"KISIKA, kisika! Možete li mi dati kisika?" Jutros me probudio mučan telefonski poziv učiteljice čiji se 46-godišnji suprug borio s covidom-19 u bolnici u Delhiju kojoj je ponestalo kisika, piše BBC-jev dopisnik iz ovog indijskog grada Soutik Biswas.

Sve iznova, pomislio je Biswas, još jedan dan života u gradu u kojem je disanje za mnoge postalo luksuz. Primio se telefona, slao SOS pozive. Usred zvukova medicinskih uređaja, žena govori da je zasićenje kisikom njezinog supruga palo na opasno niskih 58 posto. Nešto kasnije razina je porasla na 62 posto. Smatra se da je liječničku pomoć potrebno potražiti ako zasićenje padne ispod 92 posto.

Njegova supruga kaže da je sretna porastom. A njezin suprug još uvijek može govoriti i svjestan je što se događa. Biswas je poslao poruku prijatelju liječniku koji radi u intenzivnoj skrbi. "Pacijenti ostaju komunikativni čak i kad saturacija padne na 40", odgovorio je liječnik u poruci.

Potresni prizori u novinama

Biswas uzima novine. U poznatoj privatnoj bolnici umrlo je 25 kritično bolesnih pacijenata. Pritisak kisika u jedinici intenzivnog liječenja je snižen i mnogi pacijenti dobivaju kisik manualno, objavila je bolnica. Na naslovnoj je stranici fotografija dvojice muškaraca i žene koji dijele jedan spremnik s kisikom. Troje stranaca, uhvaćenih u tragediji koju su prouzročili opuštenost javnosti i vladin nemar, dijele spas.

Novinski izvještaj kaže da je 40-godišnji sin jednog od muškaraca preminuo ispred iste te bolnice prije nekoliko dana, čekajući krevet. Ipak je uspio dobiti nosila, navodi se u tekstu. Ožalošćeni Indijci sada su zahvalni kad dobiju nosila za tijela svojih bližnjih, kad već ne mogu osigurati krevete ili lijekove ili kisik za spas voljenih osoba, ističe BBC-jev dopisnik.

Ljudi umiru jer nema kisika, lijekovi se prodaju na crnom tržištu

Kako dan odmiče, Biswas shvaća da se ništa nije promijenilo. Pacijenti umiru jer nema kisika. Lijekova je i dalje malo i prodaju se na crnom tržištu. Rastu panika i gomilanje zaliha kao da je ratno stanje. Po mnogočemu ovo i jest ratno stanje.

Učiteljica ponovo zove. Bolnica nema ni rezervni mjerač protoka kisika pa ga ona mora sama nabaviti. Biswas je ponovo na telefonu, šaljemo apele preko Twittera. Netko je uspio pronaći uređaj koji služi za reguliranje opskrbe kisikom iz spremnika.

Stvari idu od lošeg prema gorem

Unatoč onome što govori vlada, kaže, stvari idu od lošeg prema gorem. Cisterne s kisikom ne stižu na vrijeme u grad da bi spasile pacijente. Nema kreveta, lijekova je malo. Čak ni privilegirani Indijci više nemaju privilegija. Popodne je nazvao urednik časopisa, tražeći spremnik s kisikom za bolesnog pacijenta kojeg poznaje.

U stambenoj zgradi u kojoj Biswas živi stanari pokušavaju kupiti koncentratore kisika za slučaj da nekome treba pomoć pri disanju. Pedeset sedam stanara zaraženo je i izolirano u svojim domovima. Pacijenti su prepušteni sami sebi. Za mnoge je to polako i postupno umiranje. Covid-19 je bolest s mnogo opasnosti.

"Čak i ako umirem, dok zapravo ne umrem, još uvijek živim", napisao je neurokirurg Paul Kalanithi u svojim memoarima When Breath Becomes Air (Kad dah postane zrak).

Danas je u Indiji malo milosti za teško dišuće žrtve smrtonosnog virusa, zaključuje Biswas.