MALO više od deset godina aktivne filmske karijere, ali ipak je to jedna bogata i raznovrsna zbirka naslova s nekoliko neuobičajenih uloga i nešto više onih po kojima je ostala filmski najpoznatija, a to je tip pomalo stereotipne lucidne plavušice, svakako dosta dobro odigrane u isto tako dobrim komedijama.

No ako se i pokrene tema uloga koje je tumačila Marilyn Monroe, iako je rijedak slučaj, uglavnom se baci upravo kratak osvrt na komedije, istakne se da je bila talentirana za humoristični tip filmova i onda se tu stavi točka. Zaista tada i jest bila na svom terenu, Billy Wilder bi se sigurno složio, s njim je snimala Neki to vole vruće i Sedam godina vjernosti, Howard Hawks isto (Muškarci više vole plavuše), međutim njeni dramski pothvati su na debelim marginama, što nije baš pravedno.

S tim u vezi idemo kratak listing top 5 uloga Marilyn Monroe koje nisu (!) u komedijama.

5. Džungla na asfaltu/The Asphalt Jungle (1950)

Njen prvi klasik, pojavio se iste godine kad i All About Eve, oba su remek-djela i u oba se Marylin ne pojavljuje duže od nekoliko minuta, ali blaga prednost ide Džungli jer eto, obično joj ne ide. U Hustonovom pljačkaškom noiru igra ljubavnicu Louisa Calherna i plijeni pojavom, nemoguće je ne zapamtiti je i nemoguće je otrgnuti se utisku kako tu plavušu tek čekaju bolje šanse. To je sigurno bilo razmišljanje prosječnog gledatelja prije 70 godina i sigurno da je pogodio.

4. Rijeka bez povratka/River of No Return (1954)

Premingerov vestern pun avanturističkog duha, starih dobrih vrijednosti i jako fine kemije koju ni nisu mogli ne razviti Robert Mitchum i Marilyn Monroe, oni nekako i na papiru idu jedno uz drugo. Pored toga što se dobro snašla u ruralnijem okruženju od uobičajenog, Marilyn je u filmu pokazala i sasvim solidne pjevačke sposobnosti, u momentima drame standardno dobra, cijeli film je zapravo jako zabavan, sadržajan, raskošan, morao je ispasti uspješan i ispao je.

3. Niagara (1953)

Film poslije kojeg ništa nije bilo isto i poslije kojeg je postala najveći seks simbol svog vremena te postavila ljestvicu seks simbolizma i za naredna vremena, ali i da to zanemarimo, opet je u pitanju efektan triler, obojeni noir koji kao da je obojen samo zato što je grjehota ne vidjeti MM u punom cvatu. Elementi melodrame šljakaju, Joseph Cotten sjajan, rastrzan i u zapećku, kao i u većini svojih filmova, a jedino tužno je što Jean Peters ispašta. Ona je trebala biti u fokusu filma, ali kad je Monroeova unajmljena, tad je donesena odluka da se ipak pokuša izvući profit od plavojke i Petersova je žrtvovana tako da se u narednim godinama njena zvijezda počela gasiti, ali dok jednom ne smrkne, drugom ne svane i tako je to uvijek bilo. Bez obzira na to, Marilyn je vrhunska kao noseća melodramatična femme fatale, pomalo je čudno da nije češće to igrala, s ove distance se čini da bi joj to više pristajalo nego bilo što drugo.

2. Neprilagođeni/The Misfits (1961)

Opet John Huston, ovog puta daleko zahtjevnija uloga za Marilynku nego prilikom njihovog prvog susreta i Džungle, u isto vrijeme njen oproštajni film, kao i Clark Gableov, a i Montgomeryju Cliftu je među posljednjima. Cijelo djelo je često u sjeni činjenice da će ubrzo svi nositelji pomrijeti, ali kada se promatra samo za sebe i izvan stvarnih događaja, u pitanju je temeljita drama, besprijekorno osmišljenog svakog trenutka koji potroši, priča i teorija ima dosta, ali nisu nabacane, nego se samo prelijevaju i pomažu jedna drugoj i u pitanju je svakako najzrelija izvedba Marilyn Monroe. Mnoge je tek tad uvjerila da zna glumiti, no već je bilo kasno i samo je ostalo žaljenje što joj opet nije ukazana šansa da se pokaže kao što joj je ukazana ovdje. 

1. Ne moraš kucati/Don't Bother to Knock (1952)

Njen prvi veliki rad na filmu. Tu glumi jednu psihički poremećenu dadilju i sve nam je prikazano kroz oči Richarda Widmarka, koji tek polako, klasično voajerski shvaća o kakvoj se osobi radi. Iako je u pitanju lik neuravnotežene osobe, Marylin ne upada u zamku i ne pravi nagle iskorake koji bi je odali, već u stilu preiskusne glumice gradi svoj lik i neosjetno ga prevlači iz normalnog u nenormalnog. Film traje kratko, međutim bio joj je dovoljan za putovanje (u ludilo, što bi se reklo) i sve je impresivnije ako još jednom ponovimo da apsolutno ništa slično, ni s kvalitativne ni s kvantitativne strane, nije dotad igrala. Zato je prvo mjesto iako mjesta nisu ni bitna.

Počasni spomen za Clash by Night, i to je kratak pregled zašto je Monroeova bila sasvim dobra u svom poslu, možda ne u 10 ili 15 najboljih u vrijeme djelovanja, ali daleko od toga da spada u precijenjene poput nekih slavnih suvremenica, pa je šteta što je danas posljednja rupa na svirali njena gluma u svim razgovorima, što joj kao pozitivne strane ističu neki kvazimudri, u stvari bezumni citati koji većinski i nisu njeni. S negativne strane se kritizira zbog nezdravog života (kao da 95% glumica i glumaca zaslužuje raj), što se uopće potenciraju samo privatne stvari, koje su irelevantne i kada pričamo o današnjim "zvijezdama", kamoli o nekome tko je umro prije 60 godina.

Prijatna i karizmatična pojava, značajna sudionica barem nekoliko dobrih filmova i glumica koja je gotovo svaki put dobro iznijela svoje zadatke, to nije jedino, ali to je glavno i ključno kod Marilyn Monroe. Barem bi trebalo biti.