UKRAJINSKI čelnik Volodimir Zelenskij u dva je navrata optužio Rusiju za nuklearni terorizam – prvi puta prošli tjedan kada su ruske snage osvojile Černobil, a drugi u četvrtak nakon što je tijekom ruskog osvajanja najveće nuklearke u Europi NE Zaporižje buknuo požar u administrativnoj zgradi.

Zelenskij je u četvrtak istaknuo da do sada nikada niti jedan narod nije granatirao nuklearne elektrane.

"Prvi put u povijesti čovječanstva teroristička država provodi nuklearni terorizam", rekao je ukrajinski predsjednik.

"Ako dođe do eksplozije, to će biti kraj svima nama, kraj Europe, evakuacija Europe. Samo hitna akcija Europe može zaustaviti ruske trupe i spriječiti smrt Europe u katastrofi nuklearne elektrane", dodao je.

Ukrajinski ministar vanjskih poslova Dmitro Kuleba objavio je na Twitteru upozorenje da bi eksplozija Zaporižje, ako do nje dođe, mogla biti "10 puta veća od Černobila".

Brojne zemlje i organizacije, a osobito Greenpeace, dramatično su reagirale na ruske napade na ukrajinska nuklearna postrojenja upozorivši da Rusija njima ugrožava sigurnost u Europi i u cijelom svijetu. 

Ruska vojska u međuvremenu je zauzela nuklearku, a čelnik Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA) Rafael Grossi objavio je da reaktori u nuklearnoj elektrani Zaporižja nisu pretrpjeli štetu te da nema povećanog zračenja. Dodao je da ukrajinsko osoblje i dalje radi u nuklearnim pogonima.

Stručnjaci tvrde da je opasnost eksplozije nuklearke minimalna

Razumljivo je da ukrajinski čelnici žele da političari i javnost u Europi i svijetu shvate kakvu ugrozu ruska invazija predstavlja za sve.

Također je razumljivo da Greenpeace predstavlja najstrašniji scenarij u kojem dolazi do eksplozije svih reaktora u NE Zaporižja. To mu je u opisu posla.

No koliko je realno moguće ono što predviđaju takvi najstrašniji scenariji?

Stručnjaci za nuklearnu sigurnost u svijetu i Hrvatskoj uglavnom smatraju da je eksplozija nuklearke vrlo malo vjerojatna.

Mark Wenman s Imperial Collegea u Londonu rekao je u izjavi britanskom znanstvenom medijskom centru da vjeruje da je nuklearka dobro zaštićena, tako da je mogućnost curenja radijacije minimalna.

"Bitne komponente reaktora smještene su unutar zaštitne zgrade od jakog čelika i armiranog betona koja može izdržati ekstremne vanjske događaje, prirodne i umjetne, kao što su pad zrakoplova ili eksplozije", rekao je.

"Jezgra reaktora dodatno je smještena u zatvorenu čeličnu tlačnu posudu sa stijenkama debljine 20 centimetara. Dizajn ove nuklearke bitno je drugačiji od reaktora u Černobilu, koji nije imao zgradu za zadržavanje, pa stoga po mom mišljenju nema stvarnog rizika. U elektrani su sada reaktori sigurno zatvoreni," dodao je.

Što se u elektrani može zapaliti?

Davor Grgić, redovni profesor na Fakultetu elektrotehnike i računarstva (FER), kaže da je administrativna zgrada jednaka zgrada kao i svaka druga.

"To su uredi u kojima ne bi trebalo biti stvari koje mogu posebno jako gorjeti. Kada se pogodi elektrana ovog tipa, jedino što može ozbiljno gorjeti su transformatori. Oni se hlade transformatorskim uljem. Ono se može zapaliti i tada se stvara relativno veliki plamen i dim čije su pare otrovne i to je problem. Druga mogućnost za ozbiljan požar povezana je s dizel-generatorima koji bi trebali imati rezerve goriva za jedan do sedam dana. Oni bi trebali biti posebno zaštićeni ili bi trebali biti u podzemnim spremištima. Stoga je teško moguće da bi se to zapalilo", kaže Grgić.

