VLADIMIR VUJASINOVIĆ je u uspješnoj igračkoj karijeri osvojio tri europska zlata i dva srebra, po jedno svjetsko zlato i srebro te dvije bronce te srebro i dvije bronce s olimpijskih igara. Sve to osvojio je kao reprezentativac Srbije, a u jednom podcastu otkrio je da je svojevremeno imao poziv da nastupa za hrvatsku vaterpolsku reprezentaciju, čiju je kapicu na glavu stavljao u mlađim kategorijama, ali i kao senior.

Vujasinović je rođen u Rijeci, a vaterpolo je počeo igrati u Primorju.

Gostujući u podcastu Pod kapicom prisjetio se ratnih dana.

"Sve oko rata krenulo je mnogo ranije, svi su oni znali i odakle sam i što sam i moram reći da ja to uopće nisam osjetio. Apsolutno ništa. Svakodnevica je bila kao i uvijek, i dalje smo se zezali i živjeli na normalan način, ali sve ostalo je bilo loše. Van bazena… Moj otac je radio privatno i više nije mogao doći do posla. To je rat, ne mogu se ljutiti ni na koga. Majka je bila poslovođa supermarketa, a kad se sve to počelo zahuktavati, degradirali su je na prodavačicu na željezničkoj stanici. To je bio najgori posao. Dolazili su dobrovoljci, ulazili joj u prodavaonicu, pričali joj svašta, bili naoružani… I ona je teško proživljavala sve to", prenosi Vujasinovićeve riječi nova.rs.

Dodao je da mu je obitelj, koja je bila iz Krajine, bila na položajima i u uniformi, a potom nastavio:

"U isto vrijeme, Hrvatski savez je, pretpostavljam, prepoznao moju situaciju i radili su na tome da me zadrže. U tom nekom stanju trebao sam početi igrati za hrvatsku reprezentaciju, s čitavom rodbinom koja se brani od hrvatske države, s roditeljima koji su u problemu. Čak sam i odigrao za Hrvatsku. Odveli su nas u Njemačku, bila je to juniorska reprezentacija i to je bilo neslužbeno, mislim da Hrvatska još nije bila primljena u FINA-u ili LEN. Bili su u Nemačkoj juniorska i seniorska reprezentacija, ja sam igrao za juniore recimo u 18, pa u 20 za seniore. Dva puta smo to ponovili."

"Dok sam bio u Hannoveru ili tako nekom gradu, nisam ni znao da mi je otac bio u Beogradu i pričao sa Zvezdom i Partizanom. Sole (Dragan Solomun), Bata (Orlić) i Nikola Stamenić su bili uvjerljiviji. Kad sam se vratio s tog putovanja, sačekao me je otac i rekao kakva je situacija. Nije bilo 'moraš', već mi je rekao da razmislim i u ožujku sam bio u Beogradu, počeo sam igrati za Crvenu zvezdu i to je to", zaključio je.