RUSKE trupe stizale su u valovima u Buču, a svaki je bio okrutniji od prethodnog, govore stanovnici. Ruska vojska pokušavala je držati ovaj nekad uspavani grad u blizini Kijeva strahom, manipulacijom i prisilom. Vojnici, kombinacija pješaštva, padobranaca i postrojbi povezanih s ruskom plaćeničkom Wagnerovom skupinom, postavili su stožer u gradu kako bi se pripremili za nadolazeći napad na Kijev, rekli su ukrajinski vojnici i dužnosnici s kojima je razgovarao The Wall Street Journal.

Jablunska 144

Središte njihovog djelovanja bila je zgrada iz sovjetskog doba u ulici Jablunska 144. Vojnici stacionirani ondje i u manjim ispostavama duž ulice strogo su je nadzirali, pretvarajući cestu koja u prijevodu znači Ulica jabuka u poprište možda i najgroznijih ubojstava Ukrajinaca koja su izašla na vidjelo od početka sukoba.

Neugledna poslovna zgrada na četiri kata u južnom dijelu grada bila je jedno od prvih mjesta gdje su Ukrajinci ispitivani, mučeni, ubijani ili zatočeni, tvrde stanovnici Buče i lokalni dužnosnici.

Gotovo 100 vojnika bilo je smješteno u Jablunskoj 144, zajedno s osjetljivom radioelektroničkom opremom koja se koristila za kontrolu operacija u Buči, kao i u obližnjim gradovima Irpinu i Hostomelju, ističu ukrajinski dužnosnici.

Više od 30 ruskih vojnih postrojbi ukupno je prošlo kroz Buču, uglavnom s ruskog Dalekog istoka i Sibira, uključujući 14. samostalnu brigadu specijalnih snaga iz Habarovska, 38. samostalnu motoriziranu brigadu i padobrance iz Pskova u zapadnoj Rusiji.

Gradonačelnik Buče Anatolij Fedoruk rekao je da su Rusi podijelili grad u nekoliko zona i djelovali prema popisu od 40-ak imena lokalnih političara i državnih dužnosnika koji su živjeli u svakoj zoni, pritvarajući i ubijajući one koje su zatekli.

Kaže kako je vidio svoje ime na dnu prve od dvije stranice popisa imena koja nisu navedena po abecednom redu. Gradonačelnik je uspio pobjeći Rusima. Ruski vojnici pucali su i ubili gradonačelnika susjednog Hostomelja dok je dijelio pomoć stanovnicima.

Tjerali ljude da gledaju u mrtva tijela

Kad je Mikola Zaharčenko, koji je prije dolaska Rusa radio kao zaštitar u Jablunskoj 144, priveden 4. ožujka s još jednim muškarcem, teren oko zgrade već je bio posut mrtvim tijelima. Njih dvojicu su s podignutim rukama odveli do sporednog dvorišta gdje su tijela sedam ubijenih muškaraca ležala licem prema dolje u lokvama krvi.

Ruski vojnici su im rekli da pogledaju tijela, kleknu i priznaju da su pripadnici ukrajinskog pokreta otpora.

Zaharčenko je rekao kako se nije borio i predao im svoj mobitel, novi iPhone koji mu je poklonio sin, kako bi ruski vojnici mogli provjeriti kontakte i fotografije. Gledao je kako ruski vojnik preuzima sadržaj njegovog telefona na računalo, a zatim zatraži njegov matični broj. Ruski časnik ga je potom pitao o razdoblju koje je proveo u ruskom gradu Tuli kao zavarivač 2018. godine.
"Znamo za vašu proletersku prošlost, uđi unutra", rekao je časnik, koji je nosio padobransku opremu.

Sljedeća četiri dana Zaharčenko je živio u podrumu stožera, skloništu iz sovjetskog doba koje je pretvoreno u podzemni zatvor. Tamo je bilo ukupno 130 ljudi. Danima su dobivali ostatke hrane i vojničke obroke dok su muškarci, žene i djeca pokušavali pronaći mjesta za ležanje noću.

"Koljena su patila kad smo sišli dolje. Smrad je bio vrlo jak", rekao je Zaharčenko za The Wall Street Journal.

