DRAŽEN MUŽINIĆ u svojoj je karijeri 508 puta nastupio za Hajduk, četiri je puta bio prvak Jugoslavije i pet puta osvajač Kupa. Igrao je za reprezentaciju bivše države, a jednom je bio proglašen i njenim najboljim igračem. Danas mu je 69 godina i prisjetio se nekih trenutaka iz svoje karijere.

Na Hajdukove utakmice danas ne ide, priznao je u razgovoru za Sport Klub. Kaže da je prestao ići prije pet ili šest godina, nakon srčanog udara, a i kad bi otišao, da ne bi nikoga poznavao. Utakmice gleda od kuće i zaključuje da Hajduku nedostaje pobjednički mentalitet kakav je krasio momčad u kojoj je on igrao.

Ljut na trenere

"Danas sam ljut kad čujem trenere kako govore da rezultat nije važan. Itekako je važan! Moraš na taj način odgajati igrače. Samo pobjeda i pobjeda, a ako može uz dobru igru, još bolje. Baš tog pobjedničkog mentaliteta nedostaje Hajduku već dugo godina", siguran je.

"Mi smo igrali isto ono što danas igra Manchester City. Presing na cijeli teren i odmah oduzimanje po izgubljenoj lopti. To je i Ajax učio od nas, zato je i uzeo Ivića kasnije. Ivić je bio vizionar, on i Špaco", dodaje, prisjećajući se dana koje je provodio na terenu.

Priznaje i da ga je u igračkim danima zvao Dinamo s ponudom koja je višestruko nadmašivala ono što je mogao dobiti u svom klubu te 1977. godine, kad je bio proglašen najboljim igračem bivše Jugoslavije.

"Dinamov tajnik Marko Jurić došao je u Split po mene. Bila je to ponuda da zaboli glava. Nudili su deset puta više od Hajduka! Bilo je i onih koji su me nagovarali da odem, ali ja sam znao da ne mogu bez Splita i da više nikad ne bih bio onaj stari. Nisam to mogao učiniti Hajduku i njegovim navijačima", objasnio je i prisjetio se kraja karijere koji je stigao kad je imao 29 godina:

Skinuo kopačke i otišao

"Prije utakmice sa Željezničarom u Sarajevu rečeno mi je da ću igrati. Međutim, zadnji dan treninga vidim da nešto ne štima. Tadašnji trener Pero Nadoveza, s kojim sam igrao u početku karijere, odlučio je popuniti kadar nekim juniorom i tu mi je krv uzavrela. Samo sam skupio kopačke i otišao."

"U inozemstvo nisam htio, a u Jugoslaviji sam se vidio samo u Hajduku. I što ću, završio sam karijeru. Hajduk nakon toga više nije ni pitao za mene. Nisam dobio ni oproštajnu utakmicu. Na njihovu dušu. I kad umrem, ne treba mi nitko od njih. Imao sam tri odlaska, onaj zadnji kad sam bio skaut do prije nekoliko godina, i nijedan oproštaj. A jedna lijepa riječ puno ti znači…", dodao je.