OTKAKO je započela nova sezona kulinarskog showa MasterChef Hrvatska, mnogi su gledatelji vrlo ispravno registrirali da se u novoj sezoni naglasak prebacio na reality elemente dok je kulinarski dio showa pao u drugi plan.

>>MasterChef: Je li ipak trebalo smanjiti prekenjavanje u emisiji o kuhanju?

Teško je da bismo to mogli nazvati iznenađenjem jer ovaj tip sadržaja mora gledatelje tjerati da se iz tjedna u tjedan ponovno uključuju i prate hoće li njihovi kandidati dogurati do sljedećeg kruga. Nije to lak posao. Za to je potrebna drama, a ako u obzir uzmemo raznorazne Večere za pet ili na selu, gdje ljudi ne mogu skuhati ni hrenovke, a da oko toga ne izbije građanski rat, treba pokazati razumijevanje za producente MasterChefa koji su zbog gledanosti prisiljeni činiti nešto slično. 

U redu, voliš kuhati, ali reci ti nama kuha li ti se kakva nesreća u životu?

Na kraju krajeva, svaki se natjecateljski show pretvorio u natjecanje u tome tko će ispričati najtužniju priču koju će mediji drugog dana razvući po naslovnicama jer to donosi klikove. U redu je da netko lijepo pjeva ili pokazuje kulinarske vještine, ali ako prije toga ne ispričaš tragičnu obiteljsku priču o galopirajućoj sušici koja ti je desetkovala sve najmilije (uključujući i kućne ljubimce), zašto si se uopće prijavio?

To je bilo vidljivo i u MasterChefu od samog starta, a u jednoj je fazi počelo djelovati kao da će jela koja pripremaju, naravno u čast nekoga koga više nema, početi soliti suzama. 

No, tužne životne priče nisu jedini način da gledatelje natjerate da suosjećaju s kandidatima. Potrebni su i konflikti, drame i neočekivani obrati koje ćete dodatno nabrijati napetom glazbom koju biste bez problema mogli ubaciti u soundtrack akcijskog filma u kojem odred specijalaca kreće u lov na Osamu Bin Ladena.  

A da si ne lažemo, u ovom kontekstu to djeluje stvarno smiješno. 

Život je poput tostiranog lješnjaka

U redu, jasno nam je da je cilj cijelu priču frizirati i začiniti dramom i suzama, ali pretjeruju jer ovi ljudi - koliko god nas autori showa željeli uvjeriti u suprotno - samo kuhaju. I to je i bilo ono zbog čega se MasterChef u moru kulinarskih melodrama isticao. Djelovao je ozbiljnije, manje usiljeno i u konačnici je isplivao kao "onaj bolji show u kojem ekipa kuha".

Ovo više nije to. 

Ekipa koja pada na koljena u suzama zato što nisu dovoljno dobro tostirali lješnjake tjera vas da prebacite na drugi program prije kraja epizode kad će jedan ili sva tri člana žirija održati podulji motivirajući govor o tome zašto ovo nije kraj već samo startna linija neke druge faze utrke zvane život. Bit će to novi početak u kojem će izbačeni kandidat iz svega izvući bitnu lekciju o tome koliko važno slijediti svoj san kroz metaforu tostiranog lješnjaka jer... Ponekad je predugo, ponekad prekratko, ponekad savršeno tostiran, ali ako taj lješnjak ne tostiraš, nikada nećeš doznati.

To preseravanje iz epizode u epizodu postaje sve iritantnije i bilo bi vam draže da netko jednostavno ispali "a u redu, probao sam, ali više sreće drugi put" nego da suznih očiju klimaju glavama dok slušaju kako ih žiri uvjerava u istinitost basne o tostiranom lješnjaku. U jednom se trenutku morate zapitati kako neki od njih podnose prave životne izazove jer ako se slamaju u trenutku kad majoneza ne ispadne dovoljno gusta, što se dogodi kad ih zadesi nešto ozbiljno?

MasterChef: Squid Game Edition

Međutim, pravi problem je to da su svi ti dodaci, ili nepodnošljivo melodramatični, ili samo monotoni. 

Kulinarski zadaci su bili i ostali jedina zanimljiva stvar ovog showa, a svaki bonus poput, primjerice, besmislenih crtica iz zajedničkog života kandidata, tjeraju vas da zaboravite koliko neke stvari dobro funkcioniraju kad ih se ne prošara nebitnostima. Vjerojatno će vam barem jednom po epizodi kroz glavu proći misao: "Ajde odjebite s dramom i suzama i samo kuhajte".

Usporedbe s Večerom za pet nisu pozitivna stvar i zaista nije jasno čemu svi ti reality "ukrasi" ako je kristalno jasno da ne funkcioniraju niti pomažu showu da bude dinamičniji. Da se razumijemo, MasterChef je i dalje dobar kulinarski show, ali problem je u tome da je u isto vrijeme katastrofalan reality show, a upravo taj drugi dio odvlači previše pažnje. 

Ne znamo kakve sve brojke što se gledanosti tiče, ali ako su loše, nadamo se da će pronaći neka svježija rješenja za iduću sezonu. 

Budući da je Squid Game totalni hit 2021., možda bi elemente trebali ubaciti u iduću sezonu. Kandidati bi pripremali lignje, a ako u 60 minuta ne uspiju oduševiti članove žirija, zna se - stiže "PlayStation garda" i kreće rokanje. 

Bit će drame, bit će suza, bit će krvi, bit će napeto, a i ta dramatična glazba bi napokon imala smisla.  

"Ovo je možda kraj tvog dosadašnjeg života, ali je početak jednog novog, zagrobnog života"