ZORAN MILANOVIĆ danas je ukazao na to da bi odgovornost za izbijanje rata u Ukrajini trebalo tražiti u napadnutoj državi. "Ne dam se uvući u tu priču. Netko će morati sutra položiti račune, tko je odgovoran za ovoliko smrti u Ukrajini. Jesu li krivi Ukrajinci ili oni koji su ih huškali na to? Ovo ne govori Putinov čovjek, nego čovjek kojem je interes Hrvatska", poručio je uz sugestiju da krivce treba tražiti ili među Ukrajincima ili među onima "koji su ih huškali na to".

Milanović kao da nije čuo Putinov govor

Izjava je dijelom nedorečena, no iz Milanovićeva stava prema ukrajinskom ratu, vidljivog iz niza dosadašnjih izjava, jasno je kako spada među ne baš malobrojne političare, geopolitičare, analitičare i komentatore koji vjeruju da se Ukrajina u odmjeravanju snaga i utjecaja Zapada, odnosno NATO-a, i Rusije trebala držati po strani. Što ako građani neke države ne žele biti po strani, Milanović i slični političari, geopolitičari, analitičari i raznovrsni komentatori ne objašnjavaju.

Drugi problem s ovom logikom jest u samoj naravi Putinove politike. Ruskom vladaru malo što se dobroga može prišiti, no nije mu korektno osporiti određenu dozu iskrenosti. U podužem televizijskom nastupu uoči agresije svoje je neprijateljstvo prema Ukrajini i Ukrajincima fundirao na tri oslonca: prvi čine zamjerke NATO-u zbog pokušaja približavanja Rusiji preko Ukrajine, drugi predbacivanje neonacizma Ukrajini i treći osporavanje ukrajinske državne, pa i nacionalne posebnosti.

Ukrajinsku državnost sveo je na boljševički hir. Ako Milanović Ukrajini prigovara što se dala nahuškati na približavanje NATO-u, teško je shvatiti kako je uspio potpuno zanemariti generalni Putinov prezir prema Ukrajini, izražen ne samo u spomenutom govoru nego i u aktualnom razaranju te države.

A gle sad ovo: u ožujku 2014. godine Milanović je, povodom pete obljetnice hrvatskog pristupanja NATO-u, opravdao postojanje tog vojnog saveza upravo ruskom politikom prema Ukrajini. 

Prije osam godina smatrao je da ruska politika prema Ukrajini daje svrhu NATO-u

Slijedi citat s vladine web stranice:

"Danas je NATO organizacija za koju se još jučer postavljalo pitanje je li još potrebna. Ali danas se vidi da postoji njen 'raison d'etre'", rekao je u govoru premijer Zoran Milanović, govoreći o ruskom ponašanju u Ukrajini. "Rusija nam nije neprijatelj niti je želimo gledati na taj način", rekao je, ali je prekršila pravila, "što smatramo neprihvatljivim". Međutim, naglasio je Milanović, "to ne zatvara prostor suradnji i dijalogu".

Hrvatska je sretna što može biti "dio biranog društva, najboljeg društva". "Mi smatramo da tamo pripadamo jer je to nešto u što vjerujemo i što je vrijedno."

U veljači 2015. godine, u jeku oružanih sukoba Rusa i Ukrajinaca, reagirao je vrlo neobično - po standardima današnjeg Milanovića - na rusko negodovanje zbog pridruživanja nekih Hrvata ukrajinskoj ekstremističkoj postrojbi Azov. Uglavnom, pridruživanje Hrvata ukrajinskim ratnicima nazvao je "uobičajenom pojavom" te istaknuo kako je samo važno "da nije povezano s terorizmom. "Kad bi se povezalo s terorizmom, ne samo u Ukrajini nego i na Bliskom istoku, onda bi se našlo načina da se na to djeluje", objasnio je sedam godina mlađi Milanović.

Početkom ove godine, dok su zapadni obavještajci najavljivali Putinov napad na Ukrajinu, Milanović je izgovorio: "Ne znam ništa o tome, NATO pojačava prisutnost, mi s tim nemamo ništa niti ćemo imati išta. Ako dođe do eskalacije, povući ćemo do zadnjeg hrvatskog vojnika. To nema veze s Ukrajinom, nego s Bidenovom politikom, u kojoj vidim nekonzistentnost i opasno ponašanje. Ovo se događa u predgrađu glavnog grada Rusije i načini postoje da se Ukrajina sačuva, bar 99 posto, i da joj se ekonomski pomogne.

