ANKETA Treba li Modrić izvoditi penale u reprezentaciji?
HRVATSKA nogometna reprezentacija je odigrala vrlo dobru utakmicu i svladala je Cipar u gostima s 3:0. Iako je momčad Zlatka Dalića bila bitno bolja, sve do 80. minute vodila je tek jednim golom razlike jer se znatno ispromašivala.
Jedna od najboljih šansi bio je kazneni udarac u 52. minuti. Izveo ga je Luka Modrić, ali mu je vratar domaćina Neofytos Michael obranio udarac.
Još jednom se pojavila debata u javnom prostoru oko toga treba li najbolji hrvatski igrač u povijesti izvoditi penale za nacionalnu vrstu.
Modrić previše promašuje. Često zabije čistom srećom
Luka Modrić je u dosadašnjem dijelu karijere izveo devet penala u hrvatskom dresu, ne računajući raspucavanja na velikim natjecanjima. Sinoćnji promašaj bio mu je treći, što znači da u reprezentaciji ima konverziju kaznenih udaraca od 67%.
S obzirom na to da solidni izvođači penale izvode s malo manje od 80% točnosti, njegova uspješnost je dosta ispod prosjeka. Naravno, devet udaraca prilično je malen uzorak, ali način na koji Modrić izvodi penale nimalo ne ohrabruje.
Svoj prvi penal izveo je na Europskom prvenstvu u Austriji i Švicarskoj. Loptu je poslao slabo po podu po sredini gola, ali se austrijski vratar već bacio i lopta je završila u golu. Na istom turniru promašio je cijeli gol u raspucavanju protiv Turske.
Idući penal pucao je tek šest godina kasnije kad je zabio Azerbajdžanu, a u idućih sedam godina bio je precizan protiv Grčke, Nigerije, ponovno Azerbajdžana i Malte. Na Svjetskom prvenstvu u Rusiji promašio je penal na kraju drugog produžetka u osmini finala, iako nije loše pucao. Puno je slabije pucao u raspucavanja, ali je lopta nekako ušla u mrežu. Sličan udarac imao je i u četvrtfinalu. Akinfeev ga je pročitao, lopta mu je prošla malo ispod ruke, i odbila se od stative visoko u gol.
Činjenica da Modrić puca penale u reprezentaciji dodatno je začuđujuća ako znamo da u Real Madridu, klubu u kojem je već devet sezona, nije izveo nijedan penal. U Dinamu je uspješno izveo svih sedam penala, dok je prema podacima s Transfermarkta u Tottenhamu penal izveo i pogodio dva puta.
Naravno, njegov utjecaj na terenu i izvan njega je ogroman. Jasno je kako odgovornost preuzima zahvaljujući svom iskustvu, kvaliteti i vodstvu, ali sve brojke sugeriraju da je to rješenje daleko od optimalnog. Teško je sjetiti se ijedne reprezentacije u kojoj je prvi izvođač penala onaj koji ih nikada ne izvodi u klubu.
Sličan primjer vidjeli smo na Europskom prvenstvu kada je Dejan Lovren odlučio pucati slobodni udarac, a Zlatko Dalić je kasnije rekao kako nema ništa protiv toga jer se Lovren "dobro osjećao". Hrvatska ima tendenciju da odluke donosi na temelju zasluga i statusa, a ne analitike.
Hrvatska ima bolje pucače
Primjerice, jučer je u to vrijeme u igri bio Andrej Kramarić. On je u HNL-u uspješno izveo 15 od 17 udaraca s bijele točke, a u Hoffenheimu je zadržao jednako visoku razinu efikasnosti.
Grafika: Sofascore za IndexSport
Kramarić nije jedini kandidat. Da je penal kojim slučajem bio kasnije, legitiman kandidat bio bi i Marko Livaja. On je od povratka u HNL zabio sva četiri penala koje je izveo, a zabio je i sva tri koje je izveo u Grčkoj. Jednom kad i ako se vrati u reprezentaciju, u tom razgovoru je i Bruno Petković. On je od povratka u Dinamo realizirao 16 od 19 izvedenih penala u HNL-u i Europi.
Ako u momčadi postoje igrači koji na tjednoj razini izvode penale u klubu i za svaku utakmicu se pripremaju znajući da bi mogli dobiti ogromnu odgovornost, a dokazano su dobri pod pritiskom, zašto se u reprezentaciji inzistira na tome da se penali izvode po načelu senioriteta?
Naravno da ni u tom slučaju ne postoji garancija da će novi izvođač zabiti pogodak, ali postoji dovoljno dobar uzorak da je logična odluka odabrati novog pucača.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati