OBJAVA financijskih izvješća na koju su hrvatski klubovi primorani pravilima o licenciranju prilika je za usporedbu zanimljivih brojki u poslovanju velike četvorke. U ovim klubovima na djelu imamo različite modele poslovanja i upravljanja. Dinamo je na papiru udruga građana, Hajduk je većinski u gradskom vlasništvu uz rastući vlasnički udjel navijača, dok su Rijeka i Osijek većinski u privatnom vlasništvu Damira Miškovića, odnosno mađarskog kapitala.

Aktualni prvak jedini je koji je 2021. godinu završio u plusu. Modri su ostvarili dobit od 5.77 milijuna kuna, Rijeka je godinu zaključila gotovo na nuli, tj. sa stotinjak tisuća kuna minusa, Osijek je u gubitku bio 4.63 milijuna, dok je Hajduk otišao najdalje u minus, oko 27 milijuna kuna, što mu je druga godina u crvenom. Svijetla strana priče na Poljudu jest da nemaju zamjetnih dugovanja te da su u periodu od 2016. do 2020. bili u plusu.

Dinamo na plaće igrača troši više nego Osijek, Hajduk i Rijeka zajedno 

Osim u dobiti, Dinamo je daleko ispred ostatka u kategoriji plaća igrača. Modri na kadar u prvoj i drugoj momčadi te poneke mlade nade u omladinskom pogonu troše oko 168 milijuna kuna. Ta cifra je za nekoliko milijuna eura viša od ukupnih novčanih izdataka Hajduka, Osijeka i Rijeke u istoj kategoriji. 

Hajduk i Osijek na svoje prve momčadi troše gotovo identične cifre. Stavka "plaće igrača" kod Osijeka je nekoliko milijuna viša, ali tu razliku u značajnoj mjeri pokriva druga momčad koju Hajduk nema, pa možemo pretpostaviti da je razlika cifre koju na godišnjoj bazi u Splitu i Osijeku troše na prvotimce vrlo mala.

Igrači s Rujevice na godišnjoj bazi koštaju oko 42 milijuna kuna, što je za desetak milijuna manje od Osijeka i Hajduka te četiri puta manje od Dinama. S obzirom na ovu činjenicu, Riječanima se mora odati priznanje za posao koji rade u sportskom sektoru i što su godinama unatoč skromnijim ulaganjima konkurentni za vrh lige.

Još jedna zanimljiva stavka jest visina plaća neigračkog osoblja kluba. Osijek tu troši visokih 40 milijuna kuna, čak dvostruko više od Hajduka. Za pretpostaviti je da velik dio u ovoj kategoriji otpada na plaću Bjelice i njegovog stožera, koji prema više izvora imaju izrazito bogate ugovore. Riječki gazda Mišković se ovdje ponovo ističe štednjom, neigračko osoblje klub je lani koštalo 14.35 milijuna.

Značajnu zaradu od transfera Hajduku donio igrač koji je klub napustio prije 8 godina

Dinamo, očekivano, kao i dugi niz godina, dominira zaradom od transfera. U Maksimirsku 128 lani se slilo čak 136 milijuna kuna, što je samo po sebi dovoljno da pokrije troškove plaća cijelog igračkog kadra. Dinamova brojka je i u ovoj kategoriji veća od ostatka konkurencije zajedno. 

Hajduk je zaradio 52.43 milijuna kuna, ali ne direktno na prodaji igrača. Gotovo polovina ovog iznosa otpada na proviziju koju su Bijeli imali od transfera Marija Pašalića iz Chelseaja u Atalantu. Podsjetimo, aktualni hrvatski reprezentativac Poljud je napustio 2014. godine.

Rijeka je od prodaje igrača zaradila nešto manje od Hajduka, oko 44 milijuna kuna, uglavnom zahvaljujući transferima Ivana Nevistića u Dinamo i Stjepana Lončara u Mađarsku. Osijek nije bilježio značajnije transfere i u 2021. u toj je kategoriji utržio nešto iznad milijun eura.

Osječka anomalija u kategoriji sponzorstva

Osječani možda nisu prodavali, ali enorman plus bilježe u drugoj kategoriji. Kategorija sponzorskih prihoda predstavlja najveću anomaliju ovih financijskih izvješća te ostavlja najviše prostora za skepsu i dodatna pitanja. Naime, Osijek je u 2021. prijavio sponzorsku dobit veću od 100 milijuna kuna. To je otprilike deset puta više od Rijeke, osam puta više od Dinama i sedam puta više od Hajduka.

Osijek je 21 milijun prijavio kao prihod od glavnog sponzora, a čak 82 milijuna kao "ostale nerazvrstane prihode od sponzorstava i oglašavanja". Ukupni godišnji prihod Osijeka zajedno s transferima iznosi nešto manje od 150 milijuna kuna, što znači da na sponzorstva otpada više od 60% klupske zarade.

UEFA inače ima običaj pokretati istrage čim prihodi od sponzorstva premašuju 30% ukupnih pa preostaje za vidjeti hoće li na Gradskom vrtu zbog ove stavke imati problema s financijskim fair-playom. Glavne firme partneri i vlasnici kluba su mađarski Meszaros, Belfry Group i Duna Aszfalt. 

Te korporacije nemaju značajnijih poslovanja u Hrvatskoj, što dodatno potiče pitanje zašto bi sponzori na slobodnom tržištu u klub Osijekovog ranga uložili toliko abnormalnu cifru. Radi li se o umjetnom pumpanju budžeta ili je ipak sve čisto pokazat će vrijeme.

Za hrvatski nogomet svakako će biti tužno ispostavi li se da je osječka nogometna priča balon od sapunice koji se može rasplinuti nakon istrage pravosudnih organa ili poslovno-političkog kraha Orbanove elite u Mađarskoj. Iako su prošli izbori u toj zemlji završili povoljno po grupaciju kojoj pripadaju vlasnici Osijeka, cijela priča baca sjenu na pitanje dugoročne budućnosti i stabilnosti kluba.

Hajduk lošim rezultatima ne iskorištava potencijal svojih navijača

Dinamo je prema podacima izvješća potukao konkurenciju i u kategoriji prihoda od ulaznica s cifrom od 7 milijuna. Hajduk drži korak s otprilike dva milijuna manje, dok Rijeka i Osijek značajnije zaostaju. Dinamo je na prvo mjesto izbio zahvaljujući konstantnom igranju europskih utakmica.

Modri su prošle godine odradili nokaut-fazu Europa lige, a zatim i skupine istog natjecanja na jesen. Na njima su zaradili gotovo četiri milijuna kuna, dok je Hajduk u cijeloj 2021. odradio jednu europsku utakmicu na svom terenu, onu protiv Tobola. Pogledamo li pak brojke u HNL-u, splitski klub očekivano dominira.

Bijeli su na prodaji ulaznica za domaće utakmice i godišnjim pretplatama zaradili više od četiri milijuna kuna. što je daleko više od Dinama koji na ulaznicama za domaća natjecanja nije zaradio ni milijun. Iz ovoga je očito da Hajduk rezultatskim podbačajima i izbivanjem iz Europe gubi značajan novac i propušta do kraja iskoristiti golem potencijal svoje navijačke baze.