TALIJANSKIM trijumfom na Wembleyju sinoć je završeno nikad čudnije Europsko nogometno prvenstvo. Turnir, koji se igrao od Londona do Bakua i koji su obilježile kontroverze vezane za brojne nelogične sigurnosne mjere zbog koronavirusa, završio je, a titulu je ponijela reprezentacija Italije, koja je u hramu engleskog nogometa nakon dramatičnog raspucavanja s bijele točke pobijedila upravo domaćina.

Ono što je posebno zanimljivo u priči je da se vjerojatno nikad u povijesti nogometa nije dogodilo da u finalu jednog velikog natjecanja cijeli svijet gotovo pa plebiscitarno navija za jednu reprezentaciju. Odnosno, točnije je reći da mrzi onu drugu. 

Nevjerojatna količina averzije bila je usmjerena prema Engleskoj, a za Italiju su navijali i oni koji inače nemaju afinitet prema toj reprezentaciji, kao i oni kojima je nogomet sasvim sporedna stvar na svijetu. Uoči i nakon finalne utakmice mogli smo na društvenim mrežama vidjeti da čak i ljudi koji su inače osjetljivi prema pitanjima političke korektnosti i bilo kakvog socijalnog etiketiranja bez ikakvog pardona hejtaju čitavu jednu naciju. 

Mnogi će reći da su Englezi sami navukli mržnju zbog spornog penala koji je, reći će mnogi, na prevaru iznudio Raheem Sterling u polufinalu protiv Danske. Istina, taj penal nije postojao, ali je zanimljivo čuti argumente onih koji su upravo zbog tog kontroverznog detalja navijali za reprezentaciju za koju volimo kazati da je izmislila simuliranje, bacanje, žicanje i sve one prljave nogometne trikove s kojima je u prošlosti dolazila do velikih uspjeha. 

No razloga za hejtanje Engleske ima više, a engleski novinar Charlie Parker-Turner naveo ih je pet.

Football’s Coming Home

Pjesma benda The Lightning Seeds ujedinila je Englesku, a kao malo što navukla je prezir ostatka svijeta. Ta fraza o povratku nogometa kući na Otoku je bila alat kojim su se navijači Engleske hranili i punili se euforijom, smatrajući da je napokon stiglo vrijeme da zemlja koja je izmislila nogomet dobije satisfakciju i priznanje. Međutim, umjesto toga dobili su samo prezir i podsmijeh ostatka svijeta. Čak se i Kasper Schmeichel narugao toj frazi uoči polufinala između Danske i Engleske, kad je upitao engleskog novinara zašto bi se trofej trebao vratiti kući kad u toj kući nikad nije bio. Leonardo Bonucci je nakon finala u kameru podrugljivo poručio: "It’s coming to Rome", parafrazirajući tekst sporne pjesme. Naravno, ta fraza nije jedini uzrok mržnje prema Engleskoj, ali mišljenje je da predstavlja klasičnu englesku oholost i gledanje svisoka svega što nije englesko.

Dok je cijela Europa putovala, samo su Englezi čekali doma

Unatoč tome što su Euro ugostile brojne zemlje, samo je Engleska imala status pravog domaćina. Od sedam utakmica na ovom turniru Englezi su jedino utakmicu četvrtfinala protiv Ukrajine odigrali izvan svog Wembleyja. S druge strane, sve ostale reprezentacije su provodile većinu vremena u avionu i u javnosti se stekao utisak da se sve radi kako bi Engleska postala prvak. No, da će biti tako, znalo se odavno, kad je dogovoren ovakav format turnira, pa je malo neobično otkud toliki bijes.

Zviždanje protivničkim himnama

Navijači Engleske su na ovom Euru redovito zviždali protivničkim himnama, što je dodatno izazvalo bijes ostatka nogometnog svijeta. UEFA je jasno dala do znanja da takvo ponašanje nije prihvatljivo i da će biti strogo sankcionirano, ali šteta je već učinjena.

Povijest

Zanimljivo je i to da mnogi mrze Englesku zbog njene kolonizatorske prošlosti premda Engleska nikako nije jedina nacija koja ima takvu prošlost. Također, engleska reprezentacija je danas jedna od najšarolikijih ekipa ako se uzima etnička pripadnost. Uz to, kako bi pokazali da je prošlost daleko iza njih, engleski reprezentativci su uoči svake utakmice na ovom Euru klečali u ime podrške pokretu BLM.

Zato što je to Engleska

Jedan od razloga koji će uvelike objasniti zašto se čini da svi trenutno mrze Englesku jest taj što nema razloga. Ne postoji logično i racionalno objašnjenje zašto je Europa preuzela na sebe podršku svim momčadima s kojima se momčad Garetha Southgatea suočila ovog ljeta. Jednostavno mrze engleske ljubitelje nogometa.

Da su nekim slučajem Francuzi, Talijani ili Belgijci pjevali pjesmu o osvajanju trofeja, ne bi bilo općega bijesa. Da su izviždali državne himne, možda bi bilo nekoliko usputnih komentara, ali sigurno se prašina ne bi toliko dizala. Ipak, kad je Engleska u pitanju, to je najgora stvar na svijetu.