JAKOV MEDIĆ je 23-godišnji i 1.93 centimetra visoki stoper, ali i zadnji vezni te osmica i čak napadač koji je u HNL-u sakupio tek 40 minuta, ali zato briljira u "najjačoj drugoj ligi na svijetu". Tamo je nezamjenjivi prvotimac kultnog St. Paulija, ovosezonske senzacije njemačkog nogometa.

Klub koji je prošlu sezonu završio na 10. mjestu druge lige dok je u kupu ispao odmah na početku, sada je ulaskom u drugu polovicu sezone vodeći u drugoj Bundesligi s velikim izgledima da uđe u jednu od najjačih liga, dok je u kupu upravo senzacionalno izbacio Borussiju Dortmund. Eliminacijom europskog velikana i aktualnog osvajača Pokala, St. Pauli je došao do četvrtfinala kupa.

U pobjedi nad Borussijom (2:1) kao i u svim velebnim uspjesima ove sezone, Medić je ključni lik omiljenog hamburškog kluba. Povijesna eliminacija diva iz Dortmunda došla je nakon što je Medić, kojeg je St. Pauli ljetos kupio za 400 tisuća eura od trećeligaša Wehena, sjajno čuvao Erlinga Halanda, čovjeka od pola milijarde eura. Toliko naime klub koji ga želi treba ukupno iskeširati za njega svima koje treba namiriti u transferu.

Medića u Njemačkoj slave svi. Suigrači, suparnici, treneri, novinari i navijači. U Hrvatskoj je pak potpuna nepoznanica. Kako bismo ispravili tu nepravdu i približili ga ovdašnjoj publici, napravili smo s njim intervju.

Je li ove sezone najjača "cvajta" u povijesti?

Mnogi Nijemci tvrde upravo to, da je ovo sezona u kojoj je Druga Bundesliga najjača ikad. U njoj je doslovno previše velikana njemačkog, ali i europskog nogometa: HSV, Schalke, Werder, dakle sve klubovi koji su osvajali europske kupove. Tu su još Nürnberg, Hannover, Fortuna Düsseldorf... Zato je ove sezone Nijemci zovu Mala Bundesliga i ogromna je šteta što se igra u nevrijeme korone, jer bi ionako dobro popunjeni stadioni ove sezone bili krcati. Liga je nevjerojatno izjednačena. Konkretno, nas koji smo vodeći od devetoplasiranog Nürnberga dijeli samo sedam bodova. I onda nama, dakle liderima, Aue koji je debelo u zoni ispadanja uzme bod, ali mi zatim pobijedimo gigante HSV i Schalke, a u kupu izbacimo Borussiju Dortmund. Dakle, njemačka druga liga nudi sve divote i draži nogometa.

Kako bi hrvatskim ljubiteljima nogometa dočarali kvalitetu i intenzitet igre u njemačkoj drugoj ligi?

Nisam igrao Prvu HNL toliko da je mogu uspoređivati s Drugom Bundesligom, ali to svakako može Mario Vušković, moj prvi susjed u zgradi i veliki rival iz HSV-a, koji je ljetos došao na posudbu iz Hajduka. On kaže da je to prije svega u pogledu trke, intenziteta i duela razlika nebo i zemlja. Naravno, u korist Druge Bundeslige.

Nezamjenjiv ste u vodećoj momčadi najjače Druge Bundeslige ikad, sinoć ste čuvali i u kupu izbacilo jednog od dva najbolja napadača svijeta, a u HNL-u niste ukupno uspili spojiti jedno poluvrijeme. Kako to?

Tako je očito moralo biti i to je samo dokaz da se naporan rad i vjera u sebe isplati kad-tad. Došlo je mojih pet minuta i sada ih želim produžiti i što više u njima uživati. Svjestan sam da sam nakon godina u nižim hrvatskim i njemačkim ligama za samo par mjeseci napravio ogroman skok, prešao ne par stepenica nego cijelo stubište, ali nije to došlo tek tako. Sve sam to izborio ogromnim radom i odricanjem. Sada to dolazi na naplatu. Sve ono što sam prošao od početka u Dragovoljcu, preko Zagreba, Istre, Lučkog....

