ODGOJ djece osnovni je fokus svih roditelja. Želimo da naša djeca odrastaju zdravo, radosno i slobodno. Nastojimo ih naučiti lijepom ponašanju, hraniti njihov um i tijelo da se razvijaju snažno i harmonično, a uz to ih naučiti da i sami rade na sebi i budu uspješni u odrasloj dobi.

Toliko toga želimo svojoj djeci, a recept za postizanje najboljih rezultata ne postoji i toga smo svjesni

Ponekad griješimo i krivimo se za neke odluke koje smo donijeli, ali to je dio roditeljstva i nije znak da će rezultat biti loš. Brižan i odgovoran roditelj sigurno će pogriješiti, ali to ga neće odvesti u krivom smjeru toliko da kompromitira dobre rezultate.

Danas sve više stručnjaka i iskusnih roditelja savjetuje da djeca što više vremena provedu na otvorenom i u slobodnoj igri. Ideja helikopter roditeljstva se polagano napušta i "lijeno" roditeljstvo sve je zastupljenije. Naime, ne radi se o zanemarivanju, nego držanju sigurne distance, potičući tako dječju samostalnost, samosvijest, ali i gradeći međusobno povjerenje.

Prirodno je da svojoj djeci želimo najbolje, a jedna je liječnica i majka četvero djece, po imenu Janel Ferrin Anderson, otkrila da se drži četiri jednostavna koraka u cijelom procesu.

Poučite ih

Prije nego što djecu pustite da samostalno istražuju, naučite ih osnovnim sigurnosnim pravilima, poput onoga što treba izbjegavati (prometne ulice ili ponude nepoznatih ljudi), kako procijeniti vlastite vještine i što učiniti ako upadnu u nevolje.

Ovo je cjeloživotni proces koji je najbolje započeti u ranom djetinjstvu, kaže Anderson. "Svoju djecu sam slala u 'ekspedicije' kad su bila mala, kao i u predškolskoj dobi", kaže ona. "Bili bismo u šetnji, a ja bih ih poslala kroz šumu sa zadatkom." Misija bi mogla biti skupljanje češera ili kamenčića ili brojanje ptica.

Poanta je dati djeci zadatak koji mogu obaviti izvan vašeg neposrednog djelokruga. Kako vaša djeca budu starija, naučite ih kako se kretati kako biste mogli s vremenom steći povjerenje i dopustiti im da voze bicikl ili pješače do određenog mjesta.

Planiranje

Isplanirajte kako ćete najbolje reagirati u neugodnim ili opasnim situacijama. Procijenite potencijalnu opasnost bilo kojeg scenarija i odredite kako biste se izvukli iz njega. Nemojte djeci reći plan, kaže Anderson. "Djeca bi se trebala osjećati kao da su potpuno sama u divljini, a vi biste trebali imati opći osjećaj gdje su i što se događa", kaže ona. "Oni se kreću slobodno i nesputano, a ja bih identificirala potencijalna problematična mjesta i napravila izračun rizika u pogledu onoga što mi je prihvatljivo, a što ne."

Drugi važan dio planiranja je komunikacija s vašom djecom, kaže Anderson. "Objasnite: ‘Ovako stvari stoje i želim da donesete dobre odluke. To i to bi trebalo biti na vašem radaru. Evo što trebate učiniti.’ I onda dobiti potvrdu da razumiju", kaže ona.

Nadgledanje

Roditelji imaju različite stupnjeve prihvaćanja rizika. Anderson vjeruje da je u redu da vaša djeca dožive prirodne posljedice - sve dok ne pretrpe ozbiljne ozljede. Na primjer, ako se djeca vole penjati, mogla bi se naći u teškoj situaciji ili na nešto rizičnijoj visini i može im trebati pomoć. To je prihvatljiv rizik. Naravno, mogla bi se uplašiti i možda će biti suza, ali naučit će puno o svojim granicama i kako se brinuti o sebi. Također će znati da vam mogu vjerovati da ćete im pomoći kada im zatreba.

"Morate biti na mjestu gdje možete dopustiti svojoj djeci da se susreću s problemima i rješavaju ih", kaže Anderson. "Situacija mora biti dovoljno sigurna kako biste ih mogli pratiti bez uplitanja, osim ako to ne morate zbog njihove sigurnosti."

Ovakav pristup gradi samopouzdanje i vještine. To je petlja pozitivne povratne informacije: djeca nadograđuju znanje i pokazuju svoju odgovornost, a njihovi roditelji postaju sve mirniji dajući im neovisnost na otvorenom.

Prepuštanje kontrole

"Djeca su puno čvršća nego što mislimo da jesu", kaže Anderson. Vjerujte da su naučili lekcije koje im prenosite i zapamtite da je njihova izgradnja vještina proces koji se ponavlja. Može biti mučno gledati svoje potomke kako skijaju niz padinu prvi put, ali umjesto da se prepustite tjeskobi, preoblikujte situaciju u svom umu.

Dajete svom djetetu priliku da bude neovisno i nosi se s onim što mu se nađe na putu, čak i ako to znači da se izgubi ili posrne. "Ako im ne dopustite da sami odlučuju, djeca neće imati priliku učiti i ovisiti o sebi", kaže Anderson. "Najbolja učionica nalazi se na otvorenom i u prirodi, a ako date djeci priliku da je sami istražuju, učinit ćete ih jačima - emocionalno i fizički."