PROŠLO je malo manje od godine i pol dana otkad je Lukša Jakobušić preuzeo splitski Hajduk. Klub je tada bio u slobodnom padu. Smjene trenera i dužnosnika bile su svakodnevica, a momčad je uvijek iznova uspijevala razočarati svoju navijačku vojsku predstavama i rezultatima na terenu.

Tri i pol mjeseca prije kraja, Hajduk izgleda bliže ostvarenju sna o tituli više nego ikad od 2005. godine i zadnjeg naslova prvaka. Niz ozbiljnih imena koja su stigla na Poljud raspalila su euforiju kojoj ionako u Splitu treba vrlo malo da se razbukta. Ovako je Jakobušić od luzerske momčadi složio ekipu koja se bori za naslov prvaka.

Ključan potez bile su kadrovske promjene u ljudima koji kreiraju sportsku politiku

Iako je fokus hajdukovaca usmjeren na teren i igrače koji su ojačali momčad u prethodnih godinu dana, ključan Jakobušićev potez bila je promjena u segmentu zaduženom za sportsku politiku kluba. Tako je unutar mjesec dana smijenio sportskog direktora Ivana Kepčiju i savjetnika Marija Stanića, kadra koji je u klub doveo Marin Brbić. Utakmica koja im je presudila bio je poraz od Istre u Puli.

Polusezona tijekom koje je novi predsjednik preuzeo kormilo bila je grozna. Hajduk je okončao prvi dio HNL-a na petom mjestu, sa 16 bodova zaostatka za Dinamom i bodovno jako daleko od četvrte pozicije koja je nudila izlaz u Europu. U Hajduku je napravljena analiza nakon koje su počeli veliki i konkretni potezi.

Otišao je i Hari Vukas, trener koji je neuspješno nastavljao Tudorove eksperimente u momčadi poput Jakoliša na desnom boku i sustavu u kojem mu je kronično nedostajalo ravnoteže i obrambene odgovornosti u veznom redu. 

U prvim danima nove godine Jakobušić je u Hajduk doveo Mindaugasa Nikoličiusa, sportskog direktora koji je još u Gorici radio sjajan posao. Njegov prvi potez bio je dovođenje Paola Tramezzanija na klupu, a nakon toga se Litvanac bacio na dovođenje igrača.

Za nula eura doveo je Marka Livaju koji je potpisao ugovor do kraja sezone koji je na kraju spektakularno i produžio. Iz Aston Ville je došao Lovre Kalinić, iz Monze Marco Fossati, a iz Hammarbyja za 50.000 eura Alexander Kačaniklić koji se pokazao kao promašaj. 

Tramezzani je reaktivnim stilom preporodio momčad koja je uzela pet pobjeda iz šest susreta, a do kraja sezone nadoknadila je ogroman zaostatak za Goricom i ipak uspjela uloviti mjesto koje im je donijelo Europu. Jakobušić je povukao i druge poteze.

Ukinuo je drugu momčad i ušparao novac koji će, pokazat će se, uložiti u nova pojačanja. Smanjio je broj igrača na profesionalnim ugovorima kako bi dodatno rasteretio budžet, a ne treba zaboraviti niti da mu javno lobiranje nije bilo strano.

Stalno je bio u kontaktu s HNS-om i nekoliko puta je između redova poručio da su se odnosi na toj liniji popravili. Osim toga je održavao sastanke s ljudima iz poslovnog svijeta pa čak i stranim ambasadama. Tu se možda krije dio odgovora na pitanje kako će Hajduk zatvoriti financijsku konstrukciju. Na početku ove sezone, krenuo je u totalnu ofenzivu.

Hajduk ima momčad kakvu nije imao skoro 20 godina

Na početku ove sezone Nikoličius je odradio sjajan posao i potpuno preporodio momčad. Za milijun i pol eura kupio je Filipa Krovinovića, od Rangersa je posudio Nikolu Katića i bez odštete je doveo Marca Fossatija i bivšeg bundesligaša Josipa Eleza.