Nedavno je rekao da Ukrajini nije mjesto u NATO-u

Kad je otišao Trump, kojeg su demokrati napadali da se ponaša kao dadilja prema Putinovoj politici, nova administracija pod pritiskom republikanskih jastrebova odjednom vrši pritisak na Pentagon i Bidena da se prema Rusiji postave čvrsto. Vidim čvrsti ruski interes, vidim i Ukrajinu. Ukrajini nije mjesto u NATO-u. Oni su jedna od najkorumpiranijih država na svijetu. Mir.

Treba smiriti političku scenu i ne dopustiti da ekstremisti drže pritisak na politiku i zato Hrvatska u tome neće sudjelovati. Neću dopustiti, a Plenković neka prijeti Rusiji koliko hoće. Osim što je dva puta posjetio Ukrajinu, ne zna što se događalo. Hrvatska od toga treba pobjeći kao od požara. Kad je požar - zatvaraj vrata. U tome Hrvatska neće biti vatrogasac."

I dodao je:

"Načini i modaliteti postoje da se Ukrajina sačuva kao čitava država ili 99%, da joj se ekonomski pomogne, jer bio sam osobno prisutan i sudjelovao u radu Europskog vijeća u tim kobnim mjesecima, nekome kobnim, nekom veličanstvenim, nekome pučističkim, kada se mijenjala vlast u Ukrajini, kada je legalno izabrani predsjednik Janukovič, muljator, svrgnut s vlasti u državnom udaru. To je bio puč koji je poticala i koordinirala Europska unija i Washington.

Ukrajini nije mjesto u NATO-u. Kada je Ukrajina mijenjala vlast, onda je taj pokret, koji je bio sve prije nego demokratski, to je bio puč u kojemu je ubijeno 50 ljudi, 70 ljudi… Priča je bila sljedeća: Ukrajina ide na Zapad, s Rusijom nema što tražiti, u EU će joj biti med i mlijeko."

Svega godinu ranije Milanović se hvalio da su, prema engleskoj Wikipediji, samo on i finski predsjednik otvoreno podržali Joea Bidena u predsjedničkoj kampanji. " Ja sam od prvog trenutka, još tamo u studenome 2016., bio jasan kao zora. Gledajući predsjednika Bidena kako ulazi u Bijelu kuću, moram reći da mi je (kao nereligioznoj osobi) drago kad se potvrđuje kako vjera u svjetlo na kraju ipak pobjeđuje tamu", tronuto je, premda ne baš najsretnije, opisao nježne osjećaje prema Bidenovu trijumfu.

Još ranije, u veljači 2015. godine, kao premijer, dao je intervju CNN-u. Na upit smatra li odluku SAD-a o naoružavanju Ukrajine dobrim potezom, odgovorio je: "Odluka je, naravno, na Sjedinjenim Američkim Državama, a što se nas tiče, mogli bismo to razmotriti s razumijevanjem."

Za huškačku politiku optužio Ameriku i službeni London

Krajem siječnja ove godine objasnio je da nije ukrajinski neprijatelj ni ruski prijatelj, da bi u veljači ove godine isti Milanović - pretpostavljamo da je isti - samo sada kao predsjednik države, u predvečerje ruskog pohoda na Ukrajinu ponovio da se NATO ne bi trebao širiti na tu državu

"Dok sam predsjednik, bit ću protiv toga da se NATO širi igdje. Mislim da onaj tko zagovara da se NATO širi na Ukrajinu ugrožava i hrvatski interes. Jer mi smo u NATO-u, netko sutra može naše ljude tamo poslati."

U istom mjesecu primijetio je da Ukrajince na Ruse huška Boris Johnson.

"Dakle, Ukrajina se neće usrećiti ako bude slušala trenutačno aktualni London. Guraju ih u vrlo opasnu avanturu i to je predsjednik Zelenskij shvatio. Zadnjih dana  ono što čujem iz Kijeva je vrlo razumno i odgovorno prema vlastitoj državi", poručio je dvadesetak dana prije početka rata

Krajem veljače najavio je solidarnost s Ukrajinom, oštro osudio rusku agresiju i ocijenio je neprihvatljivim kršenje ukrajinskog suvereniteta. Ujedno je pozvao Rusiju na prekid napada, izrazio nadu u brzo smirivanje situacije i nastavak diplomatskih aktivnosti u cilju pronalaženja mirnog rješenja. Izrazio je i žaljenje zbog ljudskih žrtava.

Početkom ožujka podržao je ukrajinsku kandidaturu za članstvo u EU te predložio kandidatski status za BiH i Kosovo. Nekoliko dana kasnije o Ukrajini i Rusiji oglasio se u Pakracu: "Da je Europa tu, a nije u stanju, imala jaču ulogu, ovog sukoba možda ne bi ni bilo", poručio je te, kako stoji u novinskim izvještajima, "izrazio uvjerenje da rat mogu završiti samo Ukrajina i Rusija, ili Rusija i Amerika, jer je to "njihov sukob".

