U SURADNJI S Yugopapirom donosimo tekst iz 1977. godine o seksualnom životu zagrebačkih srednjoškolaca u Jugoslaviji.

Siječanj 1977.: Uvjereni smo da se ni "stari borci" nisu sjetili da u ovo vrijeme pada jubilej početka seksualne revolucije, koja je bila zapljusnula i naše krajeve. Zato, vrijedno se upitati kakva je danas bilanca tih zbivanja. Jesu li se mladi poživinčili, odali se razvratu i drugim porocima koji ga prate, ili su, kad je, napokon, i taj ventil bio otvoren, našli seksu prirodno mjesto u svakidašnjem životu, seksu oslobođenom licemjerja?

Na to nam, možda, donekle odgovara i anketa koju je proveo Institut za zaštitu majke i djeteta na dvije srednje škole u Zagrebu.

Sociološko istraživanje Aleksandre Beluhan o spolnom životu zagrebačkih srednjoškolaca te nedavna odluka rimskog suda da zabrani knjigu "Svinje s krilima" koja govori o seksualnom životu mladih Talijana, ponukale su nas da postavimo pitanje: koliko se izmijenio odnos prema spolnosti i kakav je seksualni život mlade generacije.

Naime, proteklo je petnaestak godina otkako su valovi tzv. seksualne revolucije zapljusnuli i naše krajeve, te nije naodmet da se prisjetimo kakvo su sve uzbuđenje izazvali prvi nagovještaji demistificiranja spolnosti, te nastojanje da se, napokon, obračuna s klerikalnom koncepcijom morala, kakav su užas i konsternaciju izazvale mini-suknje, šorcevi, bikiniji, toplesi, uske hlače i odbacivanje grudnjaka.

Zanimljivo je pogledati i što se dogodilo s prvim "revolucionarima", od kojih su mnogi danas roditelji i za koje su brojni ondašnji moralisti bili spremni staviti ruku u vatru da će završiti kao razvratnici, uništeni spolnim bolestima. Da bismo utvrdili dokle je stigao bauk te zloglasne "seksualne revolucije", koja je tada imala sasvim negativan prizvuk, mogu nam pomoći već spomenute sociološke analize u Zagrebu, te šira informacija o odluci rimskog suda.

U Italiji je, kako rekosmo, nedavno zabranjena i povučena iz prodaje knjiga Lidija Ravera i Marca Lombardija "Svinje s krilima", koja vrlo otvoreno govori o seksualnom životu mladih. Odluku o zabrani donio je rimski sud smatrajući da je knjiga opscena, iako su se kritičari o njoj vrlo povoljno izjasnili, ocijenivši je kao djelo koje veoma objektivno govori o problemima mladih u Italiji.

Ta zabrana još je više rasplamsala rasprave koje se već dugo vode u Italiji o uvođenju seksualnog odgoja u škole. U Italiji živi 9 milijuna mladih, u dobi između 12 i 21 godine. Da bi se dobila objektivna slika njihova seksualnog života, talijanski su sociolozi nekoliko puta organizirali ankete, no takva se metoda pokazala neprikladnom. Naime, djevojke i mladići, jednostavno, nisu bili spremni nepoznatom ispitivaču otkrivati svoju intimu. Stoga je grupa studenata sociologije, uz pomoć svojih mentora, sakupljala čak tri mjeseca podatke po Italiji.

Prije svega, anketa je otkrila da je 70 posto mladih Talijana nezadovoljno svojim seksualnim životom. Mladi između 12 i 14 godina, više djevojke nego mladići, priznaju da se smatraju premladima da imaju seksualne odnose, ali napominju da od prvoga odnosa mnogo očekuju.

U dobi od 15 do 17 godina, dakle za prvih seksualnih iskustava, iluzije nestaje: prvi odnos, toliko očekivan, često donosi razočarenja, a najrašireniji je petting (od engleskoga pet, što znači maziti): većina djevojaka priznaje da ne žele ići "dalje", ne zbog toga da bi ostale djevice nego zato što se boje trudnoće. Premda seksualna moć kulminira između 14 i 20 godina, u toj dobi mladi o seksu znaju vrlo malo, ili čak ne znaju gotovo ništa. Tek svaka deseta srednja škola u Italiji ima neku vrstu seksualnog odgoja, a i zbog toga često imaju problema. Tako su nedavno dvije nastavnice dobile otkaz jer su, na zahtjev učenika, samoinicijativno organizirale satove seksualnog odgoja.

Iako se danas o seksu, zaista, mnogo govori i piše, sociolozi u Italiji smatraju da se situacija u obitelji nije mnogo izmijenila. Naime, seks je još tabu, što najbolje potvrđuju odgovori nekih ispitanika...

"Nedostižni idoli"

"Jednog sam dana pokušala razgovarati s majkom o seksu, ali mi je ona dala na znanje da o tome ne želi govoriti, tako da tu temu više nismo spominjali", rekla je četrnaestogodišnjakinja, kći seljaka iz Pietragalla, mjesta u provinciji Potenza.

