U POČETKU se činilo da se ne mogu odlučiti na čijoj su strani. Prošli tjedan brojne zaljevske države, koje tradicionalno njeguju prijateljske odnose sa Sjedinjenim Državama i Europskom unijom, nisu htjele odmah otvoreno osuditi rusku invaziju na Ukrajinu.

Ali u posljednjih nekoliko dana to se promijenilo. U početku se činilo da neke od tih zemalja nisu spremne podržati rezoluciji Ujedinjenih naroda (UN) kojom se osuđuje invazija i poziva Rusiju da povuče svoje snage iz Ukrajine, ali su na koncu u srijedu (2.3.) skoro sve zemlje Bliskog istoka podržale njezino usvajanje, piše Deutsche Welle.

Od 193 zemlje članice UN-a, 141 je podržala taj čin, 35 je bilo suzdržano, a samo pet je glasalo protiv rezolucije. Od tih pet, Sirija je bila jedina bliskoistočna zemlja. Razlozi za to su jasni: Rusija je saveznik sirijskog diktatora Bašara al Asada i preokrenula je tijek sirijskog građanskog rata u njegovu korist kada se vojno umiješala u sukob 2015. godine.

Iran i Irak bili su među 35 suzdržanih zemalja, a Maroko uopće nije glasao. U antiratnoj izjavi Irak je naveo da se suzdržao "zbog naše historijske pozadine i naših patnji koje su proistekle iz kontinuiranih ratova protiv naših naroda".

Sve druge zaljevske zemlje pridružile su se ostatku svijeta u osudi ruske invazije. Ali zašto je ovim navodnim prijateljima i saveznicima Zapada trebalo toliko vremena da donesu tu odluku?

Političko balansiranje

Za zemlje u regiji ovo je "stopostotno balansiranje", rekla je za DW Dina Esfandiari, savjetnica programa za Bliski istok i Sjevernu Afriku u istraživačkom centru Međunarodne krizne skupine. "Oni balansiraju između dva giganta. Način na koji su se Ujedinjeni Arapski Emirati ponašali na prošlotjednom glasanju u Vijeću sigurnosti dobar je primjer za to", primijetila je Esfandiari. UAE predsjedava Vijećem sigurnosti UN-a tijekom ožujka, nakon što su se u siječnju pridružili Vijeću kao jedna od njegovih 10 nestalnih članica. Stalne članice su Velika Britanija, Kina, Francuska, SAD i Rusija.

Dan nakon što je počela ruska invazija u Vijeću sigurnosti na prijedlog SAD-a glasalo se o nacrtu rezolucije kojom se osuđuje invaziju. Jedanaest od 15 zemalja složilo se s tom osudom. Tri članice su bile suzdržane: Kina, Indija i Ujedinjeni Arapski Emirati. Rusija je glasala protiv i uložila veto na usvajanje rezolucije.

"Ujedinjeni Arapski Emirati su poslali poruku SAD-u 'nismo zadovoljni vama'", objasnila je Esfandiari. UAE je očigledno osjetio da SAD, s kojim blisko surađuje u sektoru sigurnosti, nije dovoljno ozbiljno shvatio nedavne napade na Abu Dabi. U siječnju i veljači Huti pobunjenici u obližnjem Jemenu ispalili su projektile i dronove na Abu Dabi. UAE je htio drugačiju rezoluciju Vijeća sigurnosti, a Rusija je na kraju podržala stav UAE-a.

"Dakle, doista možete vidjeti kako su Ujedinjeni Arapski Emirati balansirali", rekla je Esfandiari, napominjući da je takvo ponašanje vjerojatno bilo više reakcija na trenutne događaje nego dugoročna strategija. "Ali uoči ovog glasanja je, čini mi se, bilo mnogo više lobiranja s američke strane", nastavila je ona. "Mislim da je zemlja poput UAE možda bila malo zatečena time kako je međunarodna zajednica reagirala na njezino glasanje prošli tjedan."