Ističe da je rad pet reaktora sada obustavljen te da se oni nalaze u stanju odvođenja ostatne topline.

"Neposredno nakon obustave rada ondje gdje je bilo 1000 MW toplinske snage, bit će 6% od te snage, što znači oko 60 MW. U slučaju elektrane električne snage 950 MWe to je snaga reaktora od približno 3000 MWt i ostatna toplina neposredno nakon obustave od 180 MWt. Ostatna toplina se inicijalno brzo smanjuje, ali da se gorivo ne bi pregrijalo, potrebno je stalno odvoditi tu toplinu. To se radi preko posebnih rashladnih sustava koji su radi sigurnosti projektirani da budu dvostruki. Da bi oni mogli raditi moraju imati izvor električne energije i neki ponor topline. Da bi se jezgra hladila, toplina mora u konačnici odlaziti negdje u okoliš. U nuklearkama se za hlađenje obično koristi voda iz rijeke. Naravno, da bi i te pumpe radile, potrebna je električna energija. Nuklearke za tu svrhu obično koriste dio energije koju same proizvode. Jedan reaktor trenutno radi na sniženoj snazi i preuzeo je opskrbu lokacije električnom energijom. Obustavljena elektrana dobiva potrebnu električnu energiju iz mreže ali u ovakvoj ratnoj situaciji ta opskrba nije pouzdana. Ako sve to ne radi, nuklearka mora imati dizel agregate s dovoljno goriva za rad. Time se proizvodi električna energija za vitalne električne potrošače, što uključuje i pumpe za vodu i instrumentaciju. Svaki od reaktora ima svoja dva neovisna sustava napajanja s dizel generatorima i svaki od njih može se po potrebi iskoristiti za napajanje strujom drugih reaktora na lokaciji. Najniži standard je da tog dizela ima dovoljno za jedan dan, a viši je da ga ima za tjedan dana", tumači Grgić.

Uobičajene borbe ne mogu ugroziti nuklearke

Stručnjaci se slažu da nenamjenska borbena djelovanja uglavnom ne bi trebala moći naškoditi elektrani.

No Grgić kaže da elektrane ne funkcioniraju u automatskom režimu, što znači da treba osigurati stručne timove koji će raditi u njima.

"Netko od zaposlenika nuklearke morao bi voditi računa da sve u elektrani funkcionira. Ako su Rusi zauzeli elektranu, bilo bi dobro da je ondje ostala posada. Najbolje je da su to ukrajinski zaposlenici nuklearke. Mediji javljaju da oni tamo rade pod prijetnjom oružja, no mislim da bi oni trebali dobrovoljno obavljati posao unatoč tome što su Rusi zauzeli elektranu. To je ipak njihova nuklearka u njihovoj zemlji i trebalo bi im biti u interesu da ne bude problema. Tu će Rusi trebati osigurati da ti ljudi mogu raditi u normalnim smjenama. No čak i kada ukrajinski stručnjaci ne bi htjeli raditi, svaka zemlja koja planira osvajanje nuklearke trebala bi voditi računa da ima svoje stručnjake koji bi mogli preuzeti kontrolu. Konačno, Rusija je projektirala i gradila tu elektranu pa vjerojatno ima stručne timove koji mogu njome upravljati. Objektivno je u situaciji ruske vojne nadmoći u tom dijelu Ukrajine povoljnije da oni garantiraju njenu fizičku sigurnost", kaže naš sugovornik.

Zaporižje ne može eksplodirati kao Fukushima

Grgić smatra da elektrana Zaporižje zapravo ne može eksplodirati.

