ALEKSANDRA ŽOVTJUK skriva se sa svoje troje mlade djece u skloništu u kući svoje bake na jugu Hersona, grada kojeg su okupirale ruske vojne snage. Za CNN kaže da im nije ostalo puno hrane niti medicinskih potrepština te da nikad nije mislila da će svoju malu djecu morati učiti kako se sakriti od bombi.

"Trenutno se osjećamo jako izolirano od ostatka Ukrajine. Ne izlazimo van jer nam ruski vojnici ne daju da se vozimo kroz grad niti iz grada, niti u grad puštaju pomoć", priča dalje.

"Srednje dijete misli da je sve igra, želim da tako i ostane"

Njeno najstarije dijete ima sedam godina i već razumije što se događa. "Budi se noću, plače i pita me kad će ovo sve biti gotovo. Srednje dijete ne razumije sve, i misle da je sve samo igra. I stvarno želim da to misli, da se radi o igri koju moramo igrati po pravilima. Najmlađe dijete ima 18 mjeseci. Boji se noći, plače i stalno želi biti sa mnom jer osjeća da se događa nešto loše", priča Aleksandra.

"Moramo biti jaki"

U razgovoru za CNN otkriva da svojem najstarijem djetetu stalno govori da moraju biti jaki, da moraju biti zajedno i da je mora slušati. Djeca spavaju u hodniku jer je to najsigurniji dio kuće, dodaje.

"Rekla sam kćeri ako nešto eksplodira neka se stisne sa sestrom i neka ne trči k meni. One moraju ostati zajedno. Strašno je što ona ima sedam godina, nikad nisam mislila da ću svom djetetu reći da ne smije trčati do mene nego da mora ostati uz svoju sestru. Jako je zastrašujuće sve", opisala je Aleksandra.