Krv posvuda

Sljedećih tjedana u stožeru u Jablunskoj ulici bilo je kaotično. Krv onih koji su upucani i vučeni iz sobe u sobu zamrljala je podove. Smeće se gomilalo u hodnicima, a boce piva i vina ležale su po podu. Ljudski izmet gomilao se u kantama i po podu.
Sličnog nasilja bilo je i u drugim ruskim bazama u Jablunskoj ulici i u blizini. Ruski vojnici zauzeli su jednu žutu dvokatnicu s pripadajućom garažom, a susjedi kažu da su tamo dovodili i ubijali ljude.

Sjeverozapadno od Jablunske ulice 144, ruske trupe su se sakrile u zgradama u nekoliko ulica, jedna u Ulici Ostrovskog 7, a druga u Ulici Vokzalna 104, blizu mjesta gdje su ukrajinske snage uništile rusku oklopnu kolonu na dan kada su Rusi prodrli u grad.

Jedna stanovnica Buče koja je rekla da je bila na Ulici Ostrovskog opisala je vojnike koji su tamo boravili: "Tamo su pili, tamo su se zabavljali. Imali su zabavu". Rekla je da su mnogi vojnici u toj zgradi bili mladi i uplašeni, dovedeni do suza zbog ratnih užasa.
"Htjeli su se vratiti svojim majkama. Nisu se htjeli boriti", objasnila je stanovnica Buče i dodala kako su joj rekli da su bili prisiljeni ubijati ljude.

Opljačkali dječji kamp, dućane...

Ruske postrojbe zauzele su dječji kamp, kopajući rovove na ulazu. Kad su Rusi otišli, tamo su lokalni stanovnici zatekli tijela petoro ljudi vezanih ruku. Bili su pogođeni mecima u potiljak. Radio oprema i dokumenti ostavljeni su u drugoj improviziranoj bazi.

U središtu Buče, neke ruske trupe opljačkale su ne samo supermarkete već i lokalnu bolnicu, uzimajući kirurški alat i opremu za terensku bolnicu koju su postavili u Hostomelju.

Anton Dovhopol, glavni liječnik bolnice u Buči, predložio je ruskim vojnicima da iskopaju masovne grobnice kako bi spriječili širenje bolesti mrtvih tijela. Također ih je zamolio da civilima daju više vremena da se vrate kući prije policijskog sata. Budući da Rusi nisu promijenili satove na ukrajinsko vrijeme kada su izvršili invaziju, civili i vojnici živjeli prema na dva različita vremena.
"Razdoblje policijskog sata se razlikovalo, tada je većina ljudi umrla", rekao je Dovhopol.

Kaže da je 11. ožujka jedan od najviših časnika koji je patrolirao središtem grada, kojeg su ukrajinske vlasti identificirale kao Artjoma Lazarev, otišao u bolnicu i predložio Dovhopolu da postane vršitelj dužnosti gradonačelnika pod Rusima. Na toj dužnosti bio bi prisiljen apelirati na stanovnike da poslušaju Ruse.

"Bio je euforičan, govoreći mi pred svim mojim podređenima da oni štite ruski svijet i da zajedno možemo izgraditi divnu budućnost", rekao je Dovhopol.

Moskva sve niječe

Ruski časnik je rekao da će se vratiti sljedeći dan kako bi se uvjerio da se Dovhopol pristaje. Za nekoliko sati liječnik je napustio grad: "Da sam odbio, pucali bi mi u glavu. Hvala Bogu da smo uspjeli izaći". Nakon što je grad zahvatila panika tijekom okupacije ruskih trupa, stanovnici su se jednog jutra probudili i otkrili da ih više nema.

"Živjeli smo u skloništima cijelo vrijeme, nismo imali pojma da su otišli dok pucnjava nije prestala", rekla je Lidija, čistačica u crkvi preko puta dječjeg kampa.

Neki od ruskih vojnika koji su bili u Buči nagrađeni su po povratku kući. Tako je 64. samostalna motorizirana streljačka brigada, jedna od postrojbi koje su okupirale Buču, dobila je jedno od najvećih vojnih počasti od ruskog predsjednika Vladimira Putina, pa je promovirana u elitnu gardijsku brigadu.

"Putin je znao za zločine koje su njegovi vojnici počinili ovdje, ali ipak im je rekao da su obavili dobra posao", rekao je gradonačelnik Fedoruk.

Moskva je zanijekala da su civili bili meta tijekom napada na Ukrajinu i nazvala je montiranima video i fotografije iz Buče.