RUSKA invazija na Ukrajinu za tamošnje je Ruse posve osobna drama obilježena stidom i bijesom. Zemlja iz koje potječu odjednom se pretvorila u neprijatelja.

Saša Aleksejeva doselila se iz Rusije u Kijev prije više od četiri godine jer više nije mogla živjeti pod autoritarnim režimom Vladimira Putina.

Za mnoge je njezine liberalne sunarodnjake u potrazi za egzilom Ukrajina - bivša sovjetska republika koju su od 2004. obilježile dvije prodemokratske revolucije i u kojoj se ruski jezik naveliko govori - posljednjih godina postala popularno odredište. 

Ova 32-godišnjakinja potječe iz Sankt-Peterburga, drugog po veličini ruskog grada. Preselila se u Lavov, nacionalističku utvrdu na zapadu Ukrajine.

"Osjećam se sigurnije ovdje nego u Rusiji", kaže Aleksejeva, sociologinja i informatičarka.

Ruska invazija zatekla je Ruse koji žive u Ukrajini i dovela ih u situaciju u kojoj su razapeti između zemlje koja im je domovina i zemlje koja im je sada dom.

Situacija nije samo delikatna nego i potencijalno opasna jer je za neke od 40 milijuna Ukrajinaca svaki Rus u ovom trenutku neprijatelj.

Do kraja siječnja ove godine oko 175.000 Rusa imalo je boravišnu dozvolu u Ukrajini, priopćila je ukrajinska državna služba za migracije AFP-u. Tome treba dodati i mnoge ruske građane koji možda ilegalno borave u Ukrajini jer ta zemlja nema vizni režim s Rusijom.

"U početku me je bilo jako sram što sam Ruskinja", kaže Galina Jabina, koja je pet dana provela pod bombama u Harkivu, u istočnoj Ukrajini. 

Borba protiv ruskih trupa

"A onda sam se užasno razljutila, spremna da se golim rukama suprotstavim tenku, međutim, nije bilo tenkova, već su nas napadali iz zraka", opisuje situaciju 36-godišnja marketinška stručnjakinja.

Kaže kako je "apsolutno" sigurna da Rusija ne može pobijediti.

Maria Tručnikova, 43-godišnja profesorica engleskog jezika koja se, iako u Ukrajini živi već dvadeset godina, oduvijek osjećala kao Ruskinja, kaže da proživljava krizu identiteta.

"Stid, bijes, ali i ponos na Ukrajinu, sve je to u meni, uz užasnu prazninu umjesto nacionalnosti", rekla je za AFP.  

Andrej Sidorkin se prije petnaestak godina nastanio u Kijevu, ali je tek nakon ruske invazije osjetio da je to definitivno njegov dom i da ne želi otići.

U dva tjedna, koliko rat traje, ovaj se 40-godišnjak naviknuo na eksplozije i sirene za zračnu uzbunu. Nekoliko se puta pokušao prijaviti u ukrajinsku vojsku, ali nije uspio u tome zbog svoje ruske putovnice.

"Ako ruske trupe ikada uđu u Kijev, želio bih da ih mogu dočekati s oružjem u ruci, a ne praznih ruku", kaže Sidorkin, koji s drugim volonterima priprema molotovljeve koktele.

Razdvojene obitelji

Mnogima u Ukrajini ovaj je rat pokidao veze s članovima obitelji u Rusiji koji podržavaju invaziju ili ne žele osuditi Moskvu dok ruske snage ostavljaju za sobom stotine mrtvih civila i više od dva milijuna izbjeglica.

"Više gotovo ni s kim ne razgovaram", kaže Galina Jabina. "Moji su prijatelji s glavama u pijesku, obitelj me zove da se vratim u Rusiju i ne razumiju zašto to ne želim", kaže ona.

Saša Aleksejeva od sve svoje obitelji u Rusiji komunicira samo s 88-godišnjom bakom.

Kaže da je žalosti pomisao da je možda više neće vidjeti. "Ali kada čujete da je 18-mjesečno dijete ubijeno u ruskim napadima, više ne mislite na baku", naglašava ta mlada žena.

Julia Kučenko, osnivačica dječjeg vrtića u Kijevu, kaže da njezina majka i sestre u Moskvi podržavaju Ukrajinu, ali joj je teško razumjeti njihovu pasivnost, iako ruske vlasti brutalno guše svaki prosvjed.

"Jako se bojim za njih, ali bih ipak voljela da iziđu na ulice", rekla je 44-godišnjakinja koja se sada osjeća kao Ukrajinka, a Rusiju smatra "neprijateljem".

Neki od ovih ljudi se čak nadaju raspadu zemlje iz koje potječu.

"Bilo bi zgodno reći da je Putin jedini kriv za ovo, što je naredio invaziju na Ukrajinu, ali to nije istina", smatra Andrej Sidorkin. "Moramo razbiti taj imperijalni mit o Rusiji", dodaje.