PUTINOVA odluka da Rusija prodaje plin "samo za rublje" zapravo bi mogla značiti da bi Rusija mogla potpuno obustaviti isporuku plina Europskoj uniji. Ipak, ne izgleda da se i Rusija želi samo tako odreći tog izuzetno važnog prihoda (oko milijardu eura dnevno). Talijanski premijer Mario Draghi, koji je ovog četvrtka razgovarao s Putinom, u razgovoru s novinarima je rekao da je "uvjeren" da Rusija neće smanjiti isporuku svojeg plina, čak i ako se on bude plaćao samo eurima ili dolarima, piše Deutsche Welle.

Zapravo se i u ukazu koji je potpisao ruski predsjednik ostavlja mogućnost plaćanja i u drugim valutama, ali onda preko interne banke Gazproma, koja bi zatim iznos mijenjala u rublje. Povrh svega, potpisani ugovori o kupnji plina iz Rusije redom predviđaju plaćanje u eurima, a ne u rubljima. No ovaj potez ruskog predsjednika će bez ikakve sumnje imati dugoročne posljedice.

Kremlj je danas objavio da neće odmah prekinuti isporuku plina zemljama koje neće plaćati u rubljima.

"Koordinirana distribucija"

Jasno je da bi zemlje Europske unije teško mogle bez plina iz Rusije ako bi isporuka doista bila obustavljena preko noći. No Europska unija je još 2017. donijela zakon o sigurnosti opskrbe plinom i svih 27 članica su donijele vlastite zakone i planove na temelju te smjernice za slučaj nužde. Prema njemu bi u tom slučaju trebala biti uspostavljena skupina za koordinaciju distribucije plina koja bi solidarno raspoređivala plin kojim Unija raspolaže.

Doduše, po tom propisu nisu baš jasne ovlasti koje bi trebala imati ta skupina za koordinaciju, ali je barem određen raspored kome bi se najprije trebao isključiti plin: domaćinstva i zaštićeni potrošači kao što su bolnice su na posve zadnjem mjestu, najprije dolaze industrijska postrojenja koja troše velike količine plina.

No još je mnogo posla da se dogovori i konkretnu solidarnost među članicama: barem nekakav načelan dogovor postoji samo između Njemačke, Danske, Austrije i Italije. Druge zemlje nisu žurile da postignu neki dogovor jer su i velike razlike u ovisnosti o plinu iz Rusije: za jednu Francusku tek dvadesetak posto plina stiže iz te zemlje, u Bugarskoj je to oko 90%.

Tamošnja tvrtka Bulgargaz namjerava u najskorije vrijeme mnogo više plina uvoziti iz Azerbajdžana i ukapljeni plin koji stiže u Grčku, ali ta promjena izvora će trajati - i izvjesno će plin za potrošače biti skuplji.

Drastično smanjivanje uvoza iz Rusije

Europski propis predviđa i zajedničku nabavu plina, ali upravo je to nešto što je ruski Gazprom uporno odbijao i ustraje u pojedinačnim ugovorima o opskrbi sa svakom članicom zasebno. No i napad na Ukrajinu i ova odluka o "plinu samo za rublje" trajno su narušili povjerenje u Rusiju kao partnera u trgovini.

Diederik Samsom, bliski suradnik potpredsjednika Europske komisije Timmermansa, najavljuje kako će EU već do kraja ove godine za čitave dvije trećine smanjiti volumen plina koji kupuje iz Rusije. Od tih ukupno 150 milijardi kubičnih metara ruskog plina bi 50 milijardi kubičnih metara trebalo stizati ukapljenog iz SAD-a i Katara, a još 50 milijardi bi trebalo stizati s nalazišta u Alžiru i Norveškoj, a tu su onda i kapaciteti za proizvodnju bioplina.

No svakako će biti nužno i štedjeti plin i posegnuti za drugim izvorima energije tako da Samsom smatra kako bi tek 2026. ili 2027. Europska unija mogla biti doista posve neovisna o plinu iz Rusije.

Shvaća li se još uvijek stanje olako?

Od hitnih odluka Europske unije tu je i namjera da se zajedničkim snagama što prije popuni spremišta plina. Na sreću dolazi proljeće, a već ove jeseni bi spremišta trebala biti popunjena najmanje 80%. Sljedeće godine, prije nego što počne sezona grijanja, trebala bi biti puna 90%.

Dodatni je problem što je vlasnik niza spremišta u Europskoj uniji zapravo ruski Gazprom, baš kao što je i suvlasnik mnogih nacionalnih opskrbljivača plinom, ali taj propis bi trebao vrijediti i za njega.

Jer inače postoje i drugi instrumenti u slučaju kriznog stanja. Georg Zachmann iz europskog instituta Bruegel zamjera Europskoj komisiji što još uvijek stanje shvaća previše olako i nije proglasila slučaj izuzetnih okolnosti. Kao što piše njemački Handelsblatt, Njemačka bi mogla i nacionalizirati ovdašnje podružnice ruskog Gazproma i Rosnefta ako bi one došle u ozbiljnije poslovne probleme - što nije isključeno s obzirom na postojeće okolnosti.

Gazprom Germania je indirektno u posjedu najvećeg podzemnog skladišta plina u Europi, a Rosneft je vlasnik čak tri rafinerije u ovoj zemlji. Tako bi nesmetano poslovanje nacionalizirane tvrtke bilo i bitna pretpostavka opskrbe ovdašnjeg stanovništva.