POGLAVAR Srpske pravoslavne crkve (SPC) Porfirije stigao je u subotu u Sarajevo, koje je nazvao "predivnim" i "otvorenim gradom", posve suprotno atributima koje glavnome gradu BiH pripisuje čelnik bosanskih Srba Milorad Dodik.

Porfirije u Sarajevu sudjeluje na obljetnici svećeničke službe mitropolita dabrobosanskog Hrizostoma i u nedjelju bi trebao posjetiti Istočno Sarajevo, koje je u sastavu Republike Srpske. 

Do njegova prvog posjeta tom gradu otkako je imenovan patrijarhom dolazi u trenutku kada se BiH suočava s rastućom krizom zbog novih Dodikovih prijetnji odcjepljenjem RS-a.

Porfirije je na susretu s vjernicima u sabornoj crkvi Rođenja presvete Bogorodice biranim riječima govorio o Sarajevu.

"Moje je srce ispunjeno istinskom radošću... što sam u ovom, opet moram reći, predivnom gradu Sarajevu, u ovoj zemlji i na ovim prostorima, u gradu koji je optočen planinama i kao da je zarobljen u njima i zatvoren u sebe, a zapravo od svog nastanka veoma širokogrudan grad, otvoren na sve četiri strane svijeta, u kojega su dolazili ljudi iz različitih krajeva i s različitim iskustvima, donosili darove u njega, a isto tako obogaćeni iz njega odlazili", kazao je Porfirije.

Dodik Sarajevo uspoređuje s Teheranom

Takav doživljaj bosanskohercegovačke prijestolnice potpuno je suprotan Dodikovim izjavama, koji Sarajevo naziva muslimanskim gradom i uspoređuje ga s Teheranom.

"To nije naš grad. Mi nemamo nikakvu aspiraciju na Sarajevo, volio bih da nikada ne moram ići tamo, pa čak ni iz turističkih razloga", kazao je Dodik u kolovozu u intervjuu za rusku agenciju Sputnjik.

Čelnik pravoslavnih Srba je glavni grad BiH opisao kao zajednicu u kojoj su stoljećima zajednički živjeli narodi koji vjeruju u istog boga iako mu se mole na različite načine. 

"Malo je gradova poput Sarajeva, u Europi ih gotovo nema", rekao je patrijarh i pozvao okupljene vjernike da druge ljude prihvaćaju otvorena srca i kao prijatelje.

Neizravno je kritizirao sve one koji potiču podjele među ljudima u BiH, istaknuvši kako povijest Sarajeva uči da su oni nakon svakog promašaja i pada ipak razumjeli da su potrebni jedni drugima i da trebaju zajednički ići dalje.