Zanimljivo je da ste u Njemačku otišli prije tri i pol godine iz hrvatskog trećeligaša Vinogradara. Migracije nogometaša iz Mladine u Nürnberg nisu baš česte?

Pa nisu, ali nije ni moja išla izravno, nego preko Bjelorusije.

Stvarno?

Da. Prvo sam iz Vinogradara otišao na probu u Dinamo Minsk i prošao, ali došlo je do komplikacija s papirima, pa sam se vratio u Zagreb. Onda je došla ponuda iz Nürnberga i tako samo otišao u Njemačku. Prvi klub ondje bila mi je druga momčad Nürnberga, iz koje sam otišao na posudbu u Wehen u trećoj ligi. Međutim, ni tamo me trener isprva nije šmekao, da bi se onda sve promijenilo prošle sezone kada sam definitivno prešao u taj klub. Tada sam mu postao miljenik.

Kao trenerov miljenik ste prošle sezone eksplodirali u trećeligašu Wehenu, ali tamo niste bili defenzivac. Točnije, bili ste "sve".

Da. Igrao sam kao stoper, zadnji vezni, osmica, napadač... Sve mi je pasalo i u svim ulogama sam se odlično snašao. Pokazuje to i moj ofenzivni učinak. Pet golova i šest asistencija u 36 utakmica.

Nakon ovakve sezone bilo je jasno da ste prerasli taj rang pa ste ljetos prešli u Drugu Bundesligu. Jeste li slutili da će osrednji drugoligaš u kojeg ste došli ostvariti ovakvu senzaciju?

Sada ću kazati nešto po čemu ću zvučati kao general poslije bitke, ali meni bliski ljudi znaju da sam to rekao i prije pola godine, dok sezona još nije ni počela. Čim sam došao u St. Pauli, a posebno nakon što sam odigrao prve pripremne utakmice, po ponašanju apsolutno svih u klubu; uprave, suigrača, trenera, skauta, analitičara, fizioterapeuta... kada sam vidio kako grizu i kako se bore, slutio sam da je pred nama nešto veliko.

Očito ste se dobro snašli u Njemačkoj, sada već tamo imate i solidno staža, ali kako je bilo na početku, kada ste u inozemstvo došli kao tinejdžer?

Teško. Nisam znao ni riječi njemačkog, prvi put sam se s tim jezikom susreo u ljeto 2018. kada sam došao u zemlju. Međutim, odmah sam angažirao učitelja njemačkog, a nakon malo vremena sam shvatio da mi njemačka kultura i mentalitet savršeno pašu, kao i njihove radne navike i to kako se rad ovdje cijeni. Zato mi je ubrzo u Njemačkoj postalo divno.

Vašoj integraciji nije odnemoglo ni što ste izgledom i konstitucijom "pravi Nijemac"?

Ali stvarno, svi koji me ne znaju osobno na osnovu izgleda su uvjereni da sam "Švabo", hahaha!

Hrvatskom Švabi se od ljeta utrostručila cijena na Transfermarktu, živi u kozmopolitskom gradu, zvijezda je kultnog kluba koji je uz to i nacionalna senzacija....?

Ne znam što na to sve reći nego ono što zvuči ofucano, ali je kod mene jedina istina: ja živim svoj san. Ponavljam, teško mi je reći išta suočenom s tim divnim činjenicama jer trenutno se zbog svega navedenog toliko emocija vrti u mojoj glavi. Živim u prekrasnom gradu, tko god dođe u Hamburg oduševi se kako su grad i ljudi otvoreni. U klubu koji ima senzacionalne rezultate spojila se divna ekipa. Navijači su prema meni nevjerojatni...

Po Vašim objavama na društvenim mrežama, ali i ponašanju, ritualima, primijetio sam da Van je vjera iznimno bitna. Je li ti to i uporište da jednog dana ne poludite od slave i para?