Stigli su i reprezentativci Gergõ Lovrencsics i Josip Vuković, dok je iz premierligaša Brightona stigao Jan Mlakar. Kao slobodan igrač došao je povremeni hrvatski reprezentativac Dario Melnjak koji je iza sebe imao više od 80 utakmica u vrlo ozbiljnoj turskoj ligi.

U studenome je na mjesto prvog trenera doveo Dambrauskasa čime je obnovio nekadašnje baltičko partnerstvo iz Gorice između njega i Nikoličiusa. Momčad je odmah sjajno reagirala na novog trenera i postala puno ozbiljnija i organiziranija.

I u ovom zimskom roku Bijeli su bili aktivni. Za sto tisuća eura doveden je Luka Grgić iz LASK-a na deficitarnoj poziciji u srcu vezne linije, a oduševio je navijače već na prvoj utakmici. Vratio se i Dino Mikanović koji će biti zamjena Lovrencsicsu, od čijeg doprinosa na desnom beku momčad jako zavisi.

Nakon toga su uslijedile i dvije prave bombe. Iz Benfice je na posudbu stigao Ferro, čovjek koji je nekoć bio standardan igrač jednog od najtrofejnijih klubova svijeta i igrač za kojeg se svojevremeno interesirao i Real Madrid. Konačno, jučer se na Poljud nakon 13 godina vratio Nikola Kalinić, koji je u međuvremenu u CV upisao imena poslodavaca poput Milana, Rome i Atletico Madrida.

"Nikola se sada vraća u svoj klub, vraća se prepun motivacije da nam pomogne u borbi za trofeje. To dovoljno govori o kakvoj se osobi radi jer je, usprkos izdašnijim ponudama i mogućnosti da ostane u Italiji, odabrao povratak u svoj nogometni dom. Njegova pojava, osobnost te na koncu ono najbitnije, a to je nogometna kvaliteta, donijet će jako puno našoj momčadi", nedvosmislen je bio Nikoličius.

S druge strane, klub su, kroz transfere ili posudbe napustili Jairo, Mijo Caktaš, Mario Vušković, Stanko Jurić, Leon Kreković, Darko Nejašmić, Dimitrios Diamantakos, Ivan Dolček i Lumbardh Dellova. Hajduk je u transfer bilanci u plusu oko 2.2 milijuna eura.

Hajduk ide na sve ili ništa. Samo titula može biti cilj

Hajdukovim navijačima ne treba puno za euforiju, ali sada je razumnije nego ikad prije nadati se da je ovo TA sezona. Klub ruši rekorde po učlanjenjima, u malo više od mjesec dana 2022. godine već su na brojci od preko 36 tisuća. Rasprodan Poljud za zadnje kolo prvog dijela protiv Osijeka kao i pomama na Ligu prvaka za mlade govore o kakvoj se euforiji radi.

Bitnije od toga, Hajduk konačno na terenu pokazuje ono što bi po svojem potencijalu i ulaganjima morao. Četvrti je na ljestvici, ali zaostaje za Dinamom samo pet bodova, dok od Rijeke i Osijeka ima jednu utakmicu manje. U slučaju slavlja u zaostalom derbiju na Poljudu, dojam je da bi definitivno postao drugi favorit prvenstva koji može skinuti Dinamo.

Ne treba zaboraviti da je Hajduk pod Dambrauskasom još uvijek neporažen. U prvih pet utakmica pobijedio je i Rijeku i Dinamo u gostima, a u dosadašnjih devet utakmica na klupi Hajduka ima sedam pobjeda i dva remija.

Svi preduvjeti za velike stvari su tu. I atmosfera oko kluba, i kohezija na svim razinama, i talent u momčadi, i rezultati. To se čini gotovo nevjerojatno za klub koji je prije malo više od godinu dana čvrsto držao titulu HNL luzera koji ne može ispuniti očekivanja. Sada im je preostalo samo da ciljaju na ona najviša.