MRTAV muškarac leži sklopljenih ruku, kao da se moli. Bacao je Molotovljeve koktele na Ruse kad su ga uhvatili, kaže radnik u mrtvačnici. Vezali su mu ruke i pogubili ga.

Jezivi su to prizori iz mrtvačnice u Mikolajivu, gradu na obali Crnog mora koji je danima meta ruskih napada, piše AFP. 

Snijeg neprestano pada na tijela umotana u sive plastične vreće u dvorištu forenzičkog instituta u kojem se nalazi mrtvačnica.  Unutra se tijela u trošnim prostorijama stavljaju na pod zbog nedostatka prostora.  

Sveprisutan je miris smrti pomiješan s dezinfekcijskim sredstvom. Liječnici vrše obdukcije u upitnim higijenskim uvjetima. Naga tijela položena su uz hladnjaču gdje su nagomilane žrtve bombardiranja obližnjeg Očakova prije nekoliko dana.  

Vladimir, radnik u mrtvačnici, pali cigaretu za cigaretom. 

"Nikad nisam vidio ništa slično. Mislili smo da su prometne nesreće najgora stvar koja nam se ovdje mogla dogoditi", rekao je odmahujući glavom. 

"Tako su mladi"

Na tlu se nalazi oko 30 tijela. Dva vojnika u odorama, jedan bez utrobe, naslagani su jedan na drugoga. Čini se da ima i civila.

"Tako su mladi, mlađi od mog nećaka", govori Vladimir. U stražnjem dijelu sobe je ruski vojnik. "Držimo ih odvojene."

Radnik je nježno skinuo lanac s vrata žrtve koji će pomoći u identifikaciji.  

Mikolajiv i okolna mjesta pretrpjeli su žestoke borbe, ali Ukrajinci pružaju otpor i nedavno su vratili pod svoju kontrolu lokalnu zračnu luku. 

Kao posljednje veliko uporište prije Odese, Mikolajiv je strateški važan. 

"Od početka rata primili smo 120 tijela, uključujući 30 civila", rekla je ravnateljica forenzičkog instituta Olga Dierugina koja nosi vunenu vestu preko medicinske kute i štitnike za uši kako joj ne bi bilo hladno. 

Najmlađa civilna žrtva bilo je trogodišnje dijete, a najstarija žrtva bila je u sedamdesetima, dodala je Dierugina, vidno iscrpljena. 

Teško identificiraju mrtve

Neka tijela je teško identificirati, osobito teško među 19 mrtvih koji su stigli iz Očakova prije dva dana.  Uzimaju se DNK uzorci, stručnjaci bilježe tetovaže i nakit. Tijela vojnika vraćaju se u regije iz kojih dolaze. 

"Svi oni su jako mladi, rođeni 1990., 2000.", navodi Dierugina. Zašuti na pitanje kako se osjeća. 

A onda joj se lice odjednom izduži. "Strah. Svi imamo djecu." 

Pokušava se ne slomiti brišući si suze. "Ovdje u Mikolajivu još uvijek je podnošljivo, ali moji roditelji su u Černihivu (na sjeveru), ne mogu se evakuirati."

Njezinih 15 kolega pobjeglo je na zapad, ali u forenzičkoj bolnici još uvijek radi oko 60 ljudi, uključujući njih 20 u mrtvačnici. "Ne mogu im dovoljno zahvaliti", govori Dierugina. 

Dodaje da je situacija u Mikolajivu još uvijek pod kontrolom, ali upozorava da "idemo ravno prema humanitarnoj katastrofi ako se ovo nastavi". 

Ispred mrtvačnice, nekoliko je obitelji šutke stajalo u snijegu.