JOŠ JEDNA vijest o opasnim pozivima sa skrivenog broja ovih se dana proširila medijima, a to je samo jedna u dugom nizu takvih vijesti koje se uredno pojavljuju svake godine.

I dok mediji moraju obaviti svoj posao i upozoriti javnost, činjenica jest da će se mnogi opravdano zapitati zašto bi bilo tko pri zdravoj pameti uopće odgovarao na pozive s nepoznatih ili još gore, skrivenih brojeva? Javljanje na nepoznate brojeve ima tri moguća ishoda i u niti jednom nećete uživati. Ili je pogrešan broj, ili je prevara, ili vas netko podsjeća na neplaćeni dug ili vam želi ponuditi/prodati neko smeće.

Za odgovaranje na skrivene poruke jednostavno nema objašnjenja jer tako otvarate Pandorinu kutiju mazohizma s neviđenim posljedicama, a krivica je isključivo vaša. Jeste li ikad čuli priču nekoga tko je odgovorio na skriveni broj i zaradio novac? Dobio auto u nagradnoj igri? Upoznao ljubav svog života? Niste? Postoji dobar razlog za to.   

Neki će ići toliko daleko i reći da ne odgovaraju ni na brojeve poznanika i daljnje rodbine jer znate da oni koji vas ne zovu često, zovu ne da bi vas čuli i provjerili kako ste, već isključivo zato što nešto trebaju od vas. Stoga, u takvim je situacijama najbolje primijeniti "grizli taktiku". Najbolje je pritajiti se, pretvarati se da ste mrtvi i pustiti predatora da onjuši situaciju i sam dođe do zaključka da je svoje namjere možda najbolje iznijeti u poruci.

Mislite li stvarno da bilo tko ima vremena za vaše maratonske, fidelkastrovske tirade?

Isto tako, poruke su tu s razlogom. Klišeji kao što su "živimo u brzim vremenima" ili "vrijeme je novac" postali su to upravo zato što su istiniti pa iskoristite blagodati SMS-ova, WhatsAppa, Vibera ili Telegrama. Mislite li stvarno da bilo tko ima vremena za vaše maratonske, fidelkastrovske tirade koje ste najnormalnije mogli sažeti u jednu konkretnu i konciznu "poruku namjere" i dopustiti drugoj strani da odluči je li to o čemu želite pričati uistinu vrijedno njihove pažnje i vremena.

Nema svatko neugasivu želju trkeljati o vremenu, svakodnevnim trivijalnostima niti odgovarati na pitanja kao što su "što ima?" i "i?" jer:

a) niti osobu koja postavlja to pitanje stvarno zanima što ćete reći
b) niti je ikada u povijesti ljudske komunikacije odgovor na to pitanje bio čak i marginalno zanimljiv

I ne, srednji put nikada nisu niti će ikada biti glasovne poruke jer radi se o posebnom obliku terora. Drugu osobu doslovno stavljate u poziciju da sudjeluje u bizarnom jednostranom telefonskom razgovoru koji je još kompliciraniji i društveno neprihvatljiviji od klasičnog poziva. Kratko i jasno, odgovor na pitanje "trebamo li se čuti" nikada nije: "Ja ću pričati, a drugu stranu tko jebe".

Primatelja tih bezumnih budalaština tjerate da vadi slušalice ili prislanja telefon bliže uhu jer je okružen ljudima koji još manje žele slušati sve te nebulozne nebitnosti koje ste nadrobili u tih nekoliko audio poruka.  

Stoga, ne odgovarajte na skrivene i nepoznate brojeve. Ako je bitno, pronaći će način da dođu do vas. Još bolje, ne zovite uopće jer vrlo je malo opravdanih razloga za to i budite sigurni da vaš razlog nije ni u prvih deset.