HAJDUK je u Jadranskom derbiju na Poljudu svladao Rijeku 3:2 i vratio se u gotovo ravnopravnu borbu za Europu.

Bez obzira na to kako završi ova sezona, Bijeli ju neće pamtiti po puno toga dobrog. Pobjeda nad Rijekom jedan je od onih trenutaka koji bi se mogli dulje pamtiti. Ne zbog tri boda, nego zbog činjenice da su ih donijela dva mlada igrača.

Biuk i Ljubičić su najbolje što se Hajduku dogodilo u posljednjih godinu dana

Već je u derbiju s Dinamom, u svojoj četvrtoj HNL utakmici u karijeri i trećoj koju je započeo, Biuk pokazao da Hajduku može biti od trenutne koristi. Visoko postavljenu obranu Dinama sjajno je koristio utrčavanjima u dubinu i pokazao da odlično razumije igru bez lopte. Uz nekoliko udaraca i poništen gol bio je daleko najbolji igrač Hajduka u toj utakmici.

Protiv Rijeke, momčadi koja je kvalitetom puno bliža njegovoj, bio je još bolji. Utrčavanjima je konstantno otvarao prostor suigračima, često je primao loptu u situacijama u kojima je to bilo najopasnije za suparnika i kreirao je nekoliko odličnih situacija s loptom u nogama.

Ljubičić je odigrao pravu all-round utakmicu jednog centarfora. Konstantno se nudio kao igrač koji će zadržati loptu, bio je mantinela suigračima, pametno je ulazio u duele i kreirao nekoliko velikih šansi, uključujući i sjajnu asistenciju za gol Kačaniklića.

Stalno je nastojao biti u utakmici i bio je koristan i bez lopte jer je navlačio obranu na sebe i davao opciju veznjacima i krilnim igračima da uđu u završnicu.

Grafika: Sofascore za IndexSport

Hoće li Hajduk biti dovoljno pametan i strpljiv?

Biuk i Ljubičić su sve ono što navijači kluba s Poljuda već godinama zazivaju. Talentirani igrači iz vlastite škole, visoke radne etike i jasnog talenta, kojim se već sada mogu nametnuti kao prvotimci. Mogu biti dugoročna rješenja na svojim pozicijama, a imaju i velik prodajni potencijal. Mladi su i za očekivati je da će u njihovoj igri biti puno oscilacija, ali baš ćemo nakon takvih oscilacija vidjeti kakav je Hajduk klub i koliko dugoročno razmišlja.

Lako im je dati šansu već u srijedu protiv Dinama nakon ovako odigrane utakmice. Ključno je pitanje što će biti kada povežu dvije, tri ili četiri lošije predstave. Hoće li se Bijeli tada okrenuti dokazano neefikasnom receptu preferiranja stranaca koji ne donose dodatnu vrijednost? Ili će shvatiti da igrač, kako bi se pravilno razvio, mora imati dovoljno minuta, mora mu biti dozvoljeno da griješi i mora dobiti šansu da te greške ispravi?

Hajdukova sportska politika nepostojeća je u zadnjih nekoliko godina i slomljena konstantnim previranjima i smjenama u klupskim strukturama koje su zadužene za njeno kreiranje i provođenje. Sada je na vidiku talentirana generacija koja nudi dobru početnu točku i temelj na kojem moraju graditi. Ove sezone su u svlačionicu doveli puno veterana i stranaca, a postoji realna mogućnost da se neće ni plasirati u Europu, što smanjuje i prihode i utječe na tržišnu vrijednost igrača.

U takvim okolnostima Hajduk nema izbora. Mora se osloniti na ono što izlazi iz vlastite akademije i mora brzo pronaći nove vlašiće, bradariće i bašiće, ali i igrače iz drugog plana. One koji možda neće biti nositelji igre, ali su dovoljno školovani i kvalitetni da u svojoj ulozi i na svojoj poziciji odrade točno ono što momčadi treba. Biuk i Ljubičić svjetlo su na kraju tužne sezone, a hoće li se ta svjetlost prenijeti i u iduće sezone, ovisi o odlukama čelnih ljudi u klubu.

Grafika: Sofascore za IndexSport

Hajduk je igrao nogomet 45 minuta. To je osvježavajuća novost

U prvom poluvremenu Hajduk je odigrao i pokazao više nogometa nego u cijelom dosadašnjem Tramezzanijevom mandatu skupa. Nije to bilo spektakularno, problemi su u pojedinim fazama igre bili očiti, ali činjenica da je Hajduk pokušavao igrati je ugodno osvježenje.

Fossati se u fazi izgradnje napada povlačio na trećeg stopera kako bi s dva stopera Hajduk imao višak u izgradnji napada protiv Andrijaševića i Drmića. To je omogućavalo i bekovima da se dignu visoko i razvuku suparničke linije. Hajduk je iz zadnje linije tražio Livaju, Biuka i Ljubičića između linija, a onda bi brzom loptom na bok tražio višak. Radilo se o nekoliko vrlo jednostavnih, ali učinkovitih mehanizama u igri.

U tome im je jako pomogla defenzivno najgora Rijeka ove sezone. Gostima je falilo kompaktnosti preko svake mjere. Prednja linija je često izlazila visoko, a obrana bi ostala na mjestu, što je ostavilo veznu liniju na prevelikom i preširokom prostoru, koji se nije mogao braniti. Hajduk je znao u sredini terena odigrati dodavanje u for dugačak deset metara, a riječke linije su bile toliko razmaknute da nisu stigle u blok.

U posljednjih pola sata Rijeka je bacila sve u napad, a Hajduk je fizički pao i povukao se. Mogla je momčad s Rujevice uzeti i bod do kraja utakmice, čime bi održala veliku prednost nad jadranskim rivalom, ali povoljniji rezultat samo bi prikrio činjenicu da je odigrala jednu od najgorih utakmica ove sezone.