"JOŠ ČEKAM da mi kažu 'hvala'. Ronaldo, Beckham, svi oni. Napravio sam nešto što nijedan ministar ne bi napravio političkim putem", u intervju za Daily Mail rekao je prije šest godina Jean-Marc Bosman, čovjek koji je promijenio nogomet kao nitko nikad prije ni poslije.

U utorak su na Parku prinčeva najskuplju utakmicu na svijetu odigrali PSG i Manchester City. S jedne strane pariški, a s druge mančesterski petrodolari. S jedne strane vjerojatno najmoćniji napadački tandem u povijesti (Messi, Neymar, Mbappe), s druge godinama brižljivo slagana skupocjena igračka Pepa Guardiole.

Ništa od svega toga ne bi bilo moguće da prije 31 godinu jedan nogometaš Standarda iz Liegea nakon isteka ugovora nije poželio promijeniti sredinu. 

Kako je jedan neuspjeli transfer iz Liegea u Dunkerque postao najvažniji transfer u povijesti nogometa

Jean-Marc Bosman nikad nije bio zvijezda. Barem ne na nogometnim terenima. Bio je korektan, pristojan nogometaš, ali ni po čemu se nije isticao. U redu, bio je i kapetan belgijske U-21 reprezentacije te je bio izabran za najboljeg igrača nekog turnira mlađih kategorija u Engleskoj. Ali, to bi bilo nekako to. Ako je i imao neki igrački potencijal, nikad ga nije do kraja realizirao i karijera mu je sve više propadala. U Standardu iz Liegea nije puno igrao, a onda je 1990. stigla ponuda koja će iz temelja razdrmati njegov život, ali i nogomet kao igru. Ništa više neće biti isto.

Tadašnji francuski drugoligaš Dunkerque želio je potpisati s 25-godišnjim Bosmanom, kojemu je istekao ugovor sa Standardom. No, prema tadašnjim pravilima, igrač nije bio slobodan otići, iako mu je ugovor istekao, ako klub koji ga želi ne isplati odštetu. Cifra koju je Standard tražio bila je ogromna i Francuzi su odustali, a matični klub se osvetio buntovniku Bosmanu smanjivši mu plaću za čak 75 posto.

Bosman je ostao u svojevrsnom limbu i pravdu je potražio na Europskom sudu pravde, gdje je tužio Belgijski nogometni savez, Standard i UEFA-u. 

''Igračima se trgovalo kao da su stoka''

"Kad danas govorite ljudima o starom sustavu, o ondašnjim pravilima koja su vladala u nogometu, oni vam ne vjeruju. No, u to vrijeme igrači su pripadali klubu. Njima se trgovalo poput stoke. Duboko u sebi znao sam da to nije u redu. Iako nisam znao mnogo o pravu EU, znao sam da je to u suprotnosti s osnovnim europskim, ali i ljudskim pravima. Odlučio sam otići na sud jer nisam imao izbora. Da to nisam napravio, karijera bi mi bila gotova. Mislio sam da će postupak trajati nekoliko tjedana, na kraju je sve skupa trajalo punih pet godina", pričao je Bosman.

Osveta UEFA-e i nogometnih moćnika je bila strašna

Bosmanovi odvjetnici pred sudom su citirali Rimski ugovor iz 1957., koji je priznavao prava igrača bilo gdje u Europi. Proces je trajao punih pet godina, a u međuvremenu mu se srušila karijera i život mu se okrenuo naopako. Belgijski savez ga je suspendirao jer je odbio produljiti ugovor sa Standardom, a iz straha od osvete nogometnih moćnika, jer se usudio promijeniti tadašnji nogometni poredak, svi ostali profesionalni klubovi su ga se klonili. Nitko nije želio biti ni blizu njega. Bosman je preko noći postao odbačen i izoliran kao da je gubav.

David Ginola, bivši francuski reprezentativac te nekadašnja zvijezda PSG-a, Tottenhama i Newcastlea, prije nekoliko godina snimio je dokumentarni film posvećen Bosmanu pod imenom Bosman, čovjek koji je primijenio nogomet. Ginola je tijekom snimanja filma razgovarao s brojnim akterima čitavog slučaja te Bosmanovim suigračima. Benoit Thans, nekadašnji igrač Standarda s kojim je Bosman dijelio svlačionicu, možda je najbolje opisao paranoičnu i šizofrenu atmosferu koja je vladala u tom trenutku.

"Nismo htjeli da nas netko ne vidi s njim, igrači su se jako bojali da ih netko ne poveže s Bosmanom", rekao je Thans pa dodao da se jako kaje jer je odbijao brojne telefonske pozive svog bivšeg suigrača i što ga nikad nije posjetio.

"Bosman je postao netko kužan, netko s kim se ne želite viđati. Svijet nogometa je vrlo čudan. Ako ostanete na sredini puta, to je u redu. Ako ne talasate, to je isto u redu. No, ako odlučite otići lijevo ili desno ili naglasiti određen problem, nogomet tada kaže: 'Vau, dobri ste s loptom u nogama, ali ne mijenjajte ništa što mi, donositelji odluka, nismo odobrili. Igraj nogomet, šuti i čini ono što mislimo da je dobro za tebe'", kazao je Ginola, da bi nešto kasnije poentirao jednom moćnom izjavom:

''Nikada nije kasno da shvatimo da nekome trebamo pomoći. Nikad nije kasno da klubovi i igrači shvate da ako su osvojili silne titule i postali slavni, da se to možda nikad ne bi dogodilo da nije bilo Bosmanove presude. Ti igrači bi se trebali zamisliti i reći si: 'Zarađujem milijun eura mjesečno, dužnost mi je pomoći nekome tko me učinio bogatim.' Mislim da bi agenti danas svojim igračima trebali objasniti tko je Jean-Marc Bosman i što je točno promijenio, kako bi razumjeli da to što mogu bez problema prelaziti iz kluba u klub nije palo s neba. Igrači su danas toliko zaštićeni, a pojma nemaju tko stoji iza svega toga.''

