ekumenista i modernista koji se zalaže za suživot s vlašću. 

"Neće raditi na rušenju državnih struktura i vlasti, a ima 'crvene linije' oko Vučića - to je priznavanje neovisnosti Kosova i Metohije, oko toga se ne raspravlja", kategoričan je Đurović u izjavi za Index.

Pritom dodaje i da od Porfirija očekuje rješavanje raskola u SPC-u, prije svega u Makedoniji, Crnoj Gori i u Americi (u kojoj bi se određene eparhije SPC-a htjele staviti pod nadležnost Carigradske patrijaršije).

Na teološkom planu Porfirije zastupa drugačije viđenje po pitanju pripreme za Euharistiju, napuštajući tradiciju za koju Đurović veli da ima više veze s katoličanstvom, nego s pravoslavljem.

"Moje glavno očekivanje u vezi pontifikata novog srpskog patrijarha je da će kurs svog prethodnika, koji je bio usredotočen na završetak monumentalnog projekta izgradnje hrama Sv. Save, preusmjeriti na izgradnju živog hrama, odnosno izgradnju ljudi", izjavio nam je Blagojević, pozdravljajući Porfirijevu težnju za pomirenjem među ljudima, utemeljenu na pomirenju Boga i čovjeka u Kristu.

Izazov vidljiv i iz aviona

Svakako ne treba očekivati od novog patrijarha - kao ni od bilo kog crkvenog poglavara - neke radikalne promjene. U Srbiji će se i dalje u školama držati vjeronauk, Crkva će i dalje dobivati lijepe novce od države (iako ne toliko koliko mi dajemo ovdje), prema LGBT skupinama i ubuduće će se zauzimati negativan stav. 

No čini se da bi Porfirije mogao donijeti mali napredak u odnosima između Srba i Hrvata, odnosima koji su takvi kakvi jesu prije svega zbog religijskih razlika. Takvi njegovi napori uvijek će imati potporu razboritih ljudi, bez obzira na svjetonazor. 

Ostaje nam vidjeti hoće li onda i u Srbiji odlaziti na skupove poput FALIŠ-a i tamo srdačno razgovarati s ljudima različitih religija i svjetonazora. Bude li se nastavila tradicija dugovječnih srpskih patrijarha, pred Porfirijem je još dobrih 30 godina rada, što je i više nego dovoljno vremena da napravi puno stvari.

A svakako će morati poraditi i na znanstvenom prosvjetljavanju svojih vjernika - u ispunjenoj crkvi tijekom ustoličenja samo su rijetki imali na sebi maske i pridržavali se mjera zaštite od pandemije. Iz nedavnih gorkih i bolnih lekcija, koje su i dovele do toga da se mora birati novi patrijarh, očito se još nije puno naučilo.