RUSKOM predsjedniku Vladimiru Putinu trebalo je tek nekoliko sati da značajno naruši mir i sigurnost u Europi. Zračni, pomorski i kopneni napadi na Ukrajinu su se u punom razmjeru nastavili i danas, a američki izvori upoznati s obavještajnim službama upozoravaju da bi glavni grad Kijev mogao pasti za nekoliko dana.

Putin je bio vrlo jasan u vezi sa svojim osnovnim ciljevima u invaziji: želi razoružati Ukrajinu, prekinuti njezine veze s NATO-om i okončati težnje ukrajinskog naroda da se pridruži Zapadu.

"Denacifikacija"

"Nastojat ćemo demilitarizirati i denacificirati Ukrajinu, kao i privesti one koji su počinili brojne krvave zločine protiv civila, uključujući i građane Ruske Federacije", rekao je Putin čiji je predsjednik Židov Volodimir Zelenskij.

Ponovio je neutemeljenu tvrdnju o genocidu u područjima ukrajinske regije Donbas pod kontrolom separatista koje podržava Rusija. To su, ukratko, Putinovi ciljevi. Ali nagađanje kako točno planira izvršiti taj plan je druga stvar.

Glasnogovornik Kremlja Dmitrij Peskov je odbio odgovarati na ponovljena pitanja o ciljevima njegove invazije na Ukrajinu i kada bi neprijateljstva mogla prestati. No povijest može poslužiti kao vodič za razumijevanje Putinovog potencijalnog scenarija za Ukrajinu. 

Aneksija Krima 2.0 

Ruska vlada je već priznala proruske pobunjeničke teritorije Donjeck i Luhansk kao neovisne republike. Ovog tjedna ruska vojska zauzela je mnogo veće dijelove teritorija, pritiskujući ofenzivu oko Harkiva, najvećeg grada na istoku Ukrajine, i na jugu, oko grada Hersona.

Ako ruske snage uspiju zauzeti ukrajinski lučki grad Odesu, moguće je zamisliti kopneni most koji se proteže cijelim putem preko južne Ukrajine, potencijalno čak povezujući Pridnjestrovlje (Transnistrija) - separatističku enklavu u Moldaviji, gdje su stacionirane ruske trupe - s Odesom, Krim te južnu i istočnu Ukrajinu.

Podijeljena Ukrajina

Putin je spomenuo kako je zapad današnje Ukrajine u Sovjetski Savez inkorporirao Staljin. Dijelovi ove regije prije su pripadali međuratnoj Poljskoj, Čehoslovačkoj i Rumunjskoj, a prije toga Austro-Ugarskoj.

Podjela na ovu liniju mogla bi učiniti da Ukrajina "izgleda kao Njemačka u eri Hladnog rata, sa zapadnom Ukrajinom više ovisnom o Europi, a istočnim dijelom" uvučenim u ruske sfere utjecaja, koje uključuju Bjelorusiju, rekao je ruski povjesničar i pisac Alexander Etkind za CNN.

Takva vrsta prekrajanja granica možda je ekspanzionistička fantazija, ali mogla bi jasno prikazati ono što Moskva doživljava kao nacionalističkiji dio Ukrajine. "Putin bi volio da svaki politički aktivan i neovisni (Ukrajinac) napusti svoj dio Ukrajine", rekao je Etkind. 

Proruska država 

Zapadni obavještajni dužnosnici upozoravaju da Rusija planira srušiti demokratski izabranu vladu Ukrajine, zamijenivši je marionetskim režimom. Putin je sugerirao da trenutnu demokratski izabranu vladu u Ukrajini smatra nelegitimnom, i požalio se zbog svrgavanja proruskog predsjednika Viktora Janukoviča 2014.

Jedan od Putinovih najvećih saveznika u Ukrajini je Viktor Medvedčuk, istaknuti političar i oligarh. Suočen je s optužbama za izdaju u Ukrajini i nalazi se trenutno u kućnom pritvoru.

Nezgodna okupacija

Rusija kaže da ne želi biti okupator, ali lako je zamisliti scenarij gdje Rusija pokušava Ukrajini nametnuti svoj oblik vlasti. Ukrajinci bi to teško podnijeli - oni žive u zemlji slobodnijeg tiska, slobodnije lokalne politike te s tradicijom prosvjeda. Mnogi Ukrajinci na ruski politički sustav gledaju s velikom sumnjom.

Nasilna okupacija

Putin nije imao problema podržati nasilne lokalne moćnike koji slabo poštuju ljudska prava. Ruske zračne snage podržale su predsjednika Bašara al-Asada u sirijskom građanskom ratu, dajući ogromnu pomoć kako bi se slomile oružane oporbene skupine u zemlji i sravnile čitave gradove u tom procesu.

Putinov vlastiti politički uspon započeo je pacifikacijom Čečenije, odcijepljene republike na sjevernom Kavkazu.

Ruska kampanja tamo je kulminirala postavljanjem Ramzana Kadirova, lokalnog vojskovođe i bivšeg pobunjenika. Aktivisti navode da se LGBTQ osobe i politički protivnici proganjaju. Neki su navodno oteti, mučeni ili nestali.

Republika straha

Rusija ima zastrašujući domaći sigurnosni aparat koji zatvara i progoni disidente i drži potencijalno problematične protivnike izvan politike. Ukrajinci koji žive na Krimu - koji je Rusija okupirala 2014., a pripojen je nakon referenduma koji se nadaleko smatra lažnim - iskusili su iz prve ruke kako je živjeti u državi u kojoj je FSB, ruska služba državne sigurnosti, svemoćna.

Ukrajina se sada suočava sa snažnom rukom Rusije jer se usudila suprotstaviti Putinovoj revanšističkoj viziji. Sposobnost zemlje da izabere vlastitu budućnost sada počiva na njenim borcima, koji se sami bore protiv ruskih snaga.