"Kad bi sve išlo krivo, onda bi u nekoj relativno dugoročnoj ekskurziji zagrijavanja moglo doći do taljenja jezgre i nekog manjeg ispuštanja radioaktivnog materijala u okoliš. No to ne bila nikakva eksplozija. Sadržaj bi uglavnom ostao unutar kontejnmenta, međutim, prije ili kasnije, zbog taljenja jezgre negdje bi se pojavila neka pukotina kroz koju bi nešto radioaktivnosti izlazilo. To je najgori mogući scenarij u kojem bi se reaktori morali zalijevati vodom i trebalo bi osigurati dugoročno hlađenje. Tu se ulazi u situaciju oštećenja jezgre sličnu onoj nakon akcidenta NE Fukushima. No ovo je i drugi i moderniji tip elektrane od Fukushime. Razlika je i ta što je ovaj kontejnment veći i ovdje nije za očekivati eksploziju vodika. Zaporižje ima jednostruki kontejnment od armiranog prednapregnutog betona (novije elektrane tog tipa imaju dvostruki kontejnment) koji je u stanju izdržati tlak od 5 bara. Također njegovi sustavi nisu zasad oštećeni vojnim djelovanjima, a u Fukushimi su bili oštećeni potresom. Obična granata namijenjena za borbe s pješadijom ne može naškoditi ovakvoj zaštitnoj zgradi. Kada bi netko namjerno takvim oružjem htio napasti nuklearku da joj naškodi, vjerojatno bi napao rasklopno postrojenje. Efekt ne bi bio trenutan ali time se dugoročno stvaraju problemi koji bi se kasnije pokazali. U tom slučaju potrebna je vanjska pomoć za uspostavljanje napajanja električnom energijom ili u najgorem slučaju da se osigura dugoročna opskrba dizel gorivom za agregate. Ovdje se radi o ruskoj tehnologiji, koja je zemlji koja je izvršila agresiju poznata, a onaj tko se upustio u avanturu zauzimanja elektrane preuzima odgovornost za nju", tumači Grgić.

Teroristi gotovo nikako ne mogu uzrokovati havariju nuklearke

A što bi bilo kada bi teroristi namjerno htjeli uništiti nuklearku? Važno je znati da nikada do sada nije bilo uspješnog terorističkog napada na nuklearku

Unatoč tome što su nuklearne elektrane očita meta za teroriste, nikada nije bilo uspješnog napada na nju, a one također nikada nisu bile na meti tijekom rata jer bi posljedice vjerojatno bile globalne pa bi utjecale i na državu koja je izvršila napad. Svjetska nuklearna asocijacija kaže da se čak ni u napetim danima hladnog rata, nuklearne elektrane obično nisu smatrale metama.

Elektrana Zaporižje navodno je bila meta pokušaja napada 2014. godine kada je 40 ljudi, koji su tvrdili da su članovi ekstremno desničarske skupine Desni sektor, pokušalo upasti u nju, ali su ih stražari zaustavili.

Greenpeace se jednom srušio dronom u nuklearnu elektranu i tvrdio da je pokazao njihovu ranjivost na teroristički napad, no u stvarnosti bi za oslobađanje nuklearnog materijala bila potrebna jako velika eksplozija.

Grgić kaže da u hipotetskoj situaciji u kojoj teroristi pokušavaju napasti nuklearku, prije svega treba znati da svaka elektrana ima svoju vlastitu obranu protiv manjih terorističkih grupa.

"Usto ima i podršku vojske i policije za borbu protiv većih terorističkih grupa. Osiguranje elektrane treba samo kupiti vrijeme dok ne dođe pomoć policije ili vojske. Tako funkcionira svaka elektrana bilo u SAD-u ili u Europi. U normalnim situacijama nema potrebe držati vojsku na lokaciji elektrane, ali nažalost ovo nije normalna situacija", kaže Grgić.