"Kada su Ujedinjeni Arapski Emirati shvatili globalne implikacije... izabrali su pristup prema kojem će pokušati izbjeći stati na jednu stranu", potvrdila je Cinzia Bianco, gostujuća suradnica u berlinskom uredu Europskog vijeća i stručnjakinja za Zaljev.

Ne bi htjeli birati ako baš ne moraju

Ali hoće li se glasanje u UN-u pretočiti u konkretnu akciju sasvim je drugo pitanje. Dok je većina zemalja regije potpisala rezoluciju, samo tri – Izrael, Kuvajt i Turska – konkretno su spomenule Rusiju u pažljivo doziranim izjavama objašnjavajući svoj stav prilikom glasanja. Isticali su mir, diplomaciju i poštovanje teritorijalnog integriteta drugih zemalja. Neke zaljevske zemlje nisu ni spominjale Ukrajinu.

Stručnjaci tvrde da se ovo balansiranje već neko vrijeme događa na Bliskom istoku i da je posljedica postupnog povlačenja SAD-a iz regije, koje je počelo pod bivšim američkim predsjednikom Barackom Obamom. Bliskoistočne zemlje su shvatile da im je u vanjskopolitičkom smislu potreban veći broj prijateljskih zemalja. To je također razlog zašto, barem u početku, mnoge zemlje regije jednostavno nisu vidjele ovo kao svoju "borbu".

One vide "krizu kao nešto što se prvenstveno tiče interesa SAD-a, EU i NATO-a, što im omogućava da ostanu sigurno po strani", rekao je Gerald M. Feierstein iz vašingtonskog Bliskoistočnog instituta. Dodao je da te zemlje ne žele biti "pod pritiskom da izaberu stranu između svog povijesnog partnerstva s SAD-om i rastućih ekonomskih i političkih veza s Rusijom".

Oružje, nafta, novac

Postoje tri glavna područja na kojima su se nedavno razvile veze između Rusije i Bliskog istoka.

Sigurnost je jedno. Za zemlje poput Jordana i Izraela ruska nazočnost u Siriji je važan faktor. Izrael ovisi o ruskoj suradnji kada u Siriji želi "udariti" regionalne poslušnike svog neprijatelja Irana. A Jordan je odmah pored Sirije.

U srpnju bi Vijeće sigurnosti trebalo glasati za nastavak humanitarne pomoći na sjeverozapadu Sirije. Kao stalna članica Vijeća, s mogućnošću da stavi veto na bilo koju odluku, razljućena Rusija bi tu odluku mogla pretvoriti u monetu za potkusurivanje.

Rusija je u Libiji podržala skupine koje sponzoriraju Ujedinjeni Arapski Emirati. S Iranom Moskva surađuje u Siriji. Iran također podržava tamošnju Asadovu vladu.

Drugo područje utjecaja je trgovina. Alžir, Tunis, Libija, Libanon i Egipat – svi uvoze pšenicu iz Ukrajine i Rusije i svaka nestašica će im izazvati velike probleme i rast cijena. UAE je veliki financijski centar za Ruse i bit će primoran procijeniti do koje mjere će provoditi konkretne bankarske sankcije.

I konačno, Rusija i Bliski istok imaju isprepletene energetske interese. Rusija se 2016. pridružila organizaciji pod nazivom OPEC+, koja je proširila prvobitnu Organizaciju zemalja izvoznica nafte (OPEC). U toj organizaciji Rusija surađuje s glavnim proizvođačima nafte poput Saudijske Arabije kako bi prilikom pada cijene nafte ograničili količinu proizvodnje i tako opet podigli cijenu nafte.

Kada je u pitanju Saudijska Arabija, možda je stav države i plod osobnog odnosa. 2018. godine, rukovodstvo Saudijske Arabije bilo je na udaru kritike zbog jezivog ubojstva saudijskog disidenta Jamala Khashoggija u Istanbulu. Samo dva mjeseca kasnije, na samitu G20 u Argentini, ruski predsjednik Vladimir Putin izazvao je medijsku buru pozdravivši sve izoliranijeg saudijskog prijestolonasljednika Mohameda bin Salmana neobveznim pozdravom "high five" i širokim osmijehom.