Milanović i ukrajinske prijetnje nuklearnim oružjem

Milanović je u međuvremenu odnekud izvukao i ukrajinsku prijetnju nuklearnim oružjem.

"Treba biti zabrinut. I kad Ukrajina prijeti nuklearnim oružjem, i kad Rusija prijeti nuklearnim oružjem", rekao je predsjednik početkom ožujka u Pakracu. Bilo je to onda kad je Putin pozvao da se nuklearno oružje stavi u stanje pripravnosti.

Kad je i kome Ukrajina prijetila, predsjednik nije podijelio s javnosti. S iskustvom šetanja po uredima ministarstva za vrijeme rata, Milanović je nakon desetak dana rata ukrajinski otpor ocijenio lošim. Zamjera im jer se nisu frontalno sukobili s Rusima.

"Očito po internetu ima svega, podataka trenutno nema nikakvih. Volio bih da je situacija drukčija, volio bih da je Ukrajina nakon osam godina zapadne pomoći pružila pravi, frontalni vojni otpor.

To se, nažalost, nije dogodilo pa se sukob nakon dva dana preselio u velike gradove, to je katastrofa. Cijenim hrabrost ljudi, to je hrabro, ali vojnički to nije bilo dobro organizirano", rekao je vrhovni zapovjednik Hrvatske vojske.

Zaključio kako nema zvjerstava kao u našem ratu. Onda su došle slike iz Buče

Bilo je to početkom trećeg mjeseca. Početkom četvrtog je, pak, valjda na temelju malo informacija o kojima je ranije pričao, zaključio kako u ukrajinskom ratu nema zvjerstava kao u našem.

"U svakom ratu ima zločina, pa i u ovom, ali nema zvjerstava kako je bilo u našem ratu", rekao je predsjednik. Nekoliko dana kasnije počele su dolaziti slike masakriranih civila iz Buče.

Kako su se mijenjali Milanovićevi stavovi

U drugoj polovici prošlog mjeseca Rusiju je nazvao mračnom državom da bi, početkom ovog mjeseca, nakon Američko-hrvatskog foruma, izjavio: "Nijedna od tih država nije baš demokratska. Što ćemo reći da je Ukrajina ista kao Hrvatska? Nije ista. Rusija sigurno nije demokratska država, a nije bila ni Ukrajina."

Valjda misli da je Hrvatska devedesetih bila demokratska.

Milanović, dakle, nije imao ništa protiv hrvatskog ulaska u NATO, pa ostaje nejasno zašto misli da i ukrajinski političari nemaju pravo na istu ili sličnu odluku, čak i ako je besmislena.

Nejasno je i zašto mu prije sedam godina nije bio problematičan odlazak hrvatskih pasa rata u ekstremistički Azov, a sad je oštro protiv svakog sudjelovanja u sukobu, kako mu se Biden za godinu dana srozao od polubožanstva do huškača te smatra li ga većim ili manjim uzrokom problema od Johnsona.

Konačno, na gotovo svakoj od stotinjak komemoracija i vojnih obljetnica kojima prisustvuje sa zabrinjavajućom posvećenošću, Milanović ne propušta izgovoriti mantru o "malo dobrih ljudi" koji su branili Hrvatsku. Očito nema iste standarde prema Ukrajini, premda situacija u nekim aspektima nalikuje onome što se događalo u Hrvatskoj prije 30 godina: ni država napadač ni napadnuta nisu uzorne demokracije, u jednoj i drugoj jaki su desničarski, pa i ekstremistički sentimenti, samo što ih država napadač rado prikriva antifašističkom tradicijom.

Mogao bi, da je malo hrabriji, na komemoracijama, u njemu vrlo milom društvu raznih bivših i sadašnjih časnika, prozivati one koji su Hrvate "huškali na rat" kao što to radi kad govori o Ukrajini.

Izuzmemo li njegove ocjene Plenkovića, HDZ-a i aktualne vlade, gotovo sve što je Milanović rekao ili uradio u svom mandatu je glupo. Stoga nam se čini kako nije pravo pitanje je li hrvatski predsjednik ruski čovjek, nego je li uopće svoj.

*Index koristi third party aplikacije za realizaciju anketa, kako bi smanjili mogućnost manipulacije anketom od strane korisnika, ali i potpuno odagnali mogućnost Indexovih manipulacija rezultatima. Svejedno, online ankete ne mogu se smatrati znanstveno utemeljenima, niti vjerodostojno predstavljaju većinu hrvatske populacije. Index, naime, relativno rijetko posjećuju potpuni idioti, koji pak u ukupnoj hrvatskoj populaciji imaju značajan udio.