NA TRENUTKE je izgledalo tužno. Dinamo, sto milijuna eura vrijedan branitelj naslova, u drugom uzastopnom derbiju na Poljudu (1:0) bio je potpuno nemoćan. Nije postojao na terenu do trenutka u kojem su igrači Hajduka potpuno ostali bez snage i onda mu dopustili da nekim stihijskim pokušajima eventualno dođe do boda.

Na Rujevici je uspjelo, na Poljudu nije. Problem za Dinamo i Kopića je što to nije bilo slučajno, nego je već postalo pravilo. U tri derbija protiv Hajduka Kopićeva momčad ne da nije nijedan dobila, nego nije zabila nijedan gol. U zadnja četiri derbija protiv momčadi iz vrha Dinamo je dobio samo Rijeku na Rujevici prije tjedan i pol, a u sedam od osam tih poluvremena nije zabio nijedan gol.

Pristup ispod svakog nivoa

Stvar je i pristupa, a to je najveći Kopićev grijeh. U zadnja četiri derbija (Hajduk dvaput, Rijeka, Osijek), u trenucima kad se lomi nikad luđa sezona, Dinamo pogotovo u prvom poluvremenu nije postojao na terenu. U ta četiri susreta je ukupno u prvim poluvremenima imao jedan jedini udarac u okvir gola, a ukupno 15 prema golu. To su činjenice.

U ovakvom formatu natjecanja titule se više ne osvajaju na "malim" utakmicama. S izravnim konkurentima igraš 12 od 36 utakmica, odnosno 33 posto, pa su upravo ti susreti ključni. I zato je poražavajuće za Dinamo kako je u njima izgledao u zadnja dva mjeseca.

Za utakmicu u Gradskom vrtu (0:1, Mance 77’) objektivno opravdanje može biti ogromna potrošnja u svim segmentima nakon pobjede protiv Seville 1:0. Nije lako oporaviti se u tri dana od takve utakmice, ali za ono što je uslijedilo Kopić nema nikakvih opravdanja.

Dinamo je grozan cijelo proljeće

Postavlja se pitanje i kako je pristupao tim utakmicama. Koja je bila ideja? Iz onoga što se moglo vidjeti u ta četiri derbija, Dinamo je igrao da ih ne izgubi, a ne da ih dobije, kako je Kopić redovito najavljivao. To si Dinamov trener nikad i ni u kojem slučaju ne smije dozvoliti, kao i da u tri derbija protiv Hajduka ne zabije nijedan gol.

Dinamovu bezveznu igru cijelo proljeće, osim tri utakmice na početku nastavka sezone, prividno je prikrila serija od četiri pobjede prije derbija s Hajdukom. Tri od četiri utakmice u tom razdoblju Dinamo je dobio protiv tri najlošije momčadi na tablici i u međuvremenu je nekim čudom okrenuo utakmicu u Rijeci.

Kopić luta

Iako će na press konferencijama uoči utakmica pokušati ostaviti dojam samouvjerenog trenera i govoriti kako je sve ok, Kopić na utakmicama sad već evidentno luta. Na Rujevici je u 90 minuta promijenio tri formacije, a protiv Hajduka je zavrtio dvije formacije, počevši s Theophile-Catherineom, stoperom dešnjakom na poziciji lijevog beka, koju je u Dinamu ove sezone igralo devet igrača.

Nikakav problem nije kad se treneri tijekom utakmice prilagode protivniku pa promijene sustav. No Dinamo ima previše kvalitete u momčadi da bi se prilagođavao bilo kome u HNL-u. Bilo bi lijepo da je Dinamov trener objasnio navijačima nakon ovakvog debakla na Poljudu što je njegova momčad htjela.

Uostalom, to je znao raditi dok je bio trener Hajduka, kad se u Kranjčevićevoj nakon poraza od Rudeša popeo na ogradu i odgovarao na pitanja Torcide. Umjesto toga, Dinamov trener je prilikom davanja izjave nakon derbija praktički odahnuo i ispalio da se njegova momčad sad može mirno pripremati za utakmicu s Goricom. 

Problem lijevog beka nije jedini koji Kopić ne zna riješiti. Jedan od ključnih problema mu je Bruno Petković, od kojeg Dinamo na terenu nema uglavnom nikakve koristi. On je, valjda, na Poljudu trebao spuštati lopte za Oršića i Emrelija, ali to nije prolazilo.

Vraćati Petkovića u formu pet kola prije kraja je samoubojstvo

Prošla su vremena u kojima je Petković na leđima nosio po dvojicu igrača, uštopao loptu, riješio ih se i onda savršeno odigrao dalje. Iako tu i tamo zabljesne nekim lucidnim potezom, Petković je potpuno izvan forme, a vraćati ga u ovako važnim utakmicama djeluje potpuno nadrealno. Kopić ni Petkoviću ne čini uslugu jer je očito da ovaj nije na nivou te praktički zakopava sam sebe.

Jedino objašnjenje zašto Dinamova desetka, koja je u zadnjih 17 utakmica zabila jedan jedini gol, i dalje redovito ima mjesto u prvoj postavi jest to što ga Dinamo želi prodati, a to je poraz u svakom mogućem smislu.

Kopić i njegova momčad i dalje odlučuju sami o sebi uz jednu bitnu razliku - nakon Dinamova poraza od Hajduka to isto vrijedi i za Osijek, koji u Maksimiru ima šansu kakvu nije imao nikad u povijesti. Dotad Kopić mora smisliti kako promijeniti pristup u dva preostala derbija koji će izravno odlučivati o naslovu prvaka.

Da su neka druga vremena, nakon ovog zadnjeg poraza od Hajduka vjerojatno bi bio smijenjen. I puno veći treneri od njega dobivali su otkaze nakon previše poraza od Hajduka, čak i kad su osvojili naslov prvaka. Dinamo za njega trenutačno nema zamjenu, a ako obrani naslov prvaka, to će učiniti unatoč Kopiću, a ne zahvaljujući njemu.