DOVOLJNO je baciti pogled na djecu u parku ili školi kako biste primijetili da u mnogim prilikama roditelji, odgajatelji i nastavnici prisiljavaju djecu da dijele svoje stvari. Nagovaraju ih na to čak i kad djeca to zbilja ne žele raditi. Ne samo da se s takvim pristupom ne postiže cilj, već se kod mališana potiče nesigurnost, ljutnja i nelagoda. Stranica You Are Mom nudi neke savjete po tom pitanju.

Prisiljavanje djece na dijeljenje ne čini ih obrazovanijom djecom

Bitno je da roditelji preuzmu aktivnu ulogu u obrazovanju svoje djece kako bi osigurali njihov razvoj. Iako škola igra važnu ulogu, neke stvari mališani trebaju naučiti kod kuće puno prije nego što dođu u učionicu.

U tom smislu, smjernice za zajedništvo i lijepo vladanje moraju se usaditi od ranih stadija života. Ali što je s dijeljenjem svojih stvari s drugima protiv njihove volje? Možda se sjećate epizode u kojoj su vas roditelji prisiljavali na dijeljenje u djetinjstvu i postali ste jako uznemireni zbog njih. Isto tako, možda ste to ponovili sa svojom djecom a da toga niste ni svjesni.

Istina je da roditelji osjećaju društveni pritisak da dobro odgajaju svoju djecu, a ako ona odbiju podijeliti svoje stvari s drugima, osjećamo se kao da smo učinili nešto pogrešno. Kao da smo odgojili sebično i razmaženo dijete.

Ovo je, dakako, daleko od istine. Činjenica je da djeca ne žele dijeliti.

Kako možemo naučiti djecu da dijele?

Za djecu je prirodno da im njihove stvari budu jako važne, stoga ih ne žele posuđivati ​​nikome drugome. Čak ni onu igračku na koju prije pet minuta nisu obraćali pozornost. Ipak, teško je od djece očekivati veliku razinu velikodušnosti, kad je često ni odrasli nisu sposobni pokazati.

Najbolji način je da ih učite svojim primjerom, a ne riječima. Poštujte vrijeme koje im je potrebno da nauče i pratite njihov napredak. Morate imati na umu da prisiljavanje uopće nije poučavanje. Kakva je korist od drugog djeteta koje uživa u predmetu ako vaše dijete nekontrolirano plače jer osjeća da mu je to oduzeto na najokrutniji način?

Mališani ne razumiju da je dijeljenje privremeno

Predodžba o vremenu vrlo je različita za djecu i za odrasle. Ako mališani osjećaju da im je uzeto nešto vrlo dragocjeno, čak i na nekoliko minuta, postaju uznemireni kao da to više nikada neće vidjeti.

Uz to, kada ih na dijeljenje prisiljavaju roditelji, ljudi u koje imaju najveće povjerenje, nelagoda se povećava, a napadaj bijesa je odmah iza ugla.

Baš kao što ne želite da razgovaraju sa strancima, nemojte ih tjerati da posuđuju svoje igračke u parku drugoj djeci koju ne poznaju. Pogotovo ako ne žele. Možda je to samo igračka za vas, ali za vaše dijete je veliko blago s ogromnom emocionalnom vrijednošću.

Velikodušnost se ne može forsirati

Biti velikodušan nije osobina koju se može forsirati, nego je vrijednost koja se opaža u okruženju i s vremenom se uči. Također, prisiljavanje djece da dijele ili pritisak na njih da to učine ne čini ih velikodušnima, nego pokornima.

To je njihova odluka, a ne vaša

Ponekad zaboravljamo da su naša djeca zasebna bića i da imaju vlastite osjećaje i želje. Jasno je da ih moramo obrazovati i usmjeravati u životu, ali određene odluke pripadaju njima. U tom smislu morate prihvatiti želi li vaše dijete posuditi nešto drugome ili ne.

Vaše dijete nije spremno za dijeljenje

Ako je to slučaj s vašim djetetom, najbolje što možete učiniti je ne prisiliti ga i biti dobar primjer. Možda vas vaše dijete ne sluša, ali vas gleda cijeli dan i oponaša vas u svakom pogledu. Dakle, ako želite da dožive vrijednost velikodušnosti, morate im to pokazati svojim svakodnevnim radnjama.