Odluka Suda u Luksemburgu je u prosincu 1995. promijenila nogomet

Bosman je pobijedio na sudu, a presuda koju je 15. prosinca 1995. donio Europski sud pravde u Luksemburgu bila je tsunami koji je pomeo sva dotadašnja pravila u svijetu nogometa. Presuda je dala slobodne ruke igračima da po isteku ugovora prijeđu iz jednog u drugi klub bez odštete, a ukinuta su i sva ograničenja broja stranih državljana u klubovima unutar Europske unije.

Dotad su klubovi mogli u prvih 11 imati maksimalno trojicu stranih igrača, u nekim ligama samo dvojicu, a od tog 15. prosinca 1995. nogomet se počeo igrati po nekim sasvim drugim pravilima. Tada još toga nismo bili svjesni, no bila je to najradikalnija odluka u povijesti nogometa. 

Danas svaki igrač u zadnjih šest mjeseci svog ugovora ima pravo započeti pregovore s nekim drugim klubom nakon što mu istekne postojeći ugovor i, k tome, potpisati ga može šest mjeseci unaprijed. Pojednostavljeno, sad nogometaši mogu raditi klubovima sve ono što su klubovi mogli raditi njima prije 15. prosinca 1995. - ucjenjivati ih. Mogu prijetiti da će napustiti klub kao slobodni igrači kad im istekne ugovor ako im se ne poveća plaća ili poboljša ugovor. Ukidanje pravila o tri stranca i pravo da igrač može slobodno otići po isteku ugovora doveli su do toga da je broj transfera danas u odnosu na vrijeme prije Bosmana višestruko veći, kao što je i znatno porasla sveukupna vrijednost transfera, kao logična posljedica tajkunizacije nogometa i milijarda od TV prava. 

Ukratko, danas su nogometaši, barem oni vrhunski, bogataši, a ništa od toga ne bi bilo moguće da nije bilo jednog Belgijca koji je prije 31 godinu samo želio po isteku ugovora zamijeniti prvoligaški belgijski klub s francuskom drugoligašem.

Učinio je igrače bogatašima, zbog toga su mu uništili život i sad je socijalni slučaj

Bosman je promijenio nogomet, revolucionizirao ga je, omogućio je igračima da postanu milijunaši, ali njegov život je krahirao.

Odštetu od nešto više od pola milijuna eura je jako brzo spiskao i ostao je bez ičega. Brak mu se raspao, vratio se kod roditelja i dvije je godine živio kod njih u garaži. Trenirao je i nadao se vratiti nogometu, ali to se nikad nije dogodilo. Jednostavno, nitko ga nije želio. UEFA i FIFA su se morale pokoriti zakonu Suda u Luksemburgu, no to ne znači da su prešle preko toga što je napravio Bosman.

"Svi su bježali od mene. Moje je ime za njih bilo otrov. Pokušavali su se praviti da ne postojim. Danas igrači imaju agente i menadžere koji će im pomoći u karijeri, kao i nakon što im završe igrački dani. Ja nisam imao nikoga. Na kraju sam ipak odigrao devet mjeseci na francuskom otoku Réunion. Ali moji igrački dani su prošli", pričao je Bosman Ginoli.

Imao je samo 31 godinu i bio je na dnu. Izoliran, stigmatiziran i uništen u svakom pogledu, ogrezao je u alkohol i depresiju, što je za posljedicu imalo i čak tešku optužbu za obiteljsko nasilje prije osam godina. Bio je osuđen na godinu dana zatvora (kazna je kasnije preinačena u društveno korisni rad) jer je fizički napao kćerku tadašnje partnerice koja mu je odbila natočiti još jednu čašu.

Čovjek koji je za moderni nogomet napravio možda više od Johana Cruyffa danas je nezaposlen i živi od socijalne pomoći, koju u obliku naknade dobiva od FIFProa, organizacije koja pruža pomoć bivšim profesionalnim nogometašima koji su nakon karijere ostali bez svega.

"Ne znam kako ću platiti grijanje i ne mogu priuštiti zalijevanje bazena u vrtu. U njemu sad žive žabe", kazao je Bosman za Bild prije dvije godine.

Ipak, Ginolin dokumentarac donio mu je jednog prijatelja u svijetu današnjeg nogometa, igrača Juventusa i francuskog reprezentativca Adriana Rabiota.

Veronique Rabiot, majka francuskog nogometaša, vidjela je u filmu kroz što je prošao Bosman i odlučila mu je pomoći. Obitelj Rabiot dala mu je 13 tisuća eura kao poticaj da ustane na noge.

''Sve bih napravio jednako''

Jean-Marc Bosman zbog svojih je uvjerenja proživio golgotu i uništio si je život, no danas kaže da ništa ne bi mijenjao te da bi napravio istu stvar. 

"Možda svi misle da bih nakon svega što sam prošao rekao 'ne'. Ipak bih to opet napravio. Tada sam vidio nešto što nije bilo u redu. Netko je morao ustati. Danas, kad ljudi govore o Bosmanovoj presudi, znam da to znači slobodu. I zbog toga sam ponosan."

Neki kažu da bi nogometaši danas trebali jedan dan u godini posvetiti Jean-Marcu Bosmanu i slaviti Bosmanov dan.

Možda bi zaista i trebali.