"Za roditelje, djeca su uvijek premalena", žali se 15-godišnja Ursulla, kćerka rastavljenih roditelja iz Rima. "Majka mi je uvijek pričala neke gluposti u vezi sa seksom, pa je o tome više i ne pitam."

Istraživanje je pokazalo da za mnoge djevojke i mladiće koji žive zajedno s roditeljima u malim stanovima seks znači "noćna šaputanja iza zastora koji dijeli njihov krevet s krevetom roditelja", ili pak, kako kaže 13-godišnja djevojka iz Napulja, "seks je ustati noću i špijunirati roditelje." A da o seksu doista malo znaju, pokazuju i takvi odgovori da je masturbacija kad muškarac ima odnos sa ženom, a da je impotentan muškarac "zločest čovjek."

Na pitanje što je to orgazam, 16-godišnja radnica odgovara da je to "nekada znala, ali da je zaboravila."

Dramatična potreba mladih da se upoznaju sa seksom pravi je teren za industriju seksa u Italiji. U najnovije doba sve je više filmova koji govore o seksu na pogrešan način. Sve je više pornografskih knjižica i sličnih artikala, na kojima se zarađuju goleme pare: mladi hrle u kino-dvorane ne bi li u "pornićima" napokon vidjeli što je tu, zapravo, posrijedi.

Budući da im se nudi samo mogućnost da se "natječu" s krivim seksualnim modelima (muškarac s golemim penisom i žena koja postiže orgazam više od deset puta), mladi, najčešće, završavaju kao zbunjene žrtve: nikada ne dostižu modele koje im nudi "seksualna trgovina". Jedna je od posljedica da se, naprosto, počnu prepuštati seksu samo radi seksa i teško uspijevaju uspostaviti pravi emotivni odnos s osobom suprotnog spola.

U nedavnoj anketi između dvije tisuće kalifornijskih studenata ustanovljeno je da, zbog nemogućnosti ostvarivanja emotivnog odnosa, mladi idu u drugu krajnost: odriču se seksa.
Otkriveno je, naime, da prosječno vode ljubav jednom mjesečno, što je znatno ispod prosjeka njihovih "konzervativnih" roditelja.

Većini mladih u Italiji najveći je problem: gdje da vode ljubav. Ljubav se gotovo uvijek vodi naćulenih ušiju: "Bojim se da će ući mama"; ili otvorenih očiju zbog straha da ih netko ne vidi, jer se odnos najčešće zbiva na tavanu, terasi, u javnom zahodu, garaži, skladištu, ili pak u liftu zaustavljenom između dva kata, tako da je svakome jasno da od pravog seksualnog odnosa ne može biti ništa.

Po mišljenju jednoga talijanskog sociologa, u toj je zemlji počeo proces koji je u SAD-u već zabilježen i proanaliziran. Naime, mladi Amerikanci neprestano se žene i rastaju, bez obzira na neuspjele brakove, u stalnoj potrazi za "velikom ljubavlju do kraja života." Tako, eto, prelazeći kroz seksualna iskustva kao meteori, mladi zgasnu prije negoli sami sebi osvijetle put...

Mladi Zagrepčani protiv promiskuiteta

A što su pokazala sociološka ispitivanja Aleksandre Beluhan na dvije zagrebačke srednje škole? Usporedimo rezultate ispitivanja od prije četiri godine s ovim najnovijima. Prije četiri godine spolni odnos imalo je 16 posto djevojaka i 30 posto mladića; 1976. odnos je imalo 25.93 posto djevojaka i 48.51 posto mladića. Dakle, razlika, iako nije velika, ipak postoji, tako da svi oni koji su bili zabrinuti za ćudoređe mladeži mogu biti spokojni; "revolucija" je u nas, sva je prilika, u popriličnoj ilegali.

Dalje - samo 9.32 posto djevojaka i 26.14 posto mladića odobrava promiskuitet, dok su ostali protiv njega. Dakle, oni koji su tvrdili da su mladi najobičniji seksualni manijaci zacijelo će biti razočarani, ili će možda tvrditi da je ta statistika rađena po onom principu, ako je glava u ledu, a noge u vatri, tijelo uživa u ugodnoj temperaturi.

Navodimo i nekoliko izjava koje su zagrebačke srednjoškolke dale našoj mladoj suradnici, učenici Zrinki Vedriš:

• SANJA (18, gimnazijalka): Donedavno sam mislila da bih u intimne odnose mogla stupiti samo s dečkom do kojega mi je stvarno jako stalo i koga neobično puno volim. Međutim, čini mi se da to više i nije uvjet. Potrebno je samo da ti netko bude nešto simpatičniji od ostalih, tome još dodaj pogodnu situaciju, i znaš kako se kaže - prilika čini lopova.

S roditeljima o tome vrlo rijetko razgovaram, jer oni imaju sasvim drukčije stavove. Smatraju, za razliku od mene, da su intimni odnosi prije braka nešto sramno.