Mislim da bi i upravo takvo poimanje vjere pomoglo brojnim, posebno mladim nogometašima. Meni je vjera beskrajno pomogla u brojnim teškim trenucima života i karijere. Sada razgovaramo usred mojih najljepših dana i nevjerojatnih uspjeha, ali donedavno sam nizao same poraze. Nisam uspio u HNL-u, propao mi je transfer u Bjelorusiji, bio sam prekobrojan u Nürnbergu, pa onda otpisan u Wehenu... Sve je to bilo grozno, ali gore od svih tih padova bilo je kada sam ubrzo nakon dolaska u Njemačku u najgorem valu korone i strogog lockdowna pola godine proveo sam zatvoren u stanu. Svašta mi je tada prolazilo kroz glavu, baš svašta. Mogao sam puknuti od toga, ali umjesto toga samo ojačao. Zato što smatram da je sve to dio puta koji je za mene postavio Bog i dalje ću mu biti zahvalan i moliti se.

Kako fini i pobožni zagrebački dečko funkcionira u gay-friendly klubu, simbolu zloglasnog dijela lučkog velegrada kojim caruju prostitutke, a njegovi navijači ljevičari na svakom koraku razvijaju zastave s kosturskim glavama?

Hahaha! Stadion nam je u kvartu Reeperbahn, hamburškoj četvrti crvenih svjetiljki, punoj ne samo dama koje ste spomenuli nego i najneobičnijih likova. Shvatili ste do sada da ja nisam od takve zabave, ali znate što; zanimljivo mi je tamo prošetati, sve to vidjeti. To sve skupa pridonosi zanimljivosti, ali i posebnosti ovog kluba, čak i u svjetskim okvirima. Koliko god vam možda čudno zvučalo ono što ću sada reći, sviđa mi se to. Zato što je glavno, osnovno obilježje i Hamburga kao grada, a posebno mog kluba i njegovih navijača da svakoga primaju i prihvaćaju onakav kakav on je. Što se tiče piratskog simbola kluba, on je zbog svoje prepoznatljivosti i atraktivnosti prisutan kao oznaka i reklama St. Paulija po doslovno cijelom svijetu. To je sjajno jer mi nismo ni Bayern ni Real, ali se zbog toga za nas zna na svim kontinentima. Išao sam kod prijatelja u Madrid i na tamošnjem aerodromu vidim čovjeka kako tipka na laptopu s velikom naljepnicom St. Paulija. Koliko drugoligaša se može s tim pohvaliti?

Spomenuli ste divan odnos s navijačima St. Paulija. Može malo detalja o tome?

To je čudesno. Navijači su prema meni vrhunski, obožavaju me. Nakon svake utakmice šalju mi krasne poruke, zaustavljaju me i pozdravljaju na ulici. Govore mi da sam najbolja kupnja kluba zadnjih desetljeća. Sada, prije utakmice protiv Borussije, pošto se znalo da ću čuvati Halanda u znak podrške radili su mi posebne figurice, naljepnice. Ma, nevjerojatno i predivno.

Možete li im se odužiti tako da se nakon 11 godina vratite u Prvu Bundesligu?

Dajemo sve od sebe, ali ne možemo to tvrditi niti se već sada proglasiti prvoligašima. Činjenica je da smo lideri, kao i da u prvu ligu izravno idu prve dvije momčadi, dok treća ide u kvalifikacije, ali i da je liga jako izjednačena. Sjećate se da je između nas i devete momčadi samo sedam bodova razlike. Fenomenalno je što smo prošli Borussiju Dortmund, ali sada nas čeka još utakmica u kupu koja ionako težak raspored čini još zahtjevnijim. Evo, već nas sutra u prvenstvu čeka najveći derbi. Onaj gradski protiv HSV-a i dvoboj s Vuškovićem. Dakle, opet nam slijedi ono što u njemačkoj zovu engleski tjedan, kada se u sedam dana igraju po tri utakmice.

Kako je igrati protiv Halanda, tog impresivnog tenka?

