ANDREJ PLENKOVIĆ snažno je udario na Državno odvjetništvo: nakon što mu je ministar prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Darko Horvat odvezen u pritvor zbog sumnji u višemilijunski kriminal, predsjednik vlade pojavio se pred novinarima i s jedva suspregnutim gardom uvrijeđenog diktatora poručio kako više neće dopustiti nekontrolirano ponašanje istražitelja.

Odnosno kako neće tolerirati da državne institucije zanemaruju moć izvršne vlasti i partije na čijem je čelu.

Premijer nema zakonske osnove za razgovor s glavnom državnom odvjetnicom

Istina, Plenković je u jednom trenutku rekao da će informacije o slučaju dobivati od Horvatova odvjetnika, da bi potom najavio skori razgovor s glavnom državnom odvjetnicom Zlatom Hrvoj-Šipek. U Zakonu o državnom odvjetništvu riječ "premijer" ne spominje se nijednom, baš kao ni "predsjednik vlade".

Ima tu predsjednika državnoodvjetničkog vijeća, predsjednika županijskih sudova, čak i predsjednika sabora, no ni u jednom članku nema prvog čovjeka izvršne vlasti. Prava je šteta što se glavna državna odvjetnica, kad je premijer nazove, vjerojatno neće ispričati zbog zauzetosti i zamoliti ga da s primjedbama upozna tajnicu.

Plenkovićeva najava razgovora sa šeficom DORH-a nije korištenje zakonskih ovlasti u cilju unapređenja rada institucija i sličnih trica, nego korištenje političke moći za obuzdavanje istražiteljske zaigranosti. Mi smo te izabrali, mi smo stabilni, a ti istražuješ naše ljude. Znaš li ti tko sam ja, poručio je, zapravo, prvi čovjek vlade Zlati Hrvoj-Šipek. Znaš li što možeš očekivati ponoviš li ovo?

Plenkovićeve prave nakane lako je iščitati iz svake riječi izgovorene na konferenciji.

Na primjer, njegov poziv "šefici DORH-a" da objasni "što je tako žurno da se uhiti ministar" utemeljen je na goloj političkoj sili. Ministar je, u Plenkovićevoj partijskoj državi, biće čija nevinost nije presumpcija, nego dogma. Bivše ministre dopušteno je tretirati kao opuške, gaziti ih, pa i hapsiti.

Aktualni zaslužuju posebnu pažnju i izniman obzir. Tko to ne razumije, zaslužuje porciju vladarskog bijesa koji nalazimo u njegovoj opasci da bi ljudi iz DORH-a trebali "ako imaju, pokazati čvrste dokaze". U ovom času, naime, istražitelji ne bi trebali predočavati čvrste dokaze nikome, a najmanje osobi koja je na čelu organizacije osuđene zbog kriminala. Odnosno Andreju Plenkoviću.

Premijer je jasno poručio da neće tolerirati neovisnost DORH-a

Zakoni u banana-državama poput Hrvatske postoje iz niza razloga: da bi pravosuđe nešto radilo, da bi EU bila zadovoljna, da bi zakonodavci imali dobar razlog za primanje visokih plaća i korištenje službenih stanova te da bi snagu njihovih odredbi osjetili prijestupnici lišeni moći i utjecaja, pa i donedavni ministri.

No, zakoni u banana-državama, poput Hrvatske, ne postoje da bi ih se primjenjivalo na političkim moćnicima i to je Plenković jasno rekao. Prešuti li sada hapšenje Horvata, rijetko potkapacitirane kreature zbog čije se nesposobnosti ljudi godinama smrzavaju u potresom porušenim krajevima, sutra će mu pred nosom odvesti Josipa Aladrovića, Borisa Miloševića, Tomislava Ćorića ili nekog četvrtog sumnjivca iz njegove hajdučke družine. A to, očito, neće tolerirati.

Plenković je godinama bio utjeha malograđana. Europski političar upućen u finese bontona, s navodno uspješnom diplomatskom karijerom i birokratskom retorikom, preuzeo je od ekstremnih desničara partiju koja desetljećima siluje ovu državu.

Pet i pol godina kasnije država je na istom mjestu gdje je bila pod Karamarkom, samo što dežurni partneri vladajuće partije više nisu proustaški desničari, nego predstavnici manjina. Od institucija se i dalje očekuje maksimalna savitljivost i usklađenost s partijskim trendovima, a od policajaca, državnih odvjetnika i srodnih državnih uposlenika da konačno shvate kako imaju onoliko moći koliko im premijer dopusti, a ne koliko im zakon jamči. Zbog toga je sumnja na Horvatov višemilijunski kriminal bila tek usputni detalj u Plenkovićevu istupu. U redu, čovjek je možda i kriminalac, ali, dovraga, on je HDZ-ov ministar.

Plenković može biti miran - vodeći opozicionari ne znaju ni gdje žive

Nakon pet i pol godina plenkovićizma krade se jednako uspješno, birokracija je jednako neuspješna, politička je kasta bahatija nego ikada. Sa svojim odvojenim životima, državnim stanovima i podrumima i svim zamislivim oblicima pogodovanja, u Plenkoviću je našla idealnog zaštitnika. A on se, pak, s prezirom prema institucijama, čija bi mu neovisnost trebala nešto značiti, polako pretvara u jednog od onih vladara koji ne padaju mirno, na izborima, nego u prevratima.

Samo što i po tom pitanju može mirno spavati. Vodeći opozicionari ne znaju ni gdje žive, a kamoli što bi trebali raditi.