MNOGI LJUDI koji su preboljeli covid-19 imaju značajno lošije rezultate na testovima inteligencije nego što bi se očekivalo, pokazala je velika studija nedavno objavljena u Lancetovom časopisu EClinicalMedicine.

Znanstvenici s Imperial Collegea London koji se bave istraživanjem mozga u studiji su koristili rezultate Velikog britanskog testa inteligencije, koji je pokrenut još 2019.

Testiranje inteligencije, provedeno preko interneta, obavilo je 81.337 ljudi od siječnja do prosinca 2020., uključujući gotovo 13.000 zaraženih covidom-19.

Nakon što su uzeli u obzir i isključili utjecaje varijabli kao što su dob, spol, obrazovanje, prihodi, rasna i etnička pripadnost, povijest bolesti, depresija, umor, raniji mentalni problemi i zanimanje, znanstvenici su otkrili da su oni koji su se zarazili virusom imali značajno lošije rezultate od očekivanih u odgovarajućoj demografskoj skupini.

Deficit zabilježen i kod hospitaliziranih i kod nehospitaliziranih

Bolesnici koji su završili na respiratorima imali su najveći deficit, jednak padu IQ-a za sedam bodova, no pad je zabilježen čak i kod osoba koje su preboljele blagi oblik bolesti.

"Deficiti su bili značajni kod hospitaliziranih osoba (N = 192), ali i kod nehospitaliziranih koje su imale biološku potvrdu infekcije covidom-19 (N = 326). Analiza markera premorbidne inteligencije nije pokazala da su ove razlike postojale prije infekcije. Finija detaljna analiza izvedbe kroz podtestove podržala je hipotezu da covid-19 ima utjecaj na više domena ljudske spoznaje", tumače autori.

"Pad je bio najizraženiji u područjima u kojima se koriste kognitivne funkcije, poput zaključivanja, rješavanja problema, prostornog planiranja i otkrivanja ciljeva." Ovi rezultati u skladu su s izvješćima o dugom covidu, u kojima se uobičajeno spominju moždana izmaglica, problemi s koncentracijom i poteškoće u pronalaženju točnih riječi", dodali su znanstvenici.

Starenje mozga za 10-ak godina

Prilikom prvog objavljivanja rezultata studije, prije nego što je prošla recenziju i objavljena u relevantnom časopisu, autori su izjavili da su zabilježili pad inteligencije koji odgovara starenju mozga za 10-ak godina.

No, neki stručnjaci koji nisu bili izravno uključeni u istraživanje tom su prilikom istaknuli da rezultate, iako su vrlo zanimljivi, ipak treba uzeti s određenom rezervom.

"U istraživanju nisu bile poznate kognitivne funkcije sudionika prije nego što su oboljeli od covida-19, a rezultati također ne pokazuju mogu li se bolesnici dugoročno oporaviti, što znači da utjecaji na kognitivne sposobnosti možda mogu biti kratkoročni", rekla je Joanna Wardlaw, neuroznanstvenica sa Sveučilišta u Edinburghu.

U ovoj studiji procjenjivanje inteligencije prije obolijevanja i nakon njega ima osobit značaj jer su neka ranija istraživanja pokazala da ljudi manjih kognitivnih sposobnosti češće obolijevaju od covida-19 te da se snažnije protive raznim epidemiološkim mjerama, kao što je držanje distance, nošenje maski i cijepljenje.

Naime, jedno istraživanje objavljeno u uglednom znanstvenom časopisu Proceedings of the National Academy of Sciences, provedeno na uzorku od preko 800 Amerikanaca, pokazalo je da se mjerama društvenog distanciranja, što uključuje obrasce ponašanja, kao što je držanje fizičke udaljenosti, izbjegavanje rukovanja i dodirivanja, pranje ruku i nošenje maski, snažnije protive ljudi s manjom inteligencijom te slabijim kapacitetom radne memorije.

S druge strane, britanski su autori pomno isključili razne faktore koji bi mogli imati utjecaj na inteligenciju. Među ostalim, u obzir su uzeli i markere za inteligenciju prije obolijevanja te očekivanja kognitivnih sposobnosti u jasno definiranoj demografiji, što je standardan postupak u istraživanjima u kojima se želi utvrditi kauzalnost, a ne samo korelacija između mogućeg uzroka i posljedice.

Virus SARS-CoV-2 potvrđeno ulazi u mozak i uzrokuje oštećenja

Britanski autori u uvodu ističu da su se odlučili na istraživanje jer sve više studija pokazuje da covid-19 može utjecati na mozak. Naime, poznato je da neki virusi mogu zaraziti neurone, pa i mozak, a SARS-CoV-2 spada u takve patogene. Na tu činjenicu, među ostalim, ukazuju simptomi kao što su gubitak njuha te studije koje su pokazale da pacijenti s covidom-19 mogu razviti niz neuroloških komplikacija, uključujući one koje su posljedica moždanog udara, encefalopatije, upalnog sindroma, mikrokrvarenja i autoimunih reakcija.

Autori u studiji pišu da postoji zabrinutost u vezi s mogućim neurološkim posljedicama zbog sepse, hipoksije i imunosne hiperstimulacije te da postoje izvješća o povišenim protutijelima u cerebrospinalnoj tekućini kod bolesnika s neurološkim simptomima, promjenama bijele tvari u mozgu te psihološkim i psihijatrijskim posljedicama..

U prilog ozbiljnosti problema, među ostalim, govori istraživanje objavljeno u časopisu Nature Neuroscience objavljeno 20. studenog 2020. koje je pokazalo da SARS-CoV-2 može uči u živce i mozak, gdje može uzrokovati razna oštećenja, uključujući i zgrušavanja krvi - tromboembolije.

Autori u toj studiji u uvodu pišu da su na različite načine dokazali prisutnost RNA i proteina SARS-CoV-2 u anatomski različitim regijama nazofarinksa i mozga.

"Nadalje, opisujemo morfološke promjene povezane s infekcijom poput trombembolijskog ishemijskog infarkta središnjeg živčanog sustava i predstavljamo dokaze o neurotropizmu SARS-CoV-2. SARS-CoV-2 može ući u živčani sustav prelazeći neuralno-sluzničku površinu u njušnoj sluznici, iskorištavajući neposrednu blizinu njušne sluznice, endotela i živčanog tkiva, uključujući osjetljive njušne i osjetne živčane završetke. Nakon toga, čini se da SARS-CoV-2 prati neuroanatomske strukture, prodirući u definirana neuroanatomska područja, uključujući primarni respiratorni i kardiovaskularni kontrolni centar u produženoj moždini", tumače autori.

Zašto je pametno čuvati se SARS-CoV-2 i drugih virusa?

Mada ne postoje izravni dokazi da virusi uzrokuju neurodegenerativne bolesti poput Alzheimerove ili Parkinsonove, znanstvenici sve češće upozoravaju da bi upalne reakcije koje uzrokuju virusne infekcije mogle biti pokretači neurodegeneracije osobito kod osoba koje imaju genetsku sklonost takvim procesima. Naime, svaki upalni proces ima potencijal izazvati oštećenja u zaraženom tkivu.

Drugim riječima, prebolijevanje virusnih bolesti protiv covida-19 može rezultirati poteškoćama koje će doći do izražaja tek u starijim godinama života. To nameće pitanje treba li zdravstvene politike i ponašanje urediti na takav način da se virusne bolesti izbjegavaju čak i kada nisu tako teške kao covid-19, među ostalim, boljim kampanjama cijepljenja.