Netočno, on uopće nije tenk! Mada, znam zašto ste to pomislili, zbog televizije, jer sam isto mislio i ja sve do prekjučer i susreta s njim u tunelu. Televizija je kriva za pogrešan dojam koji gledatelji imaju o njegovoj konstituciji jer ona uvijek uveća. Haland je impresivan po puno fizičkih parametara, ali ne i po snazi. Nije nikakav plećati snagator širokih ramena kakvim ga ljudi zamišljaju, normalne je konstitucije. Kada sam ga vidio u tunelu te shvatio kako sam i sam bio u zabludi što se toga tiče, odmah sam se sjetio riječi mog tetka Darija Šimića. On mi je rekao da je tijekom karijere za mnoge velikane suparnike mislio da su nadljudi dok ih nije vidio u tunelu i shvatio da su puno niži i uži nego na televiziji ili slikama. Haland je visok, ali nije jak. Ima dug korak i lakoću poteza. Zbog zablude o njegovoj građi mislio sam da će me odnijeti u duelima, ali to nije bilo tako. Točnije, to mu uopće nije uspjelo, hahaha.

Primjećujem da je taj osmijeh prilično slavodobitan, ali to je ljudski. Ne zaustavlja se svaki dan takva igračina?

Tako je. Haland je već sada velikan, ali i čovjek od krvi i mesa. Uvjerio sam se u to u osobnom i intenzivnom dvoboju s njim. 

U intervjuima nakon utakmica Haland često prostači. Ako je tako vulgaran pred kamerama, pretpostavljam da je žestoki trash talker u okršajima na terenu te tijekom zatišja tamo, kada si igrači svašta govore?

Ne, ni najmanje! Ne biste vjerovali koliko je u tim situacijama superkorektan i fin. Toliko da mi se ispričao nakon što je zabio gol iz penala koji sam ja formalno skrivio, ali zapravo nisam za njega kriv. 

Ozbiljno?

Hummels me pogodio loptom u ruku s pola metra, tako da stvarno nisam skrivio penal namjerom ili greškom. Odmah nakon što je Haland zabio iz penala, prišao mi je te se ispričao dodajući kako zna da nisam mogao reagirati drugačije u ovoj situaciji. Zatim je bio korner pred našim golom, a Hummels, koji je došao na skok, prišao mi je i rekao da se ne bediram zbog tog penala jer nisam kriv, nego da me je on napucao. Nakon utakmice mi je Haland opet prišao i čestitao mi na fer borbi te smo se mijenjali za dresove. Vidio sam fotografije naših duela s utakmice i vidi se da su bili žestoki. Naravno da tamo ja njega moram udariti, kao i on mene, to je velika borba. Ali nakon toga smo lijepo pričali i pozdravili se, a on mi je još i čestitao na prolasku.

Hummels, koji je s Bayernom, Borussijom i Njemačkom osvojio baš sve vas tješi. Haland, koji će vladati svjetskim nogometom idućih deset godina Vam čestita...?

Da, nevjerojatno je to. Do jučer sam s njima igrao na Fifi, a sada s njima pričam najnormalnije na terenu i ravnopravno se s njima borim te ih na kraju i pobijedim. Da sam prije par godina ili još ovog ljeta pisao svoje ciljeve za do kraja karijere, ne bih to ni stavio na popis. Već sam ostvario svoje snove, ali nogomet je brz i nemam puno vremena za promišljati o svemu tome. 

Gledao sam Vašu statistiku s tog meča. Osim što ste obavili sve obrambene zadatke, imali ste čak i jedan uspješan dribling?

Uz dužno poštovanje statistici, ja je uopće ne pratim nego uživam u igri. Ali kad već spominjete taj moj dribling, nakon njega smo postigli drugi gol. 

Sada ste u slavljeničkom raspoloženju, ali je li Vas prije utakmice protiv Borussije, kada Vam je trener rekao da ćete čuvati Halanda, bilo strah?

Ne, ni najmanje! Doslovno sam pjevao i bio potpuno opušten, a na terenu sam uživao. Ja jedva čekam ovakve utakmice, cijeli život sam htio to. Apsolvirao sam Halanda i već bih dan kasnije želio igrati protiv Messija i Ronalda. Dati sve od sebe, pa ako me pobijede čestitati im. 

Maštate li o reprezentaciji?

Naravno. Mislim da nema ništa ljepšeg od igranja za domovinu. Da izađeš na teren s hrvatskim grbom na prsima i čuješ Lijepu našu. To se sanja i za to se živi, ali još sam mlad igrač i moram puno raditi i napredovati te biti s obje noge na zemlji.