"Nuklearku nije moguće uništiti čak ni udarom putničkih aviona srednje veličine kakvi su udarili u Blizance u New Yorku. Konstrukcija putničkih aviona nije dovoljno čvrsta za probijanje zaštitne zgrade, a niti je jednostavno postići direktni udar. Kako se vidjelo u udaru aviona u Blizance, oni su prodrli u zgradu i ondje se razlilo i zapalilo gorivo. U slučaju udara u zaštitnu zgradu elektrane imali bi vanjski požar, a ne unutrašnji, ali i takva situacija je potencijalno opasna. Postoje eksperimenti koji su rađeni s udarima vojnih aviona u betonski zid sličan onom kontejnmenta. Kada njihov nos udara u betonsku zgradu ovakvih karakteristika, deformira se struktura aviona a ne zgrade. Najteža komponenta aviona su motori. Postoje testovi u kojima se F4 Phantom II, jedan od najtežih i najrobusnijih borbenih aviona koji više ne lete, zalijeće brzinom od nekoliko stotina km na sat  i udara u zgradu i ne može je probiti. Zaštitna zgrada reaktora ima zid debljine 80 cm, ili više, armiranog betona. Avion je krhka struktura da bi joj ozbiljnije naštetila. Teroristi ne mogu imati ni takve rakete koje bi to probile. Osim toga iza vanjskog zaštitnog zida obično postoji još jedan zid unutarnje strukture. Čak i kada bi se neki projektil uspio probiti u zaštitnu zgradu, komponente koje se nalaze unutra su masivne i robusne. Sama posuda reaktora teška je više od 350 tona. Ona ne može stajati u zraku. To isto vrijedi i za pumpe i za parogeneratore i sve ostalo. Komponente se oslanjaju na građevinske strukture unutar betonskih odjeljaka (kompartmenti) koje im tako osiguravaju dodatnu zaštitu", kaže Grgić.

Što s drugim ukrajinskim elektranama?

Budući da će Rusi vjerojatno nastojati okupirati i druge nuklearke u Ukrajini nameće se pitanje postoje li neke koje su starije i možda osjetljivije na napade.

Grgić kaže da postoje dva nešto osjetljivija ukrajinska reaktora tipa VVER-440 koja se, zajedno s dva reaktora tipa VVER-1000, nalaze u Rovnom u sjeverozapadnom dijelu zemlje.

"Nešto manje sjeverozapadno je NE Hmeljnicki, s dva reaktora VVER-1000 u pogonu, a  još dva su u izgradnji. U južnom dijelu Ukrajine postoji još jedna elektrana s tri reaktora. Ona će vjerojatno iduća biti ugrožena ratnim akcijama. Vitalni dijelovi svih tih nuklearki otporni su na uobičajena granatiranja. Osim toga, reaktori su okruženi drugim zgradama koje ih dijelom štite. Konačno, ako gađate ljude koji brane elektranu ne koristite projektile koje bi moglo oštetiti zaštićene dijelove postrojenja. Slučajan pogodak ili rasap streljiva ne može naštetiti nijednoj ukrajinskoj nuklearki, morala bi postojati direktna namjera da se to učini", tumači Grgić.

Je li Rusija prekršila međunarodno pravo?

Nameće se pitanje je li Rusija napadom na nuklearnu elektranu prekršila međunarodne konvencije.

Tom Scott sa Sveučilišta Bristol u Velikoj Britaniji rekao je u izjavi za britanski Znanstveni medijski centar da vjeruje da je Rusija prekršila međunarodno pravo.

Smatra da je granatiranje nuklearnih elektrana protivno Ženevskoj konvenciji.

"No više bi zabrinjavalo da su reaktori namjerno ciljani da izazovu nuklearni incident", rekao je Scott.

Nikolaj Steinberg, bivši glavni inženjer u Černobilu, rekao je pak za New Scientist da je ruski napad na nuklearku pokazao "nemoralan i barbarski odnos prema čovječanstvu u cjelini i svakom ljudskom životu pojedinačno".