• NEVENKA (17, gimnazijalka): Mislim da ne postoji određeno doba kad bi se smjelo stupiti u intimne odnose. Prije šesnaeste-sedamnaeste godine ipak je, smatram, prerano, ali nakon toga svatko se sam mora odlučiti. Ja sama spavat ću s nekim tek kad osjetim istinsku potrebu za tim, ali ni onda s prvim frajerom koji mi natrči na put. Toga dečka ipak moram jako voljeti i mora mi mnogo značiti.

• JASENKA (18, učenica srednje stručne škole): Pa, kad prvi put spavaš s nekim, tada to stvarno treba da bude frajer koga voliš, ali iza toga ljubav ne igra uvijek glavnu ulogu - ponekad je dovoljna i simpatija. Kad ćeš to napraviti, tvoja je stvar: onda kad osjetiš da to zaista želiš učiniti.

• JASNA (17, učenica srednje stručne škole): Jako mi smeta mišljenje da je djevojka koja je jednom s nekim spavala nakon toga "laka roba", do koje može doći svaki frajer s kojim nakon toga hoda (a događa se da neki hodaju i samo i baš radi toga).

Ja sam prvi put u intimne odnose s dečkom stupila zato što sam ga stvarno voljela, a i on mene, i već smo prilično dugo hodali, ali nakon prekida s njim nisam spavala više ni s kim, iako sam hodala s nekoliko frajera.

Razlog je jednostavan: nijedan od njih nije me dovoljno privlačio da bih to učinila. Neki su se uvrijedili kad su čuli da više nisam nevina, a neću da spavam s njima, što je mene užasno razbjesnjelo. Što oni sebi umišljaju? Čovjek spava s nekim zato što mu je do njega stalo, a ne zato što je to već prije činio!

• DARIJA (16, gimnazijalka): Pa, mislim da je prvi odnos važna stvar u životu svake djevojke i da se mi sve toga pomalo bojimo. Teorijski, ja sam za slobodu - nikome se nešto ne može jednostavno zabraniti, jer zabranjeno voće najviše privlači, ali, u vlastitoj praksi ipak sam nešto suzdržanija.

Možda je to stvar i odgoja, jer nisam baš odgajana sasvim liberalno, iako mislim da sam daleko i od zakletih konzervativaca. Ali, da takvo nešto napravim, osjećala bih se kao da sam prevarila roditelje i izigrala njihovo povjerenje.

Oni mi, naime, daju priličnu slobodu, ne zabranjuju mi izlaske, poznaju moga dečka i, uglavnom, s njima se dobro slažem, ali o ovakvim problemima razgovaramo samo u šali. Oni, naprosto, misle da meni takva što ne pada ni na pamet, da sam još njihova mala curica koja o takvim stvarima uopće ne razmišlja. A ja razmišljam, ali, za sada, ostajem samo na razmišljanju.

A da su mladi iskreni u svojim odnosima, potvrđuju i odgovori na pitanja što je potrebno za uspješan brak.

Obostranu ljubav i razumijevanje na prvo mjesto stavlja 33.3 posto djevojaka i 33.53 posto mladića, na drugom je mjestu jednakost u braku i društvu, i za to se opredijelilo 19.20 djevojaka i 18.05 mladića, dok se 19.53 posto djevojaka i 17.47 mladića izjasnilo za iste interese i potrebe.

Više od 14 posto djevojaka i 13.98 posto mladića smatra da je potrebna ista intelektualna razina, a samo 0.39 posto djevojaka i 1.16 posto mladića smatra da je preduvjet za uspješan brak unosno zanimanje, a 0.71 posto djevojaka i 0.75 posto mladića da je to društveni položaj.

Dakle, po mnogo čemu moglo bi se zaključiti da su mladi romantičniji od starijih generacija. Jedino bi im se moglo zamjeriti, po riječima profesorice Beluhan, što ne nalaze vremena za dublje emocionalne odnose.

Zanimljivi su i odgovori na pitanje što misle o seksualnom iskustvu današnje omladine.

Čak 89.54 posto djevojaka i 86.81 mladića smatra da je ono veće nego prije, a samo 11.03 djevojaka i 0.71 mladića ne odobrava predbračne spolne odnose.

No, na pitanje od koga su saznali prve informacije o spolnom životu prvi je na odgovor da je to bila knjiga, zatim prijatelj ili prijateljica i tek na trećem mjestu, za djevojke majke, a za mladiće - film i televizija.

Dakle, od nastavnika i roditelja mladi još gotovo i ne dobivaju nikakve informacije: seks je i danas tabu-tema u našim obiteljima.

Na kraju, valja reći da ova anketa nipošto ne može biti reprezentativna za Jugoslaviju.

Jer, Zagreb je jedan od naših najrazvijenijih industrijskih i kulturnih središta, pa se može pretpostaviti da su tu mladi znatno slobodniji u međusobnom komuniciranju i da je u manje razvijenim sredinama situacija još, u tom pogledu, nepovoljnija.

I kad to uzmemo u obzir i usporedimo s podacima koje su sakupili sociolozi u Italiji, vidjet ćemo da gotovo nema nikakve značajne razlike.

A Italija je tradicionalno katolički konzervativna zemlja. Što je onda s nama?

Tekst: Mladen Pleše (Start, 1977.)